program uživo
19:00 Sv. Misa- izravni prijenos iz crkve sv. Jakova
20:00 Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu

Zašto (ne)!?

Da si sinoć bio, naslonjen na ogradi, pored mene, dok su munje parale nebo, vidio bi da ne živimo svi isto. Ti sigurno ne bi vidio onaj posljednji trag prašine koju je sumrak prosuo po planini, onaj užurbani let ptica nisko iznad tla i teški korak umornih nogu pod kojim se savija mokra trava. Tebi bi, možda, ona jedina zraka odlazećeg sunca, koja ubija crninu tmurnosti samo naborala čelo i zažmirila oči. Gledao bi ali ne bi vidio.

Sigurno ne bi ni čuo šum vjetra, dječji smijeh u daljini, zveket čizama i zvono koje rastjeruje oblake iza leđa. Tebi bi, možda, samo smetao tihi šapat buke. Slušao bi ali ne bi čuo. Ne živimo svi isto. Ti možda nikad u pogledu prolaznika ne bi prepoznao zabrinutost i paniku ili snagu i polet, nikad u njegovom glasu ne bi osjetio drhtaj straha ili sigurnost vjere. Nikad te njegov miris ne bi vratio na rame, tebi drage, osobe koja ima jednak parfem. Ne živimo svi isto. Ne prolazimo pored nekih stvari isto.

Sve dok Ljubav u srcu ne uništi strah i po svojoj ga snazi učini toliko moćnim da u malim starima može prepoznati čudesne, da u svemu što gleda, pogled izoštri i vidi ono najvrjednije. Ne živimo svi isto. Ne vidimo svi u ovoj kiši, koja danas mokri prozore, samo tmurne kapi vode i smočene cipele, nekome možda baš ona donosi najdraži miris i jedino sjećanje. Ne vidimo svi u mraku samo crnilo i smrt, nekome je to, možda jedina prilika da mu zasja zvijezda. Ne vidimo svi u patnji samo bol i suze, jer možda baš ona nekome donosi spokoj duši i spasenje. Daljina nekome znači zaborav a nekome, možda, samo priliku da spozna pravu vrijednost onoga što je imao i snagu da se bori za ono što voli.

Nekome je ožiljak samo ružni trag na koži, a nekome, možda, najdraža uspomena koju može osjetiti pod vrhovima prstiju. Ne vidimo svi u porazu samo gubitak i uništenje jer nekome, možda, baš taj poraz vrijedi više nego ijedna pobjeda. Nekome je križ samo prilika da raširi ruke prema nebu i ljutito upita: „Zašto?“ a nekome, možda, da samo progleda i vjerno kaže: „Zašto ne?“. Jer križ ne mora uvijek biti kazna, muka i udaljenost od neba, ponekad je on najbliža blizina kojom se nebeska ruka može približiti tvom ramenu.

Ne živimo svi isto. I bolje što nismo. Jer onda ne bih imala ljude koji me uči živjeti i stvarati na najjednostavniji način. Onako kako srce govori ono što mu Ljubav kaže. Usudi se gledati kako nitko drugi ne gleda. Usudi se disati Ljubav a ne, u pluća, udisati zrak. Jer tako je malo bilo potrebno siromašnom bogatašu Bernardoneu da postane najbogatiji prosjak svijeta. Progledati! Ostaviti sve nevrijedno i čvrsto se stisnuti uza jedino što vrijedi. Oči zatvoriti za sve postrani i gledati samo u jedno. U Onoga nestvorenog, a vječnog. 

Kolumnist: 

novosti iz Crkve

Svećeničko ređenje u Mostaru
Objavljeno 20.6.2017.
Proslava sv. Ante u Bugojnu
Objavljeno 13.6.2017.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...