program uživo
15:45 Vijesti iz života Crkve
16:55 Vijesti iz Međugorja

Brak – zajedništvo života i osobne ljubavi

Govoriti o braku danas nije popularno za one koji ga smatraju samo slovom na papiru, samo formalnošću, proizvodom društvenog sustava koja osigurava rađanje i odgoj djece ili pak lijekom za usamljenost. Ima li smisla vezati se brakom kada mnogi od njih bolno i brzo završavaju, možda baš zbog spoznaje supružnika da su nečim „vezani“ i zbog zaborava da su se jedno drugome slobodno darovali? Je li brak izgubio svoj smisao i ljepotu samo zato što nečiji nije uspio? Je li on doista samo ljudska institucija, čisto društvena, bez ikakva utemeljenja u čovjekovoj naravi, u njegovoj potrebi da se daruje, da primi, da osjeti sigurnost u činjenici da je nečiji do smrti, i poslije? Što nam Biblija kaže o braku iščitavamo već u njenim prvim redcima.

            Originalni Božji nacrt o braku i obitelji predstavljen je u prva dva poglavlja knjige Postanka gdje nalazimo temeljne tvrdnje: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,27). Čovjek nije stvoren kao samac, nego su muškarac i žena darovani od Boga jedno drugome s ciljem da se nadopunjavaju. Riječi knjige Postanka 2,24 „stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo“ označavaju brak kao sastavni dio stvaranja. One potvrđuju karakter podrijetla bračnoga saveza, te je u ovome smislu on prvobitni, iskonski sakrament. Ljudska je priroda obilježena odnosom i svjesnošću vlastite nepotpunosti koja je pokreće vezati se brakom. On je, stoga, predstavljen kao povlašteno mjesto ponovne uspostave originalnog ljudskog jedinstva.

            Bračna i obiteljska institucija cijenjena je u svim kulturama čovječanstva. Shvaćena je kao zajednica života između muškarca i žene, zajedno s njihovom djecom. Pojedinci različitoga spola imaju različitu narav, različite navike, različite potrebe i svi oni označavaju nepotpunost ljudske prirode i usmjeravaju je vezati se brakom i upotpuniti se u prepoznatoj drugačijosti. Tako dobra svakog pojedinog od njih postaju dobra onog drugoga, te odlike popravljaju nedostatke, obostrano. Bračna zajednica ostvaruje potpuno ljudsko zajedništvo i nanovo sastavlja spolnu podijeljenost.

            Brak je najpotpuniji oblik osobnog zajedništva između muškarca i žene. On, kao nijedan drugi odnos među ljudima, obuhvaća cijelu osobu obaju partnera, u svim njenim dimenzijama. Za izgradnju bračne zajednice nije dovoljno tjelesno sjedinjenje budući da ona zahtijeva sve druge moguće stupnjeve sjedinjenja među ljudskim osobama. U braku je seksualno sjedinjenje obavijeno potpunim ljudskim ujedinjenjem života. U svoje zajedništvo bračni drugovi unose dobra intelektualnog, osjetilnog i moralnog reda, kojima raspolažu. Oni ne samo da dijele zajedničke vrijednosti i shvaćanja, nego se poznaju obostrano, sve do pronalaženja samoga sebe u drugome. Ovo prepoznavanje postoji u viđenju i htijenju drugoga kao jedine prilike uspostavljanja vlastitog jedinstva. Brak je prirodna zajednica, jer kao prvi cilj ima razvoj ljudske naravi.

            Bračna ljubav nije samo emocija ni samo osjećaj, nego osobni odnos koji zahtijeva obostrano darivanje za čitav život. Konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et spes, govoreći u broju 49 o bračnoj ljubavi, kaže kako je ona „čin izrazito ljudski, budući da struji od osobe k osobi, privrženošću slobodnog htijenja i njezin je temeljni element odgovornost, obveza“. Potrebno je izbjegavati svođenje bračne ljubavi na spolnu, kao da je ona jedini njezin izraz, jer je bračna ljubav zajedništvo života i osobne ljubavi koja treba obuhvatiti „dobro čitave osobe“. Bračna je ljubav zajedništvo osoba u potpunom dijeljenju života i u poštovanju jednakosti ljudskog dostojanstva, iako u različitosti. Zajedništvo među osobama ne ostvaruje se na putu nejednakosti i iskorištavanja, nego u prihvaćanju i ljubavi prema bračnom drugu u njegovoj cjelovitosti i njegovoj različitosti. Bračna je ljubav ljubavni odnos „među osobama [...] i stoga izvrsniji od čiste erotske privlačnosti koja, sebično njegovana, brzo i jadno iščezava“, potvrđuje Gaudium et spes. Ljubav je osobni odnos potpun na tjelesnoj, duševnoj i duhovnoj razini. Ona poštuje i prihvaća, ne uništava, kako u sebi tako u drugome, ni tjelesnu, ni duševnu, ni duhovnu dimenziju. Samo tako doista je potpuna, kako je karakterizira papa Pavao VI. u enciklici Humanae vitae.

            Druga temeljna potvrda u kojoj je predstavljen Božji nacrt izražena je riječima: „I blagoslovi ih Bog i reče im: 'Plodite se i množite'“ (Post 1,28). Ljubav između muškarca i žene nerazdjeljiva je od prenošenja života. Nije zatvorena, nadilazi samu sebe i ostvaruje se u djeci koja se iz nje rađaju. Ovo se ne odnosi samo na čin rađanja, nego i na prenošenje životnih vrjednota. Bog povjerava najdragocjeniju stvar, koja je ljudski život, odgovornosti muškarca i žene. Njima je dana odgovornost za budućnost čovječanstva.

            Odgovornosti i brizi muškarca i žene nije povjeren samo ljudski život, nego i zemlja općenito: „Napunite zemlju i sebi je podložite“ (Post 1,28). U drugome izvještaju o stvaranju govori se o obrađivanju i čuvanju zemlje kao vrta i životne sredine dostojne čovjeka (usp. Post 2,15). To je kulturološka misija po kojoj odnos muškarca i žene još jedanput nadilazi samoga sebe. Iako intimna zajednica bračnog života, bračna ljubav nije čisti sentimentalizam koji se vrti oko samoga sebe, nego se treba otvoriti drugima i ispuniti svoju društvenu i političku zadaću.

Tako brak više nije samo privatna stvar između dvije osobe, već dobiva društveni karakter, odgovornost najprije prema djeci, ako postoje, a potom i prema širem društvu koje se na njemu temelji. No, to će moći ostvariti samo brak koji je sretan, a takvim se može nazvati onaj gdje njih dvoje, iako jedno tijelo, dopuštaju jedno drugome biti drugačiji i, kao takav, prihvaćen i voljen.

 

Kolumnist: 

novosti iz Crkve

Svećeničko ređenje u Mostaru
Objavljeno 20.6.2017.
Proslava sv. Ante u Bugojnu
Objavljeno 13.6.2017.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...