program uživo
12:35 Nagradna petica
13:00 Vijesti

Žuljevi – misija i vizija svakog pa i teniskog uspjeha

Žuljevi – misija i vizija svakog pa i teniskog uspjeha

Žuljevi – misija i vizija svakog pa i teniskog uspjeha

Svi znamo odgovor na, kako ga je Marin Čilić nazvao, najslavnije pitanje u Hrvata, gdje smo bili kada je Goran osvajao Wimbledon. Moj odgovor je da sam pošao na ispit, ali sam bio poprilično siguran da me fakultet taj dan neće vidjeti. Brzo sam odustao od te ideje i s kumom Antom otišao gledati to mitsko finale, maštajući, tada kao student novinarstva, kako ću jednom kada budem novinar i ja razgovarati s Grand Slam pobjednikom. Međutim, nisam imao neku viziju kako to i izvesti. Marin Čilić trenirao je u kampu u Širokom Brijegu. Imao je 13 godina. Gledao je meč s ostalom djecom. Slavio nakon pobjede. I maštao. Maštao, kao i tisuće klinaca u to vrijeme, kako će jednog dana osvojiti Wimbledon ili neki drugi Grand Slam.

Međutim, od svih tih tisuća djece samo je Marin imao jasnu viziju kako to i ostvariti. Jedini on dobio je priliku za Wimbledon, a jedan Grand Slam (US Open) već je ranije osvojio. Usput se pobrinuvši i da se moje maštarije ostvare, pa da i ja porazgovaram s Grand Slam pobjednikom.

A sve je počelo jako davno, kada je od rodice iz Njemačke dobio prvi reket, kao šestogodišnji dječak. Do danas ga više nije ispuštao. Bilo je i opcija da odustane od tenisa kroz to razdoblje odrastanja, ali to je bila opcija drugih. Ne i Marinova. Njegova opcija bila je nešto drugo. Biti najbolji. I krenuo je u to. Međugorje, Ljubuški, Mostar, Široki Brijeg, Zagreb, San Remo... i trening. Red, rad i disciplina.

Odustajanje kod Čilića nikad nije bila opcija. Ako nije bilo nikoga za sparing trenirao bi sam. Neteniski svijet Marina je upoznao 2003. godine u Širokom Brijegu, kada je igrao humanitarni meč za mostarsku bolnicu s Ivom Majoli. Protivnici su im bili Goran Ivanišević i Zvonimir Boban. Nije to Marinu bila egzibicija.

-Vidi Čilića šta se napalija, govorio je Goran za vrijeme tog meča, sugerirajući kako bi Marin trebao laganije igrati, ali tada petnaestogodišnjeg Čilića to nije smetalo. I tada je želio osvojiti svaki poen. Protivnici i suigračica bi se povremeno opuštali. Marin ne. Opuštanja nije bilo ni do danas.

Igrao je juniorski tenis u kojem je stigao do vrha. Osvojio je Roland Garros 2005. godine te bio prvi na svijetu. Tada su svi čuli za nekog ''malog iz Međugorja'', a on u juniorskom svijetu već sa 17 godina više nije imao što tražiti.

Osvajao je Futurese koje je igrao, a te godine pojavio se i u Umagu. Bio mu je to prvi ATP turnir u karijeri. Sigurno ne znate tko je Kristof Vliegen, belgijski tenisač koji s Marinom odigrao prvi meč na ATP Touru u Umagu. Pobijedio je tada mladog Čilića sa 7:5 i 6:2. To mu je možda najsvjetlija točka karijere. Čovjek, za razliku od Marina, nije imao viziju. Prva pobjeda na ATP Touru stigla je početkom sljedeće godine u Zagrebu, a prva titula 2008. godine u New Havenu, a od tada je koći donosio barem jedan naslov godišnje, a ponekad i četiri.

Uz US Open, Marin je donio i juniorski Roland Garros, a Ivan Dodig Roland Garros u parovima, te finale Wimbledona s Marcelom Melom. Profesionalni tenis donosio je još uzbuđenja u Međugorju. Jedno vrijeme samo je 14 država svijeta i malo Međugorje, imalo barem dvojicu tenisača među stotinu najboljih. Ivan Dodig i Marin Čilić zajedno su trenirali, putovali, pobjeđivali... U to vrijeme od 2012. do 2014. godine čak su i odigrali pet međusobnih mečeva na ATP Touru.

Postoji anegdota kako je Ćiro Blažević jednom rekao dok su u njegovom društvu, kao najboljeg trenera svijeta, pričali o Pepu Guardioli, da je on najbolji trener, jer da je ''lako biti trener ako si rođen u okolici Barcelone'', pa je Ćiro ustvrdio za Guardiolu ''da je rođen u okolici Travnika kako ne bi stigao ni do Turbeta'' (susjedno mjesto).

I tu je veličina Marina Čilića. U tome da je krenuo iz Međugorja. Iz Hercegovine. Gdje je samo generaciju ili dvije unazad sport bio tek gubljenje vremena, a rad u polju, vinogradu, duhanu... nešto korisno. Trebalo je najprije svladati tu barijeru, što je naravno i uspio, uz veliku podršku i razumijevanje obitelji. Ali je nešto ostalo nasljedno iz tih generacija. Vidjeli smo svi to jučer uz male ekrane. Žuljevi. Svima koji uspjeli jasno je da bez žuljeva nema uspjeha, bez obzira na zanimanje. Zna to i Marin, a znaju sada i svi. Žuljevi su recept za uspjeh, I misija i vizija.

Zapamtite gdje ste bili 16. srpnja 2017. godine. Pitat će vas to sigurno netko za desetak, petnaest, dvadeset godina, a ja ću znati da mi je to bio jedan od najdražih rođendana, jer sam o finalu Wimbledona imao priliku pisati.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...