program uživo
08:20 Pitajte svećenika
08:45 Obavijesti, najave i glazba

U dobru i u zlu, u Zari i u Lidlu

Već nekoliko dana po medijima i društvenim mrežama proteže se pojam "lidlić". Vjerovat ćemo da to nije bio još jedan pokušaj reklamiranja, nego da su zaista neka majka ili neki otac u pokušaju da djetetu vrtićke dobi objasne socijalne razlike, upotrijebili termin "lidlić". 

Taj termin je trebao biti obilježje za djecu čiji su roditelji slabijeg imovinskog stanja i koji tu istu djecu oblače u Lidl robnu marku. E sad,tko će najbolje odgovoriti na pitanje što je "lidlić" nego dijete. Moj sin, šestogodišnjak, na moje pitanje zna li što je lidlić ,odgovara,: "Znam. To je ptica."

Ptica? Rodila ga majka! Moje dijete misli da je to ptica jer to je dijete i ono ne zna za termine, ne zna za podjele i ne zna za siromašne i bogate. To nije samo moje dijete, sva su djeca ista. Upijaju ono što čuju od roditelja, ponavljaju ponašanje svojih odgajatelja i dijele siromašne i bogate ako im je netko rekao da ih podijele. Jer sami to ne znaju. Znam da ne znaju. 

Gledam nedavno snimak koji je trebao dati do znanja kako smo, nažalost,dio društva koji na osnovu vanjskog izgleda formira svoje ponašanje. Kako? Djevojčica, mala glumica od 5 godina obučena u lakirane cipelice, bijelu haljinicu i kaputić, lijepa, uredna i čista. Stoji na putu. Uplakana. Svi joj prilaze. Nude pomoć, zovu policiju, pitaju zna li gdje su joj roditelji da je odvedu doma. Djevojčica je vrlo profesionalno odglumila malu bogatašicu izgubljenu u velikom gradu. Iduća scena je ta ista djevojčica,ovaj put prljava,raščupana, u poderanoj haljinici i bez kaputa, s ispruženom rukom koja moli za pomoć. Svi prolaze pored nje, nitko je ne gleda,nitko ne stavlja novčić u njenu ruku jer je to još jedan mali prosjak na putu. Svi oni koji su maloprije nudili pomoć sad joj okreću leđa. Zašto? Pa to je ista djevojčica samo je etiketa na haljinici drugog proizvođača. Nažalost, ta etiketa same nas je počela etiketirati. Ne znam jeste li primijetili, ali ja jesam. Kad netko nešto kupi u poznatijoj trgovini odmah naglasi da je majica od tamo. Ako je kupljena u nekoj trgovini ''Ž'' kategorije to se ne spominje. Ne razumijem, al neka im bude. 

Ne razumijem ni kad je ova odjeća postala bitna. Kad sam ja bila dijete bilo je bitno samo da je čisto ono što je na nama, a ne tko ga je proizveo ni gdje je kupljeno. I sad mi je ostalo urezano ono "misno i nosno". Jer ne smiješ "misno" obući tek tako za igru ili šetnju! Sama riječ govori što je misno! Pa se ti usudi drugačije! Ako su nas naš roditelji uspjeli tako odgojiti zašto mi griješimo sa svojom djecom?

Moje dijete je i Lidlić i Zarić ( ako ga treba tako nazvati). Ali on to ne zna. On ne zna gdje je kupljena odjeća u koju ga oblačim. Ne zna koja je cijena majice u kojoj je otišao u školu. Čak ne zna je li majica kupljena ili je naslijeđena. Ne treba znati. Svoje dijete učim da sutra bude spreman tu istu majicu skinuti sa sebe i dati onome koji nema i da ne pamti ljude po majici, nego po vremenu provedenom s njima. 

Možda ovo zaista zvuči brutalno, ali mislim da smo mi roditelji zaista postali bahati bez pokrića. Jakna kupljena na 12 rata, al' je kupljena! Nema veze što će djetetu već biti mala dok se otplati, ali je bitno da je krokodil na njoj zinuo i to se plaća. A sad je li ona topla ili nije 'ko te pita. Isto tako, 'ko pita one roditelje koji se ne mogu nositi s manjinom i oblačiti svoju djecu u "markirane" haljine i hlače. Jesu li oni krivi što ne mogu? Ili im ovi sto mogu, nabijaju osjećaj krivnje?

 

Gledam nedavno na Dnevniku pokušaj uvođenja školskih odora u jednu osnovnu školu u Hrvatskoj. Naime,probali su da sva djeca budu obučena jednako i da se među njima barem tih 6 školskih sati ne vide socijalne razlike. Roditelji protestiraju jednako kao da je škola odlučila uvesti bikove da trče po hodniku za vrijeme velikog odmora. Kaže jedna "vrlo bistra" majka: "Gdje će moje dijete pokazati odjeću koju ima ako se odluče za uniforme?".  Bože moj! Srećom nisam bila na mjestu te novinarke koja je postavljala pitanje jer bi mama otišla doma s jezikovom juhom . Toj mami je škola mjesto za pokazivanje odjeće, ne mjesto za učenje. Takva majka je izmislila termin "lidlić" da "nauči" svoje dijete kako je ono posebno jer mu mama kupuje bolju i kvalitetniju robu. Ta ista mama ne bi primijetila razliku između majice iz Lidla i iz Zare kad bih ja na obje stavila istu etiketu. Evo glava ako bi! Ne kažem da se netko treba pravdati ako je dovoljno bogat da troši prosječnu mjesečnu plaću na dječju robu. Naprotiv, sve dok je bogatstvo s pravdom stečeno, izvolite! Ali budite dovoljno bistri i Bogu zahvalni na tome, pa naučite svoje dijete da podijeli višak, kako biste sutra osim lijepo obučenog djeteta imali i čovjeka ispod te majice. 

Djeca su djeca! Oni trebaju trčati ne brinući se hoće li isprljati tenisice, trebaju pasti i plakati jer su se udarili, a ne jer su rasparali skupu trenerku, obrisati nos rukavom ne brinući se jer je rukav skuplji od nečijih cipela. Jer to su djeca. Njima treba igralište i pržina, lopta ispucala na pet mjesta jer se teže šuta pa se više trude! Ne trebamo ih zamarati s liječenjem svojih kompleksa na njima. Ako ja nisam imao, moje dijete će imati. Razumljivo, ali evo ja ne osjećam da mi je išta falilo u djetinjstvu. Seoski život, ljepota! Igrali se svi skupa i mi prljavi i ona uredna djeca što dođu ljeti iz Njemačke! Oni odu, mi prljavi opet ostanemo. Navečer i mi budemo čisti i okupani kao oni iz Njemačke samo još sretniji jer smo čitav dan proveli u igri s prijateljima. Nitko se nije sjećao tko je taj dan što obukao. Sjećali smo se samo čega smo se igrali. Takve uspomene trebamo stvarati kod svoje djece. Učiti ih da dijele višak, da ne gledaju što je tko obukao. Onda ćemo imati ljude ispod markiranih majica, velikog srca kojima su svi jednaki i koji ne znaju za podjele. I vjerujem da bismo svi bili sretniji kad bi sva djeca mislila da je " lidlić "ptica.

Kolumnist: 
U dobru i u zlu, u Zari i u Lidlu

novosti iz Crkve

Blagdan Svih svetih
Objavljeno 01.11.2017.
Sveta Faustyna Kowalska
Objavljeno 05.10.2017.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...