program uživo
10:15 Ex cathedra
11:00 Vijesti

Duhovne vježbe s 5 zvjezdica

Bio sam na Golom otoku. Bio sam na njemu tjedan dana. I bio sam na njemu dobrovoljno. Nisam ga išao gledati. Išao sam na njemu živjeti. Otkud me tamo? Što sam tamo tražio i što sam pronašao? Htio sam obaviti svoje godišnje duhovne vježbe. One su nešto što mi „moramo“ obaviti. Ali, ja sam ih baš htio. Ne zato što moram. Nego jer mi trebaju. I jer ih želim. Duhovne vježbe su dani intenzivnog duhovnog življenja, kada svoje obveze i redovite aktivnosti prekidamo i posvećujemo se osluškivanju Boga. Duhovne vježbe su, zapravo, pustinja. Htio sam se ogoliti pred Bogom. I htio sam dopustiti Bogu da mi otkrije svoje Lice i da mi progovori. Da, dopustiti mu.

Za ovaj trenutak svog života tražio sam duhovne vježbe u šutnji. Tražeći, pronašao sam da Udruga SKAC iz Zagreba organizira kamp za mlade na Golom otoku i da je program kampa zapravo duhovne vježbe u šutnji. Izvrsno! Goli otok je pustinja. Tu su komunisti u mnogima htjeli ubiti Boga i uništiti živote mnogih. To bi mogao biti dobar prostor za obaviti duhovne vježbe! Program traje od nedjelje do subote. Duhovne vježbe vodit će svećenik isusovac. Spavat će se u prostoru zloglasnog zatvora koji je od 1988. napušten. I zapušten je. Spavat će se na podu u vrećama za spavanje. Nema struje. Nema slatke vode, osim za piće. Umivanje, pranje zuba, pranje suđa nakon obroka – sve u moru. Poslao sam mail s upitom mogu li se kao svećenik pridružiti skupini. Dobio sam potvrdan odgovor. I počeo sam se pripremati - od kupovanja vreće za spavanje i velikog ruksaka, do nutarnje pripreme.

Put do Golog išao je preko Ćokovca. Ćokovac je mjesto moje duše. Na njemu se ugnijezdio mali benediktinski samostan, jedini u našem narodu, u kojem živi mala benediktinska zajednica. Svratio sam se duhovno okrijepiti i vidjeti svoju braću. S Ćokovca sam nastavio prema Senju, gdje se trebalo ukrcati na brod za Goli. Svi smo tu. Poznajem jedino voditelja duhovnih vježbi, p. Vinka Maslaća. S drugima se upoznajem. Ima nas 20-ak. Ljudi mi se čine dragi. To su oni za koje sam molio i ne poznajući ih. Otisnuli smo se s kopna prema Golom. Na brodu molimo krunicu. Pater Vinko uvodi kratkim razmišljanjem u svako otajstvo. Pomalo razgovaramo. Pjevamo. I stižemo na Goli.

Počinje život bogotražitelja. Brojčano stanje je ovakvo: nas 21 obavlja duhovne vježbe, p. Vinko je voditelj, Marija i Ivan su pratitelji, Tere(zija), Mate i Luka u kuhinji brinu da „brat magarac“ ne umre od gladi. Ukupno nas „u zatvoru“ boravi 27. Počinjemo sa svetom misom. I tada počinje naša šutnja. Naše traženje. I tako do petka večeri, kada smo šutnju završili svetom misom zahvalnicom. I propričali smo. Propričali smo smijehom. Nakon šest dana šutnje, zatvor je bio ispunjen smijehom. I radošću. U subotu jutro slavili smo misu na obali, doručkovali, spremili stvari i napustili Goli otok, oživljeni vraćajući se životu.

Možete li zamisliti zapušteni kompleks zgrada, napola ruševnih, na kojima ne postoji niti jedan otvor? U njima je živjelo nas 27. Možete li zamisliti da smo živjeli u stvarnoj šutnji? Nismo nikako razgovarali jedni s drugima, čak se nismo niti pozdravljali kad bi se sreli. Jedino što se moglo čuti bio je nagovor p. Vinka i pjesma u trenucima mise i molitva. Zato su se dobro čule ovce. Goli i jest njihov. Stalno. Naš je samo prigodno. Posjetiteljima Golog, koji su razgledavali kompleks zgrada, sigurno smo izgledali kao luđaci. Nema veze. Nama je šutnja bila blagoslov. I prostor kroz koji smo prodrli u Božje srce. I Bog je prodro u nas. Šutnja nam je pomogla obaviti razmatranja: o stvaranju, o Isusovu utjelovljenju i rođenju, o njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, o grijehu prvih ljudi i svojem, o paklu, o ljubavi, o milosrđu, o Mariji… Šutnju smo prekidali i svakodnevnim 20-minutnim razgovorom kojeg smo morali obaviti sa svojim pratiteljem. Šutnja nam je pomogla primijetiti potrebu i dobrotu drugoga. Šutnja mi je pomogla ogoliti se pred Bogom i samim sobom. I donijeti odluke. Pomogla mi je čuti Boga.

Jednog dana nakon večere, kada se već pomalo uhvatio mrak, ali se činilo da mi ne treba baterija, pošao sam do mora oprati posudu i pribor za jelo. Ipak, kada sam počeo s pranjem, shvatio sam da se baš dobro i ne vidi. I odjednom sam bio osvijetljen. Gospođa Hajdi, nakon što je oprala svoje stvari i na molu ih brisala, primijetila je da perem bez baterije i upalila je svoju svjetiljku koja joj je bila na glavi. Oprao sam i izišao na mol brisati pribor. U tom trenu, na obali su se pojavili i drugi, također bez baterije. Hajdi je ponovno upalila svoju bateriju i nastavila stajati i osvjetljavati druge dok peru svoj pribor za jelo. Gledao sam taj prizor i u „u sebi“ se smiješio. Trajalo je to. Bilo mi je tako simpatično vidjeti kako je Hajdi prepoznala potrebu da drugima svijetli i kako je prema potrebi palila i gasila svoju svjetiljku i svojom glavom se usmjeravala prema onomu koga je osvjetljavala. Kada je osvjetljavanje privela kraju, došao sam do nje i tiho joj rekao, svjestan da kršim šutnj): „Da se drugi put rodiš, ti bi bila rasvjetni stup!“ I provalio sam u smijeh. I ona. I smijao sam se tu večer kad god bih se sjetio tog prizora. Svetog prizora. O, da bih i ja drugima bio svijetlo! I drugi meni! I da bih prepoznao kada drugima mogu učiniti dobrotu. I da je učinim!

---

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji.  Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Amen! (Sv. Ignacije Lojolski)

Kolumnist: 
Duhovne vježbe s 5 zvjezdica

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...