program uživo
16:15 Glazba
16:55 Vijesti iz Međugorja

Biti svoj – biti sam

Naslov ove kolumne je “Nije dobro da čovjek bude sam”, no ponekada je dobro da je čovjek sam. I nužno i neminovno da se to dogodi. Ne mislim sam u egzistencijalnom smislu, dovoljan sam sebi ili pak spletom nesretnih okolnosti sam. Mislim na situacije kada se ostane sam jer se imalo hrabrosti biti drugačiji, biti svoj i ne krenuti nekom stazom samo zato što svi njome hode. Svi se mi javno ili potajno divimo takvim junacima koji su bili hrabri i uspjeli se oduprijeti utjecaju mase. O njima su napisane knjige i spjevani epovi i pjesme u kojima je obično izostavljena ona gorka note takve odluke, ona teška dionica koja je prati.  Jer nitko ne pjeva o tegobi kad je ona već prošlost, kad je se bilo izloženo vjetrovima osude, ruganja i omalovažavanja, pa možda i sumnje u ispravnost odluke koja je do samoće dovela. Samoća je to koja prodire do kostiju, do jezgre bića i koja te uči, poučava, daje ti da upoznaš samoga sebe. Taj susret sa sobom izazov je, neminovan i dogodi se prije ili kasnije. Bila bi tragedija da se ne dogodi, te da hodiš svijetom odjeven tijelom nekoga tko ti ostaje stranac. No, potrebno je izdržati tu noć samoće kako bi osvanula zora i ukazala na obrise prekrasne osobe koja se tobom zove.

Potrebna je hrabrost da se bude svoj, posebice danas kad se na svakome koraku nekoga imitira i obično su to neuspjele kopije, a mogli su biti prekrasni originali. Biti sam na jednoj strani kada je većina na drugoj, doista je hrabro. Ili ludo. Gledati toj većini u oči i ostati nepomičan u svome uvjerenju koje ti nalaže vlastita savjest i ono najdublje tvoje. Ostati ustrajan i uvjeren u ispravnost odluke, stava, mišljenja, kada te svi, pa i oni najbliži uvjeravaju da ti to ne donosi nikakvu korist i da ćeš samo propasti ukoliko ne kreneš već utabanim putem kojim masa ide.

Može biti da je i najviša državna vlast ozakonila određeno ponašanje, no ne znači da je ispravno i da mi se može nametnuti kao takvo, jer mi čitavo moje biće govori da nije. Postoji li još uvijek pravo priziva na savjest ili je ono samo teorija, dok je praksa gubitak radnoga mjesta, ponižavanje i ismijavanje onih koji su se na nju pozvali? Pitam se imaju li u društvu ikakva prava oni koji imaju hrabrosti biti drugačiji, koji nisu “na prodaju”, koji ne pripadaju nijednoj političkoj stranci, koji su pošteno stekli svoju diplomu, svoje radno mjesto, sagradili svoju kućicu, koji voze Golfa 2? Ima li u našem društvu mjesta za one koji “pravim drže pravo, krivim krivo”, kako kaže August Šenoa u pjesmi Budi svoj? Ima li mjesta za takve u našim parlamentima, u županijskim upravama, u školskim zbornicama, u Crkvi? Jesu li to luđaci, boemi, sanjari? Jesu li to “jedini stranci u Jeruzalemu” koji ne shvaćaju kako svijet doista funkcionira? Jesu li nepodobni samo zato što ne dopuštaju da netko drugi misli njihovom glavom, što ne dopuštaju da im netko naređuje ili sugerira kada i za što će podignuti svoju ruku i dati glas? Ili možda takvi nikada ne dođu u poziciju da bi se njihov glas mogao uvažiti….Teško da će u današnjemu društvu biti na visokim položajima, jer bistrina njihova pogleda zasljepljuje one koji love u mutnom.

No, treba li to biti prepreka da se ostane svoj, iako sam? Možda neki neće ustrajati, slomit će ih ta samoća ili pritisak okoline, vjerojatno onih najbližih. Znači li to da se treba kloniti svijeta, smatrajući ga pokvarenim, razočarano dignuti ruke od svega i sa strane, u hladovini i uz hladno pivo, potiho komentirati druge? Nipošto! Nije na nama da činimo čudesa, nego da budemo čovjek ondje gdje se trenutno nalazimo, na tom komadiću zemlje, okruženi možda šačicom priprostih ljudi. Na nama je da sijemo, a Bog će dati da raste. Vjerujem da nerijetko očekujemo plodove odmah. Ipak smo mi djeca 21. stoljeća, djeca brze hrane i brzog interneta. No, neminovno je prijeći put od vlastite savjesti, preko samoće i preispitivanja je li odluka bila prava, pa do onoga trenutka kada se otvore obzori i kada shvatiš da bi sve drugačije od toga bilo pogrješno.

“U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,

S poštena lica teče pošten znoj,

I nijesi, brate, živio zaludu,

Kad jesi svoj”, kaže Šenoa.

Danas na svetkovinu Duhova molimo Duha Svetoga da nam udijeli svoje darove: dar mudrosti da rasvijetli naše tmine, te znamo razlikovati dobro od zla, da “pravim držimo pravo, krivim krivo”;

dar razuma da vlada u našim srcima, te znamo donositi ispravne odluke;

dar savjeta da nas nauči putu Istine, da nas vodi njime i onda kada su drugi putovi prohodniji;

dar jakosti da nas učvrsti u krepostima, te ne malakšemo na putu života: “Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,

Put vedra neba diži svoje čelo!”;

dar znanja da znamo ispravno voljeti i željeti dobro drugoga;

dar pobožnosti da živimo “po Božju”, “a Bog sve mrzi što je laž i varka”;

dar straha Božjega da On bude jedini pred kime ćemo prignuti svoja koljena, te se moćnika ovoga svijeta ne bojati.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!

Pa diži čelo kao suce čisto;

Jer kukavica tek se rđi klanja,

Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.

Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi

Tek mićenika ropskih podli roj;

Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,

Pa budi svoj.

……………………………………..

Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,

Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,

Kad čovjek račun si završit mora,

I ti ga svršuj, nek ti žao nije,

Jer tvoje srce šapnuti će ti:

Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!

Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,

Bio si svoj!

(August Šenoa)

 

 

Kolumnist: 

novosti iz Crkve

Blagdan Svih svetih
Objavljeno 01.11.2017.
Sveta Faustyna Kowalska
Objavljeno 05.10.2017.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...