program uživo
10:15 Ex cathedra
11:00 Vijesti

Djevičanstvo srca

Uvijek za svoj godišnji odmor izaberem knjigu, koja će dane odmora učiniti kvalitetnima. Ove godine izabrao sam Roberta Saraha i njegovu knjigu Bog ili ništa. Sarah je, ako se sjećate, onaj kardinal koji je ove godine predvodio misno slavlje na svetkovinu zaštitnice grada Zagreba, Gospe od Kamenitih vrata. Tom prigodom knjiga je i objavljena na hrvatskom jeziku u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Na njenom predstavljanju u Zagrebu, moj nekadašnji profesor, a sada zagrebački pomoćni biskup Šaško, lijepo je o knjizi rekao: „Ustrojem i izričajem je privlačna, ljudski topla, vjernički proživljena, kršćanski nadahnjujuća, proročki izazovna.“ Osim toga, naišao sam negdje, mislim na Facebooku, na dio iz knjige koji govori kako je kardinal, u jednom teškom trenutku svog života, svakih dva mjeseca išao posve sam na jedno mjesto gdje se izlagao „apsolutnom postu bez vode i bilo kakve hrane na tri dana“ jer je htio biti s Bogom kako bi mu govorio licem u lice. Sa sobom je imao samo Bibliju, mali kofer – kapelicu i jednu duhovnu knjigu. Ovaj dio iz knjige, uz gore spomenute Šaškine riječi o knjizi, pomogli su mi da odaberem knjigu za svoj godišnji odmor. To je to!

Knjigu sam nabavio. Počeo sam je čitati i prije nego sam otišao na odmor. To su one knjige koje imaju dušu. Ako u nju tek poviriš, na neki čudesan način privuče tvoju pozornost i ne možeš prestati ići dalje. Kao kad gledan čovjek konačno dođe do hrane. Uživaš u gutanju. Dok jedeš, osjećaš kako ponovno oživljuješ, kako ti se snaga vraća.

Toliko o općem dojmu o knjizi. Ali, djevičanstvo srca? Što je to? Primijetio sam da kardinal Sarah u knjizi tako rado i često govori o molitvi. Za mene osobno, te riječi su srce ove knjige. Upravo u svom govoru o ljepoti i nužnosti molitve za naš život, spominje djevičanstvo srca. Veli kardinal: „Duša je prostor molitve. Stoga u tome svetištu pridržanom Bogu, u toj kući Božjoj, treba vladati samoća i šutnja. Vjerujemo da Bog stoluje u nama i živi u nama, ali prečesto mu ne dopuštamo da slobodno živi, djeluje, kreće se i očituje. Sami zauzimamo sav prostor svoga unutarnjeg krajolika, cijeli dan i beskrajno vrijeme. Svagda se žestimo da ćemo puno napraviti, puno govoriti, puno misliti. Božje boravište zagušujemo s toliko buke… Da bi se čovjek uistinu molio, treba gojiti i čuvati stanovito djevičanstvo srca; drugim riječima, ne valja živjeti i rasti bilo u unutarnjemu ili u vanjskome žamoru, u pomodnim rastresenostima i raspršenostima; određeni užici samo razdvajaju, odsijecaju, odjeljuju i raspršuju srž našega bića. Duhovno djevičanstvo, unutarnja šutnja i potrebna samoća najpovoljnije su okruženje za život s Bogom, u bliskosti, licem u lice s Njime“ (str. 169 – 170).

Ovi ljetni dani, kada obično imamo prigodu zaustaviti se, usporiti s poslovima i redovitim obvezama, odmoriti se, prigoda su i za čišćenje svoga srca. Jer srce sve pamti. Grabi u sebe od onoga što radimo, što slušamo, što gledamo, što govorimo, gdje idemo, s kim dane provodimo, što želimo, nad čim strepimo… Ima buke i ima gužve u našem srcu. Naravno, ima u njemu i Boga. Ali zbog gužve i buke svega onoga što naše srce u sebi nosi, često u njemu Bog nije slobodan. I mi nismo slobodni čuti Ga i vidjeti. Zato nam valja raditi na djevičanstvu svoga srca. To znači uvesti reda u njemu. Možda će za to biti potrebno učiniti nešto radikalno, kao što je kardinal jedno vrijeme svakih dva mjeseca išao u trodnevnu pustinju. Svatko od nas znat će najbolje. Jer svatko od nas prepoznaje koliko čuje i vidi Boga u svome srcu. I koliko mu je srce mirno. I koliko je, uopće, blizu svome srcu. I vidjet će za čim njegovo srce drhti i čemu se priklanja. I znat će je li njegovo srce oskvrnuto. Godišnji odmor može biti prigoda za obnoviti djevičanstvo svoga srca. Slutim da će nakon toga Lice Njegovo biti jasnije. Radujem se svom odmoru!

---

Snađeš se Ti, Gospodine, u mome srcu. Pronađeš prostor za sebe u svoj toj gužvi i buci. Tvoja prisutnost zbog te gužve i buke nije manje rječita i snažna. Nije Tebi, ali je meni. U svojoj božanskoj biti uvijek govoriš i daruješ se, uvijek tu, iz moga srca, iznova stvaraš moje biće. Ali je za mene Tvoja prisutnost manje rječita, jer Te od buke i gužve u srcu svome slabije čujem i nejasnije vidim. Iako me stvaraš, ja slabo vidim svoju stvorenost. Nekako, kao da se udaljujem od Tebe… Odlučujem danas, Gospodine, proširiti svoje srce. To ću učiniti tako što ću iz njega odstraniti sve što me udaljuje od Tebe, što me zaglušuje i zasljepljuje da Te slabo čujem i vidim. Otvorit ću srce za Tvoju riječ, a ona neka ga učiniti čistim i slobodnim.

Kolumnist: 
Djevičanstvo srca

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...