program uživo
19:45 Uvijek nedjeljom
23:00 Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu

Čuvajmo dušu

Lampica rezerve automobila, slaba baterija na mobitelu, poruka da ističe bon, koverte računa, pun inbox, pozivnice na mailu... Oko nas toliko trepću, šuškaju, zvone i uz zvuk iskaču obavijesti i upozorenja koja mi, koliko god to htjeli ili ne htjeli, više ili manje pažljivo i odgovorno planirali, moramo zapisivati u stupce i retke rasporeda. Ako ništa u zamišljene stupce i retke u glavi. A onda sve 'upratiti', pokušati ne zaboraviti i uspješno odraditi. Jer to je zadaća, odgovornost i život odrasle, mlade i(ili) malo manje mlade, sebe svjesne, zrele osobe. Rekla bih, svakodnevnica je to i stvari koje se podrazumijevaju. Obični, neupečatljivi poslovi koji vrte kolo našeg života, pokreću nas, potiču i o njima pretjerano ne razmišljamo jer smo već naučili rutinski ih rješavati.   

A onda, ponekad, iznad naših glava isto tako zna treperiti jedan mali znak križa koji šalje upozorenja da nešto nije u redu, a mi, u želji da popratimo sve horizontalno i zemaljsko, Njega iznad visine čela jednostavno ne vidimo.

A je li i taj križ koji je znak svega onoga što jesmo i što se krije iza 2 Kor 13, 4-6 zadaća, odgovornost i život odraslog, mladog i(ili) malo manje mladog, sebe svjesnog, zrelog katolika?

Zašto je uvijek tako lakše odrađivati, ne ostavljati po strani, ne gomilati dok ne zagusti nego njegovati i čuvati sve ono što čini tijelo od onoga što je duša? Dok mirišemo tijelo zaboravljamo čistiti dušu, i lakše nam je čekati red u banci nego onaj do ispovjedaonice.

Možda je to zato što Nebo 'plave koverte' ne šalje po poštaru odmah par dana nakon nego čeka. I čeka... Čeka da nam umjesto plave boje koverte pred očima zaplavi boju neba kada očajno i skoro bez nade, pogledamo gore negdje iznad svega, u Njega koji nam jedini preostaje nakon svih ispucanih pokušaja. Možda zato što je ono vrijeme planiranja 'na knap' i užurbanog hoda da se sve stigne lakše nego zaustaviti sve, otvoriti Bibliju i pročitati 2 Kor 13, 4-6. Možda zato što je manje komplicirano otpetljati sve zamršene obveze i snove za budućnost nego misli ovoga trenutka. Možda zato što znamo da je duša dragocjenija i zahtjevnija. Za očuvati od ogrebotina, za njegovati pravim lijekom, za hraniti raznoliko, kupati djelotvorno i svijetu u najljepšem sjaju pokazati. I onda odustajemo prije nego što zapravo počnemo.

Osluškujmo znakove. Provjeravajmo lampicu spasenja. Čuvajmo dušu; tijelo ostaje ovdje gdje smo sada.

Kolumnist: 

Novosti iz Međugorja

Prvi dani trijeznosti u Međugorju
Objavljeno 19.4.2018.
Dječji Uskrsfest
Objavljeno 18.4.2018.

novosti iz Crkve

Danas je Papin dan
Objavljeno 13.3.2018.
Gospa od Brze Pomoći
Objavljeno 08.1.2018.

Izdvojeno iz programa

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...

Želite li dan započeti uz poticajne duhovne misli koje u programu za vas priređuju svećenici i časne sestre?

Duhovni poticaj- živo vrelo, slušajte od ponedjeljka do subote u 3:00h, te u 7:10h.

Pitajte svećenika

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...