program uživo
08:20 Pitajte svećenika
08:45 Obavijesti, najave i glazba

Kad se dogodi prepreka na putu

Ponedjeljak je. Skoro će ponoći. Danas sam trebao objaviti kolumnu, ali nisam. Zaboravio sam da je moj dan za objavu teksta. O čemu ću pisati? Imam nekoliko tema o kojima bih s vama ovdje želio promišljati i tražiti cjelovitost. Neke od tema su dobrim dijelom i skicirane, ali sada nisu uz mene. Nisam doma, a ti tekstovi jesu. I neću biti doma za koji dan, a ipak želim objaviti tekst i izvršiti svoju malu obvezu prema ovom portalu. O čemu ću promišljati i pisati? Nakon nekoliko sati razmišljanja shvatio sam da u ovom tekstu ne mogu ne biti osoban. Iako sve što pišem na neki način dotiče moj nutarnji svijet, ovo o čemu ću sada pisati me ne dotiče, nego me živi. Ili ja to živim. Dogodilo se nešto o čemu ovih dana ne prestajem misliti. I sada ne mogu pisati o cjelovitosti života, a da to ne bude vezano uz ovo iskustvo koje traje.

Mami su dijagnosticirali zloćudni tumor. Rak. Kao grom iz vedra neba. Pogodilo je sve: i mamu i cijelu obitelj i prijatelje. Na žalost, mnogi su koji iz svog iskustva razumiju ovo o čemu govorim. Dakle, rak. Trajalo je to: od početne indikacije da nešto nije u redu, preko različitih pretraga, iščekivanja i njezinih dana provedenih u bolnici, pa sve do konačne dijagnoze. Rak. Uvijek kada se o njemu radi čovjeku postaje neugodno. Šok. I strah. Što sada? Neizvjesnost. Strepnja. Pitanja puno, odgovora malo. Jedno je jasno: idemo u borbu! U jednom razgovoru s mamom onog s kim ćemo se boriti nazvali smo „gospodin rak“. I upravo danas je bila operacija, rat s „gospodinom rakom“. Na prvoj crti s njim. I odstranjen je. Pobijedili smo ga. Barem u ovoj rundi. Sada idemo dalje, korak po korak: oporavak i povratak u redoviti život. I ako trebadne ponovni ulazak u ring. Do posljednjeg daha!

U ovim danima mama je bila jedna prispodoba. Utjelovila je u svom životu ono što bih i ja htio kada mi se dogode neka potresna iznenađenja. A život je takav. Bit će ih sigurno. Ona je očuvala mir i bila jako strpljiva. Uvijek vedra, s ozdravljujućim smislom za humor. S povjerenjem u liječnike i drugo medicinsko osoblje koje o njoj brine. I iznad svega pouzdanje u Gospodina. „Ja sam svoj život predala u ruke Božje i idem se boriti“ – više puta je to ponovila. Siguran sam da je to bio izvor njezinog mira i vedrine. Mislio sam i molio: „Bože moj, daj mi vjeru moje mame!“

Čemu je mama ovih dana bila prispodobom? Što me je naučila o cjelovitosti života? Puno toga. Ovdje tek nekoliko sitnica koje za život dobro dođu. Prvo. Život poznaje i teške trenutke. Poznaje i note koje nisu razigrane i ugodne. Nije čitav život u duru. Postoji vrijeme za mol. To treba prihvatiti. Kada prihvatiš, vladaš time. Kada prihvatiš, ta melodija vjerojatno ne postaje ugodnija, ne prestaje boljeti, ali je veliko kada joj se ne opireš nego je počneš pjevati i plesati život u njenom ritmu. Važno je prihvatiti ritam života i ne prestati plesati, bez obzira kakav ritam život svirao! Kada prestaneš plesati, prestaneš živjeti. A život nije prestao. Samo je promijenio svoj ritam. Nema predaje! U trenucima neugodnih iznenađenja legitimno je sebi, svijetu, pa i Bogu, postaviti pitanje: „I, što ću sada?“, ali je junaštvo ne ostati samo na pitanju nego odgovoriti i sebi, i svijetu, i Bogu: „Sada ću živjeti! Možda ne kao do sada, ali ću živjeti!“

Drugo. Kada se dogodi neka prepreka koja ti promijeni tijek života nemoj pred njom plakati nego joj se nasmij i sve učini da je preskočiš. Prepreke za to i postoje u životu – da ih preskočimo! Ne da ih netko drugi umjesto nas preskoči, nego da ih mi preskočimo. To su prepreke moga puta, prepreke moga života. Drugi će me bodriti, učiniti što mogu da mi pomognu, ali preskočiti ih trebam ja. Ja trebam skupiti snagu, uhvatiti zalet i dati sve od sebe da prepreku preskočim. Iz života znamo da to nije uvijek tako. Postoje ljudi koji sjednu pred prepreku koju susretnu na svome putu i pred njom plaču i gledaju je i svađaju se s njom i… I ništa se ne događa. To jest, događa se, ali bez njih. To nije pošteno prema životu! Nema predaje! Ide se dalje! Ako ne mogu napraviti veliki korak, mogu napraviti mali. Ali, idem dalje! Idem naprijed!

Treće. Vjera bez djela je mrtva. Teški trenuci su prigoda da provjerimo svoje povjerenje u Gospodina. „Ja sam svoj život predala u ruke Božje!“, odzvanjaju u meni te mamine riječi. Lako je govoriti „Bogu hvala“ kada nam sve ide od ruke, kada je sve onako kako mi želimo. Ipak, život nije uvijek takav da je sve kako mi želimo. Nitko od nas ne bi izabrao bol i trpljenje, ali ono se dogodi. Tada se predati Gospodinu, tada se prepustiti Njegovoj ljubavi koja nas nikada ne napušta, koja se brine za nas – to je put u mir. Možda će nas ta bol dovesti u prigodu da kao Isus s križa zavapimo: „Bože moj, zašto si me ostavio?“ Smijemo i to! Ljudi smo. Samo smo ljudi. Smijemo proći kroz agoniju straha i kroz tamu vjere. No, dobro je da taj vapaj, kao i Isusov, završi u predanju: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ Predati se Njemu i osloniti se na Njegovu prisutnost u trenucima koji nas bole veliko je bogatstvo za čovjeka. Ne samo da nas taj čin predanja uvodi u mir, nego nas podsjeća da nismo sami. Bez Njega na našemu putu život nije cjelovit. S predanjem u Njegove ruke sve postaje drugačije. Potpunije. Bez njega sve je ništavilo. I praznina.

PS. Oprostite mi što sam bio ovako osoban. Koliko sada mogu razlučiti, čini mi se da je pisati o ovome za mene imalo smisla. Možda vi taj smisao nećete pronaći niti naslutiti. Nije važno! Hvala vam što mi dopuštate da izreknem ono što osjećam i mislim.

 

Fra Josip Vlašić

Kolumnist: 

novosti iz Crkve

Blagdan Svih svetih
Objavljeno 01.11.2017.
Sveta Faustyna Kowalska
Objavljeno 05.10.2017.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...