program uživo
16:15 Glazba
16:55 Vijesti iz Međugorja

Žena – to divno Božje stvorenje!

Dok sjedim u zadnjoj klupi pripremajući se za početak krunice, pažnju mi privlače žene koje jedna za drugom ulaze i zauzimaju mjesta. Okružim pogledom po crkvi i vidim da su tu uglavnom žene, svih životnih dobi i tek pokoji muškarac sa svojoj suprugom. Starice pognute godinama i bremenom života koji ih nije mazio, sredovječne žene preplanule od ljetnoga sunca i rada u vrtu i na njivi, mlade majke, prekrasne, s djecom u naručju, djevojke koje na koljenima mole možda za svoga budućeg muža, te one još mlađe od njih za koje znam da razmišljaju o redovničkom životu. Ulaze i dvije mlade udovice, premlade. Jednoj su se o rukama objesila dva sina blizanca, jer im je ona odnedavna i majka i otac, a druga vodi njih troje. Tako uspravne i snažne, ponosne i jake, jer drugačije ne može biti, barem na ovom našem hercegovačkom kršu gdje nas od malena majka priroda oblikuje i spartanski odgaja, te nema mjesta slabosti. A i kada se prišulja i obuzme nas, sakrijemo se da to nitko ne opazi i isplačemo sve ono što se nataložilo mjesecima, godinama. Kako je snažno to divno Božje stvorenje – žena! Što sve ne nosi, kakvo li breme, kakve li patnje, a opet uspravna i snažna, poput Čvrsnice i Kamešnice, poput Ljubuše i Grabovice, odolijeva svemu i štiti one njoj povjerene. Unatoč tomu, toliko nježna, poput latice, osjetljiva poput oblačka kojeg i najslabiji vjetar rasplini i nema ga više. Ima li išta na svijetu što u sebi tako savršeno spaja stamenost i osjetljivost, čvrstoću i nježnost, poput žene, majke?

Crnka ili plavuša, blijeda ili tamnoputa, visoka ili niska, nesigurna ili samosvjesna, žena utjelovljuje osjećajnost ljudskoga duha, njegovu urođenu mudrost i savjesnost, savršenost, harmoniju i ravnotežu obiteljskoga gnijezda, božansku ljepotu. Svaka je od one druge različita, no sve su jednake po sposobnosti da spretno sakriju vlastitu krhkost, te da se hrabro bore kako bi u ovom maskilističkom mentalitetu zavrijedile prepoznavanje vlastitih prava i dostojanstva, mogućnost razvijanja sposobnosti njima svojstvenima, koje itekako nedostaju ovako ustrojenom društvu u kojem vlada zakon učinkovitosti i hladnog racionalizma. Nedostaje mu majčinske empatije i topline koja će u drugome vidjeti bližnjega i nastojati da svima bude dobro.

Na prvim stranicama Biblije stoji kako Bog stvori muško i žensko na svoju sliku, sebi slične (usp. Post 1,27), a opet se kroz čitavu povijest ta žena, jednaka muškarcu, morala boriti za svoja osnovna prava. Ne privilegije, nego prava! I danas joj se u mnogim zemljama svijeta još uvijek osporavaju, te nema pristup ni udio u društvenom i političkom životu glasovanjem, nema pristup školovanju ni pravedne nadoknade za svoj rad, smatrana je seksualnim objektom i stavljena na raspolaganje svima. Žalosno je i nepravedno što je žena, posebice u kontekstu vjerskoga fanatizma, gledana kao zavodnica koja nagovara Adama – muškarca na grijeh, kao napasnica kojoj je cilj osvojiti i uništiti. Prečesto se u ženi vidi samo Eva, a zapostavlja se Marija, Majka Isusova, također žena koju sam Bog izabire za svoju čuvaricu, dostojnu milovati Sina Božjega u naručju.

Položaj se žena u društvu itekako promijenio u odnosu na prošla desetljeće i stoljeća, no još uvijek ona nije u svim dijelovima svijeta muškarcu ravnopravna. Feministički se pokret rodio upravo iz želje i nužne potrebe da se prepoznaju prava žene, da prestane nepravedna diskriminacija, da ona više ne bude biće niže od muškarca, nekakav njegov privjesak ili, kako je Aristotel naziva, „nedovršeni muškarac”, koja nije predodređena za velika duhovna i tjelesna djela, te je najopasnija igračka koju mora ukrotiti razumni gospodar – muškarac. Nažalost, feministički se pokret izrodio u nešto što nije bio njegov početni cilj, te umjesto da naglasi u ženama ono ženstveno, jedinstveno, nastoji izjednačiti spolove ili ih pak potpuno poništiti smatrajući ih društveno nametnutima. Feminizam je, u svojim fanatičnim nastojanjima, na mjesto suptilne žene na pijedestal uzdigao ženu koja misli da je njen glavni uspjeh u životu da bude što više kao muškarac – u oblačenju, u ponašanju, u sportu i dostignućima bilo koje vrste. No, postavlja se pitanje jesmo li mi žene same zadovoljne novonastalom situacijom, jesmo li pobjednice ili gubitnice? U namjeri da dobijemo ono što želimo, možda nam ambicija nadilazi prirodne datosti, te zaboravljamo tko smo doista. U želji da budemo izjednačene s muškarcima u pravima, nerijetko se događa da im želimo postati jednake. Prvotni bi nam cilj trebao biti da otkrijemo svoj identitet, a taj je da smo prekrasna Božja stvorenja. A On je sigurno dobro promislio stvarajući nas ovakvima.

Muškarci i žene su različiti i to je potvrdilo izučavanje njihovih mozgova. Kod muškaraca je, naime, dvostruko više prostora mozga posvećeno spolnom nagonu, dok ženski mozak ima 11% više neurona u jezičnom i slušnom središtu, te je fizički veći u onome dijelu koji je zadužen za sjećanja i osjećaje. To ženama pruža veću sposobnost da izraze svoje misli i osjećaje, kao i da s većom lakoćom urone u tuđe. Bog je obdario žene ovim darovima, omogućavajući im da prihvaćaju druge u ljubavi. To ih čini sposobnima istaknuti se u mnogim zadaćama gdje jesu i trebaju biti blize i bliske drugima, posebice u majčinstvu. Od početka stvaranja otvorenost žene prema drugima prikazivala se kao bitan element i dar, kao njezina narav. U kontekstu spolnosti, otvorenost žene prema muškarcu jest ono što joj omogućava da nosi novi život. Jednako je i s duhovnim životom: Bog je uvijek onaj koji poziva prvi, a od nas traži otvorenost Njegovu daru. Ženama otvorenost i primanje ide lakše, pa možda ovo objašanjava zašto je u crkvi uvijek više žena nego muškaraca. Uzor nam je u otvorenosti Božjemu djelovanju Blažena Djevica Marija, čije je “da” Božjoj volji nama donijelo spasenje. Marijina je otvorenost donijela Boga na svijet, a ujedno je to poziv nama ženama da ispunimo svoj poziv donoseći Boga u ovaj svijet.

U drugom biblijskom izvještaju o stvaranju, onom jahvističkom (Post 2,4b-3,24), žena je vrhunac Božjeg stvarateljskog djela. Bog je Evi dao da svoju ljepotu izražava u onome što jest. Umjetnici je od pamtivjeka prikazuju u stanju mirovanja, ne kao ratnicu ili zemljoradnicu. Eva govori svijetu svojom ljepotom koja je moćna. Možda i najmoćnija stvar na svijetu. Ništa umjetnost nije toliko opjevala kao ljepotu žene. I ništa se s njom na zemlji ne može usporediti. Nikola Tesla koji je, iako se nikada nije ženio, itekako promišljao o ženama i muško-ženskim odnosima, kaže kako su „sva velika dostignuća čovjeka do sada bila inspirirana ljubavlju i posvećenošću prema ženama. Muškarac je težio velikim stvarima samo zato što je neka žena vjerovala u njega, zato što je želio da zadobije njeno divljenje i poštovanje. Iz ovih razloga, on se borio za nju i riskirao svoj život, iznova i iznova.”

Ljepota ženina tijela nije jedini razlog zašto je prekrasna, jer ljepota tijela prolazi, a ljepota se duše odražava na tijelu. Naše nas tijelo otkriva kao osobu, pa tako ženino tijelo otkriva osobu koja je nježna, koja suosjeća, koja hrani, koja grli. Ljepota općenito ima moć uzdizanja duše k Bogu. Pomislimo samo na ljepotu prirode ili na ljepotu umjetničkih djela ili građevina, ljepotu crkava u kojima se ne može ne moliti. Ako se ništa na zemlji ne može usporediti s ljepotom žene, koliko tek ona ima zadatak uzdizanja duše k Bogu, otkrivanja Boga svijetu! To je jedinstvena uloga žene! No, na nama je kako ćemo se služiti svojom ljepotom koja je tako moćna. Iako nam mediji odašilju iskrivljenu sliku o ženi kao seksualnom objektu, te se polugola žena može vidjeti na gotovo svim reklamama, bez obzira reklamira li se žensko donje rublje ili ekseri, vijci i matice, popraćene geslom “Pristojne žene rijetko stvaraju povijest”, činjenica je da je najštovanija žena u povijesti Gospa, a najcjenjenija žena prošloga stoljeća Majka Terezija. One svoj utjecaj i pečat koji su ostavile, te nas još uvijek inspiriraju, nikako nisu zasnovale na odluci da budu bolje od muškarca ili da se natječu s njim. Ostvarile su ga kao žene i majke, živeći do kraja svoj poziv u otvorenosti i ljubavi. Pomisao da se žena treba ponašati nepristojno kako bi ostavila traga, nanosi popriličnu štetu ženama i svijetu koji još uvijek žudi za živim uzorima vrlina. Naizgled se čini kao da trebamo kupiti vlastito dostojanstvo. Najprije ga mi, žene, trebamo postati svjesne budući da ga već posjedujemo, a potom će nas poput štita braniti od onih koji nam ga, u svojoj emocionalnoj nezrelosti, te zbog tko zna kakvih osobnih rana, nastoje umanjiti. Svijet nas treba, i to u svim porama društvenoga života. Ako se žena osjeća pozvanom biti majka kućanica, onda ne trati svoje darove i talente. Ako se osjeća pozvanom zaploviti političkim ili akademskim vodama, ona ne pokazuje manjak ženstvenosti. Naprotiv, ova područja života traže ženski genij. Svijet treba sjaj, ljepotu, suosjećanje i moć istinske ženstvenosti.

Sveti papa Ivan Pavao II. u Pismu ženama iz 1995. godine izražava duboku zahvalnost ženama na jedinstvenim načinima na koje u svijetu uprisutnjuju Boga, počevši od majki, supruga, kćeri, sestara, radnica, redovnica, koje percepcijom njima svojstvenoj doprinose punoj istini ljudskih odnosa. Papa priznaje da je dostojanstvo žena često bilo nepriznato, ženama je priječeno da uistinu budu ono što jesu, a to je rezultiralo duhovnim osiromašenjem čovječanstva. Ovako ne treba biti u budućnosti, a na to nas žene isti Sveti Papa potiče u svojoj poslanici o dostojanstvu i pozivu žene iz 1988., Mulieris dignitatem:

“Dolazi čas, zapravo je već tu, kad poziv žena biva priznat u svoj punini, čas u kojemu žene u svijetu stječu utjecaj, uspjeh i moć koje do ovoga časa nikad nisu ostvarile. Zbog toga u ovome času kad ljudski rod prolazi kroz tako duboku preobrazbu, žene nadahnute duhom evanđelja mogu toliko napraviti kako bi pomogle čovječanstvu da ne padne”.

Na nama je, drage žene, otkriti ljepotu i snagu svoje ženstvenosti, te povjerovati da je Bog kad nas je stvarao to učinio „veoma dobro“ (usp. Post 1,31).

 

Kolumnist: 

novosti iz Crkve

Blagdan Svih svetih
Objavljeno 01.11.2017.
Sveta Faustyna Kowalska
Objavljeno 05.10.2017.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...