program uživo
15:00 Upoznajmo svoju vjeru
15:40 Duhovna pjesma tjedna

Tko si ti kad te nitko ne vidi?

Tko si ti kad te nitko ne vidi?

Možda je malo ironično, a možda i neprofesionalno, na društvenoj mreži pisati o njenom, često negativnom utjecaju, ali ovaj put će tako biti. Točnije, pišem o sebi i svima nama koji smo korisnici društvenih mreža. Idemo se zapitati koliko su nam pomogle u životu? Do prije godinu i pol bila sam žestoki protivnik društvenih mreža. Odbijala sam svaku pomisao i prijedlog da se moje ime, moj profil i moj život nađu dostupni nekome 24 sata na dan. Onaj tko me je trebao, znao je i kako doći do mene.

Otkrivanjem dijagnoze celijakije, najprije moj doktor, pa onda i svi ostali, samo su ponavljali da ću sve odgovore pronaći na internetu, na facebooku. Jer ipak, doktor Google najbolje zna. Svjesna da je nažalost to istina, krećem s korištenjem facebooka, messengera, nedavno i instagrama. I kad uđete u taj svijet shvatite da su svi već tamo. I svi su bili u pravu. Zaista, na svako pitanje internet ima odgovor. Meni osobno, od jako velike koristi u upoznavanju moje bolesti, razgovora s ljudima (točnije dopisivanje), razne grupe potpore i podrške. U tom virtualnom svijetu upoznajem mnoštvo novih ljudi, koji utječu na moj život i u privatnom smislu, ne samo u virtualnom svijetu. Na kraju krajeva, te društvene mreže i moje pisanje na njima dovelo je do pisanja kolumne i na ovom portalu, do nekih poslovnih ponuda vezanih za novinarstvo, za koje sam se i školovala. Kao što bi moja prijateljica rekla: „ Nitko nije procvjetao na internetu kao ti.“ Evo slažem se, zaista na mnogim područjima internet i društvene mreže su imale velik i pozitivan utjecaj na mene. Samim time i ja sam imala utjecaj na neke druge ljude, najčešće u grupama podrške za osobe oboljele od celijakije. Ponosna sam na dosta humanitarnih aktivnosti koje smo skupa obavili. Pomogli smo mnogima, mnogi su pomogli meni, a to se nikada ne bi moglo realizirati bez društvenih mreža.  Te humanitarne akcije idu dalje, ne smetaju nam ni granice ni nacionalnosti, ne pitamo ni tko je ni što je, bitno je samo da pomognemo. I svima onima koji su to već učinili, koji su se našli u ovome mom tekstu, od srca zahvaljujem.

Sad ćemo se zapitati koliko vremena provodimo „na mreži“? Jeste li od onih koje hvata panika kad nestane signala interneta, kad nemate wi-fi, kad nemate mobilne podatke koji će vam osigurati dostupnost interneta 24 sata na dan? Vjerujte, ima onih kojima se tada znoje dlanovi. Je li nas društvena mreža toliko „zamrežila“ da smo postali ovisni o istoj?

Kada smo odlučili biti toliko slobodni svima, najviše onima koje ne poznajemo, staviti na pladanj svoj život? Stavljamo slike svoje obitelji, svoje djece, svoga doma, nekome tamo s duge strane ekrana sve dajemo na „izvolite“. Čekamo lajkove, kao da nam život od njih ovisi. Pokušavamo biti smiješni, romantični, pametni, sve da bi netko to pohvalio, vidio, divio se. Šminkamo se da bismo bili što ljepši na profilnoj slici, objavljujemo savršene fotografije. Sama idila.

Kod nekih ljudi koje uopće privatno ne poznajem, znam gdje im u kući stoji vaza, gdje je solnica, gdje rade i koju knjigu trenutno čitaju ( na internetu se čita, one od papira nisu više u modi).

Možete vidjeti tko gdje ljetuje, tko ide na skijanje, tko voli prirodu, koliko tko dnevno popije kave, gdje je tko večerao i naravno šta je bilo na meniu. Kada smo postali željni tuđe pažnje, da svaku svoju radost i žalost moramo objaviti korisnicima društvenih mreža?

Mnogima taj „društveni prostor“ odlično posluži za ispoljavanje negativnih misli, komentiranje svega i svakoga, najčešće u negativnom kontekstu. Dovedemo se u situaciju da pišemo o nekome koga ne poznajemo, stavljamo fraze koje navodno obilježavaju nas i naš život. Često možemo vidjeti i objave isfrustriranih radnika, žena umornih od obiteljskih obveza, mladih majki koje traže na internetu odgovor kako će odgojiti svoje dijete. 

S druge strane, mnogi su financijski profitirali. Internet je odlično mjesto za pokretanje nekog posla. Za svaki posao i uslugu sve informacije možete naći na internetu. Odavno je postao mjesto s kojega naručujemo odjeću, obuću, torte i kolače. Jednim klikom miša sve informacije o svakom proizvodu su dostupne bez da ustanete iz svoga naslonjača. Brzo i bez napora sve stiže na vašu kućnu adresu. Na današnje vrijeme kad je život dosta ubrzan i jako malo vremena imamo za neke druge stvari, uključujući i kupovinu, internet postaje nužan u rješavanju takvih situacija.

Sami moramo biti dovoljno inteligentni zaključiti koliko nam internet koristi u životu, koliko nam odnemaže? Je li potreba da nam djeca čekaju za stolom ručak dok ga uslikamo i objavimo da se vidi što se taj dan kuhalo? Je li nam potreba djecu sjedati za kompjutore i davati im tablet i mobitel u ruke jer samo tada miruju? Moramo li objavljivati svoje probleme, ono što nas tišti i što nam smeta očekujući da će se s druge strane javiti netko koga najčešće ne poznajemo, pa nam uputiti riječ podrške. Internet ne može zagrliti, na njegovo rame se ne možete nasloniti niti će vam facebook obrisati suzu s oka. To može samo živ čovjek. Onaj s kojim smo se prestali družiti jer se „viđamo na mreži“.

Sam pokojni papa Ivan Pavao II je rekao : „ Nova vremena traže nove metode evangelizacije.“ Vidjevši da su Crkve praznije, a društvene mreže punije, i on se okrenuo metodi propovijedanja putem interneta. Shvativši da će samo tako doprijeti do više ljudi, njegov način nastavljaju i njegovi nasljednici.

Pozdravljam propovijedanje i širenje Božje ljubavi bilo kojim načinom, pa tako i ovim modernim. Pozdravljam svaku iskrenu i istinitu vijest objavljenu na društvenoj mreži, svaku humanitarnu akciju koja je urodila plodom. Svaku objavljenu molitvu koju je netko vidio na mreži, pa možda taj dan izmolio i učinio blagoslov za sebe.

Ne pozdravljam vas i sebe koji „visimo“ na internetu, koji pregledavamo slikovnice instagrama zavirujući u tuđi život. Koji nemamo vremena sjesti na pod i igrati se sa svojim djetetom da ne bismo nešto propustili u virtualnom svijetu. Nemojte dopustiti sebi da budete ovisni o emotikonima koje će netko staviti na vašu fotografiju koju ste objavili. Nemojte tražiti društvo u virtualnom svijetu dok vam pravi prijatelj čeka da ga pozovete na kavu. Vi koristite društvene mreže, ne dozvolite da one koriste vas. Čovjek je stvorio facebook da služi čovjeku, a ne obrnuto. Budite tvorci svoga slobodnoga vremena, ne dozvolite da vam slobodnim vremenom upravljaju drugi. Društvene mreže su zamišljene  da pomognu čovjeku, to često i čine, ako ih znamo pravilno koristiti.

Ostavite neke stvari samo za sebe. Nema potrebe da se zadužujete za slavlje dječjih rođendana da biste ga napravili istim ili sličnim slavlju koje ste vidjeli na facebooku. Nema potrebe da kreditom idete na more da biste se „tagirali“ na nekoj poznatoj destinaciji. Zapitajte se jeste li tamo otišli da biste uživali ili da biste se pohvalili? Oni kojima ćete se pohvaliti neće vraćati vaš kredit. Niti će ga lajkovi vratiti.

Neka nam svima društvene mreže budu od koristi, nekada neka budu i razonoda, ali ne i opsesija. Budite sigurni da u svojoj blizni imate one koji će vas zagrliti, koji će podmetnuti svoje rame da naslonite glavu i obrisati suzu. Imate one koji će se s vama smijati i plakati. To su oni koji vas vide i bez šminke, i tužne i radosne, i ljute i sretne. Tu su pored vas. Dopustite da vas u svoju mrežu ulovi samo Onaj koji ju je bacio prije više od  dvije tisuće godina. Jer samo Njegova mreža ima odgovore na sva pitanja. Samo se u Njegovoj mreži možete osjećati sigurno i voljeno,jer vas On uvijek „lajka“.  

Piše: Ankica Ostojić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izdvojeno iz programa

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...