program uživo
16:15 Glazba
16:55 Vijesti iz Međugorja

Otiđi u osamu i otpočini malo

Vrijeme je godišnjih odmora, ili bi barem trebalo biti, kada treba napraviti odmak od onoga svakodnevnog i oteti se kotaču monotonije koji nas neumoljivo melje tijekom godine. Obično je ljeto vrijeme godišnjih odmora kada i tijelo traži da se napravi stanka te da obnovi resurse i otpočine malo. Dok ovo pišem, u pamet mi dolaze svi oni koji nemaju godišnjih odmora jer im njihov poslodavac postavlja neljudske uvjete: raditi, raditi i bez prestanka raditi ili pokupiti svoje stvari i ići kući jer će on naći na desetke takvih koji su, barem na jedan izvjestan vremenski period, spremni raditi bilo što i koliko god treba kako bi zaradili nešto i prehranili obitelj. Takvi o godišnjem odmoru mogu samo sanjati, inače će biti u (ne)prilici da im „godišnji odmor“ traje 365 dana u godini. Ni takvima nije lako i nije im zavidjeti, jer je čovjek stvoren da radi, da surađuje sa Stvoriteljem i preobražava lice zemlje, da je sebi podloži (usp. Post 1,28), a kada nije tako onda se osjeća beskorisnim i nevrijednim. Činjenica je da postoje „mamine i tatine maze“ koje su od rođenja navikle da im se sve servira i kojima je nezamislivo da bi prstom makli. No, koliko je to dobro za njihovo duhovno i tjelesno zdravlje, za normalan razvoj u sociološkom, afektivnom, duhovnom i tjelesnom smislu? Ni takvima nije zavidjeti. U čovjeka je utkana potreba da radi, da preoblikuje, da čini, te se time ostvaruje, sazrijeva u spoznaji koliko je važan i koristan u ovome svijetu.

         No, potrebno je u određenim vremenskim razmacima napraviti odmak od svega, dopustiti duši i srcu da progovore, kako ne bi potpuno zanijemili od buke koja je svakodnevica suvremenom čovjeku. Nedavno na radiju čujem poruku voditeljice koja preporučuje slušateljima da idu na odmor tamo gdje je Wi-Fi slab, a koktel jak. Vrlo simpatično i dobro bi došlo svima nama koji nemamo ništa protiv koktela. No, dobro bi bilo poći na odmor onamo gdje je Wi-Fi slab i po mogućnosti da ga nema, te da tako ojača signal Duha Svetoga, Duha nerijetko zaboravljena i ostavljena po strani, prepuštena karizmatskim molitvenim skupinama, prečesto zanemarena u molitvi i propovijedima, da ojača signal zaboravljenog Boga koji sve pokreće i oživljava, ispunja i nosi. Potreban nam je Duh koji će obnoviti naš duh umorni, preplašeni, izranjeni, opterećeni svim i svačim što se u životu nakupilo. Potrebna nam je godišnja „generalka“ kojom će biti očišćeni naši senzori za lijepo, za dobro, za korisno, za blagoslov, za drugoga, za Boga. Kad se to čišćenje počne događati, kada nestane internetskog signala, kad se pogase svjetla i kada utihne buka, može uslijediti dosada, monotonija, nervoza ili strah od svega na što se u vlastitoj nutrini može naići. Suočavanja s vlastitim demonima, s vlastitim strahovima, slabostima, neuspjesima, propalim planovima, željama za budućnost, propalim životnim snovima, dovodi do sumnje u smisao bilo čega što je do jučer, kad smo možda živjeli u svom lažnom spokoju, bilo kristalno jasno. Ne traži internetski signal! Ne bježi i ovaj put kad te Duh napokon ulovio u svoju Wi-Fi mrežu! To si ti, ti koji ostaješ sada sam bez barikada i „duda varalica“ koji će umrtviti tvoju najprimarniju potrebu, potrebu da se osjetiš ljubljenim djetetom Božjim. To si ti, a ne onaj drugi, samom tebi nepoznat, kojim se predstavljaš pred obitelji, kolegama, inima jer želiš da budeš pred svima fin i besprijekoran, a samome sebi ostaješ nepoznanica. To si ti, to što ostaješ sada kada se pogase svijetla i kada se spuste zavjese. No, ne očajavaj ako se preplašiš tog odraza koji vidiš u zrcalu! Isus kaže: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28). Svi smo mi umorni i uznojni ispod maski koje stavljamo, svi smo mi opterećeni jarmom koji nam drugi ili ga sami sebi namećemo. Svi mi, bez iznimke. I svima su nam upućene ove riječi. Nema beznadnih slučajeva. Nema te situacije koju Isus ne može riješiti, niti možemo učiniti nešto što On ne može oprostiti. Vjerujmo to! Vjerujmo Njemu jer On vjeruje nama.

         Vrijeme je odmora blagoslovljeno vrijeme kada imamo mogućnost sagledati kako stvari stoje, zaviriti u svoju nutrinu i, bez obzira na što tamo naišli, prepustiti se Duhu Svetome koji je umornima odmor, u vrućini lahor, razgovor žalosnih. Čovjek je jedinstvo tijela i duha, te i jedno i drugo trebaju oduška i smiraja. Ponekad je teško ostaviti sve po strani, možda zato što sebe doživljavamo nezamjenjivima, a upravo nam je tada najpotrebnije. Zato pokušajmo otići u osamu i otpočinuti malo, kako nas potiče s. Martina Koprivnjak u svojoj pjesmi „Pusti, dobro je“:

 

Nemoj u grču slagati sve

Do posljednjeg praha i zadnje mrvice.

Pusti, dobro je.

 

Ne trebaš do u nedogled pratiti

Korake nesigurne i buntovne.

Pusti, dobro je.

 

Neka i šume i drveća imaju svoj hod,

Svoj pjev i noćnu tišinu.

Pusti, dobro je.

 

Svaka rana kad-tad zacijeli,

Posijano sjeme iznikne usprkos svega.

Pusti, dobro je.

 

Pusti …

Pusti, Dobri je!

 

Nek' On razriješi čvorove briga i sumnja,

Otpusti umorne misli i želje,

A ti pođi u osamu i otpočini malo.

Dobro je.

 

Kolumnist: 

novosti iz Crkve

Blagdan Svih svetih
Objavljeno 01.11.2017.
Sveta Faustyna Kowalska
Objavljeno 05.10.2017.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...