program uživo
15:45 Vijesti iz života Crkve
16:55 Vijesti iz Međugorja

„Pošalji nam, o Bože, luđaka!“

Danas smo bili na okupu, skoro svi. Iz tri države i dalekih gradova na jednome mjestu. Oko stola se vrtilo puno dragih lica, starih priča pričanih po tko zna koji put, obiteljskih snova i patnji, uspomena iz djetinjstva i novih planova, smijeha, slika i videa... Nakon takvoga dana koliko god bio umoran, tišina, trenutak samoće i molitva pred spavanje povuku za sobom more misli od kojih se ne može lako okrenuti na lijevi bok i zaspati. 

„Pošalji nam, o Bože, luđaka. Koji se zalažu do kraja, koji zaboravljaju, koji vole onkraj riječi, koji se daju za istinu i sasvim. Treba nam luđaka, nerazumnih i strastvenih, sposobnih, skočiti u nesigurnost, u nepoznato gladnije od siromaštva. Treba nam luđaka danas. Zanesenih jednostavnim životom, sramotom netaknutih, odlučnih ne izdati nikada i prezreti vlastiti život. Sposobnih prihvatiti svaki zadatak i otići bilo kud, bezbrižnih i poslušnih, poletnih i izdržljivih, blagih i jakih… Pošalji nam, o Bože, luđaka…“

Već danima mi ove pročitane riječi ne bježe lako pred očima. Večeras ih je nekako najteže otjerati. Jer sam ponovno gledala u oči snazi, borbi i križu koje ponekad zbog daljine smetnem s uma. Oči u oči gledala veliku vjeru koja se ne srami svjedočenja i jednako je jaka u obitelji, crkvi, bolnici i kilometrima udaljenim gradovima. Vjeru koja me svaki put iznova posrami. Na koncu ovoga dana prepoznajem Bože, Tvoj sjaj u zvjezdanom nebu iznad krovova. I onda se pitam iznova jednako, zašto svaki put prekasno spoznam dar življenja, bogatstvo zdravlja, dragocjenost obitelji, ljepotu snažne vjere, blagoslov u malim sitnicama, vrijednost u onome što gledam s podrazumijevanjem... Kako to da se ne naučim napokon voljeti ljude koje mi šalješ nego onda sada, kada nam okreneš putove na različite strane ili ih poželiš natrag sebi, ja na prste računam kako sam ih i koliko sve planirala zasluženo voljeti a nisam. Molim te večeras, da ja budem ta koja će ljubiti i pokretati ljude oko sebe. Ta iskra koju oduvijek čekam da zapali srce. Gorljiva poput Franje i blaga kao Marija. Da budem ta luda u ovome svijetu koja će posramiti mudre i slaba koja će pokoriti jake, potrebnima slamka spasa i braći blagoslov. Ne silom i nametanjem, taštom poniznošću i pobožnošću, ohološću i zbog svoje sebičnosti nego kako hoćeš  Ti. Tamo gdje me šalješ Ti. Bez interesa i licemjerja. U malim stvarima i jednostavnim pothvatima da budem korisna, poslušna i, ono meni koja kompliciram najbitnije, jednostavna. I još te molim, daj da nova jutra i neki bolji dani ne izbrišu iz pamćenja ove moje molitve nego da ih iznova ponavljam na koljenima pred Tobom. Da čekam, slušam, molim i osluškujem, služim, sigurno hodam i djelujem. Padam, ustajem se, bježim i dolazim Tebi koji me čekaš. Ti, vjerni Bog silan u blagosti i ja, slabi čovjek sa snovima da Ti dođe na oblake.  

Kolumnist: 

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...