program uživo
22:30 Molitva povečerja
22:55 U Očevoj ruci

Konferencija za medije - obraćanje mons. Henryka Hosera

Konferencija za medije -  obraćanje mons. Henryka Hosera

Konferencija za medije - obraćanje mons. Henryka Hosera

Konferencija za medije, Međugorje, 5. travnja 2017.

Uvodna riječ

fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina

Poštovani djelatnici medija, poznato vam je da je 11. veljače 2017. tiskovni ured Svete Stolice priopćio da je Sveti Otac Franjo imenovao posebnog izaslanika Svete Stolice za Međugorje u osobi njegove ekselencije nadbiskupa mons. dr. Henryka Hosera, aktualnog ordinarija nadbiskupije Varšava-Prag u Poljskoj. Svrha poslanja jest „zadobiti što dublje spoznaje o pastoralnoj situaciji ove stvarnosti, a ponad svega o potrebama vjernika koji tamo dolaze na hodočašće, te na osnovu njih sugerirati moguće pastoralne inicijative za budućnost. poslanje će stoga imati isključivo pastoralni karakter. Predviđeno je da mons. Hoser, koji će nastaviti vršiti službu nadbiskupa u Varšavi-Pragu, završi svoje poslanje do kraja nadolazećeg ljeta“. Evo, to je bilo priopćenje Svete Stolice. Sukladno ovoj najavi, nadbiskup je došao u Međugorje kao posebni izaslanik. Kako je priopćeno iz Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini, nadbiskup je danas htio susresti vas, poštovani medijski djelatnici. Zato predajem riječ nadbiskupu koji će vam se obratiti, a nakon obraćanja odgovorit će na nekoliko vaših pitanja.

 

Susret nadbiskupa mons. dr. Henryka Hosera,

posebnog izaslanika Svete Stolice za Međugorje,

s novinarima,

u Međugorju, 5. travnja 2017.

 

Dame i gospodo, dobar dan. Na početku sam vam dužan nekoliko objašnjenja i nekoliko isprika. Okvir moje misije je definirala Sveta Stolica. Riječ je, kao što smo čuli, o proučavanju stanja pastorala za hodočasnike u Međugorju. Ovo je moj prvi posjet Međugorju, došao sam bez poznavanja situacije na licu mjesta, ali sam znao da je riječ o međunarodnom hodočasničkom mjestu. Koristit ću francuski jezik jer je on vrlo dugo, a i danas jest, jezik diplomacije.

Vi sigurno od mene očekujete moje dojmove, moje zaključke. Prva stvar koju bih želio naglasiti je vrlo bitna činjenica da je nekada Međugorje nije bilo poznato u svijetu. Bilo je to malo mjesto izgubljeno negdje među brdima, to je i značenje njegova imena. Sada je Međugorje poznato širom svijeta i treba isto tako znati da hodočasnici dolaze iz 80 zemalja svijeta. Što se tiče važnosti ovoga hodočasničkog mjesta, može ga se uspoređivati s drugima. Na primjer, u Međugorje dolazi svake godine po dva i pol milijuna hodočasnika, u Lourdes šest milijuna, no Lourdes postoji već 150 godina. Međugorje je staro jedva 36 godina. To je vrijeme da se napravi prva bilanca, prva procjena, koja je vrlo važna za budući razvitak ovoga mjesta.

No zašto toliki ljudi dolaze ovamo? S jedne strane, sigurno su čuli za ono što se zove međugorska ukazanja koja su počela 1981. S druge strane, oni koji dolaze otkrivaju nešto izvanredno. Prva stvar je ozračje, atmosfera mira i smirenja. Isto tako atmosfera unutarnjega mira, smirenja srca. Otkrivaju isto tako veliki prostor duboke duhovnosti. Ponovno otkrivaju ili otkrivaju po prvi put u svom životu smisao za sveto. U Međugorju susreću sakralno vrijeme i sakralni prostor. Sakralno znači pridržano na poseban način za Boga.

Obično se kaže da je Međugorje mjesto marijanskoga štovanja, i to je istina, no ako uđemo u dubinu, vidimo da je štovanje u Međugorju u bitnome kristocentrično, zato što je u središtu slavljenje Euharistije, prenošenje Božje riječi, klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom gdje čovjek otkriva da je Presveti sakrament stvarna Isusova nazočnost u njegovu božanstvu i njegovu čovještvu. Neki otkrivaju molitvu krunice, koja je meditativna molitva o otajstvima naše vjere. I konačno, moleći Križni put, ulaze u vazmeno otajstvo, što znači muku, smrt i uskrsnuće Kristovo. Zaključujem ovu panoramu najjačim naglaskom, a to je sakrament praštanja, osobna i personalizirana ispovijed.

S vjerskoga stajališta, Međugorje je vrlo plodna zemlja. U ovim godinama brojimo 610 redovničkih i svećeničkih zvanja potaknutih Međugorjem. Najveći broj je u Italiji, SAD-u i Njemačkoj. Znajući za krizu zvanja, napose u starim kršćanskim zemljama, kao u Zapadnoj Europi, vidimo da je to nešto novo i katkada potresno.

Ako brojimo podijeljene pričesti, jer je to jedini način da se ustanovi broj hodočasnika, naravno s prostorom za pogrešku, podijelilo se 37 milijuna pričesti, računajući od 1986. do 2016. Broj hodočasnika je još veći jer svi ne pristupaju pričesti.

U procjeni situacije Međugorja, treba razlikovati tri prostora.

Prvi prostor je župa koja postoji odavno, koja služi župljanima koji su tu, koji ovdje žive, i čiji je broj u 10 posljednjih godina porastao za tisuću ljudi koji su se nastanili ovdje, možda već i više. Ova župa, koja ima svoju povijest, koja je tridesetih godina prošloga stoljeća sagradila križ iznad Međugorja, prihvatila je današnji međugorski fenomen. U tu povijest župe spada i posebna, osobna povijest onih koje zovemo vidioci.

Drugi krug, drugi prostor, su hodočasnici. Kako sam rekao, do 2.500.000 godišnje. Taj broj ima tendenciju rasta. Jasno, to je ogroman izazov za svećenike koji služe na ovom mjestu. Taj fenomen je izazvao rast sadašnje infrastrukture koja mora odgovoriti na potrebe hodočasnika, a u to spada i ova dvorana, kapelica klanjanja, otvoreni prostor za mise na otvorenom. To su neki elementi koji su bili dodavani po potrebi zbog dolaska hodočasnika. S druge strane vidimo kako se razvija mjesto. Ima sve više i više hotela, restorana, trgovina, to me već podsjeća na mali Lourdes. Ne zna se da je Lourdes drugi hotelski grad u Francuskoj, poslije Pariza. Možda je to budućnost i Međugorja u odnosu na Sarajevo. Dakle, broj stanovnika je u porastu, a raste i kapacitet smještaja hodočasnika.

No vidimo i treći prostor. U Međugorju su se nastanile zajednice, udruge, socijalne i karitativne aktivnosti, mislimo da ih je tridesetak. Neki su međugorske inspiracije, ovdje su im korijeni. Ali ima i onih koji su došli iz drugih zemalja, koji su utemeljeni negdje drugdje, i nastanili su se ovdje kako bi živjeli to ozračje, taj međugorski fenomen.

Ovdje postoje i izvorne kreacije, napose spominjem djelo koje su stvorili oci franjevci, karitativnu ustanovu, Majčino selo. Vrijedi ga posjetiti ako vas to zanima, jer je riječ o praćenju života u raznim fazama, napose života u poteškoćama: siročad, mladi u poteškoćama, ovisnici o drogama, alkoholu i sličnom, hendikepirani. I to je izraz aktivne ljubavi koja je usko vezana uz kršćansku vjeru. Ima i jedno djelo koje se zove Kuća mira, koju su isto tako ustanovili oci franjevci, kuća za zatvorene duhovne vježbe u tišini. Kroz Kuću mira prošlo je već 1.200 skupina s više od 42.000 sudionika. Ta vrsta duhovnih vježbi, seminara, preobražava ljude iznutra.

Tu su i seminari – još jedna invencija međugorske župe. Seminari su godišnji, održavaju se jednom godišnje. Već 23 godine postoji jedan koji otvoren za sve, već 21 godinu seminar samo za svećenike, to je izobražavanje svećenika, već 17 godina postoje seminari za bračne parove, a već 4 godine novi tip seminara za liječnike i medicinsko osoblje. Prošle se godine održao prvi seminar za život, za zaštitu ljudskoga života. Tu je i seminar za osobe s invaliditetom. Dakle – sve ovo pokazuje intenzitet kršćanskoga života ovdje, u Međugorju, i to je neka vrsta modela koji se može primijeniti i drugdje.

Ono što svetišta danas u svijetu nude je takve vrste, da je papa Franjo problematiku svetišta s Kongregacije za kler prebacio na Kongregaciju za novu evangelizaciju. Tu ljudi primaju nešto što ne nalaze kod kuće. U mnogim našim starim kršćanskim zemljama, individualna ispovijed više ne postoji. U mnogim zemljama nema klanjanja pred Presvetim, u mnogim zemljama se ne pozna Križni put, ne moli se krunica. U francuskoj Bretanji jednom su mi rekli da se tamo zadnji put molio Križni put prije trideset godina. Jasno je da takvo isušivanje duhovnoga i sakralnoga prostora izaziva sveopću krizu vjere.

A ovdje ljudi dolaze na izvor, ovdje taže svoju žeđ da svetim, žeđ za Bogom, žeđ za molitvom koju otkrivaju kao neposredan kontakt s Bogom. Rekao bih da Boga osjećaju i zahvaljujući Blaženoj Djevici Mariji.

U Međugorju se naglasak stavlja na Mariju kao Kraljicu mira. Može se reći da to nije išta novo jer širom svijeta postoje crkve koje su posvećene Kraljici mira, no kad pogledamo svjetski kontekst našega života danas, vidimo ono što papa Franjo naziva trećim svjetskim ratom u dijelovima. To znači fragmentarno. Najokrutniji oblik, onaj koji najviše ranjava i uništava, su građanski ratovi. Vi koji živite na Balkanu nedavno ste proživjeli takav građanski rat. Ja sam proživio genocid u Ruandi. Sada vidite u Siriji na Bliskom Istoku da se uništava zemlju najstarije kršćanske prisutnosti. Koriste se i kemijska oružja. To je naš današnji krajolik. I koliko političkih sukoba u svakoj zemlji. Dakle, obraćanje Gospi Mira je po mom mišljenju bitno. Specifična uloga Međugorja je ovdje od najveće važnosti.

Vi biste, dragi prijatelji, trebali biti nositelji Radosne vijesti. Recite cijelom svijetu, eto, u Međugorju možemo opet naći svjetlo. Trebaju nam ta posebna mjesta svjetla u svijetu koji tone u mrak. Želim vam isto tako da se upišete na neki seminar ovdje, na neku temu, kako biste otkrili nešto što ne možete ni zamisliti. Hvala.

 

 

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...