program uživo
17:50 Duhovna pjesma dana
17:55 Vijesti iz Međugorja

Sve će ovo dogodine bit' lani

Brisbane, Doha, Pune, Sydney, Auckland, Melbourne... Rijetki će pod ove gradove razbacane diljem svijeta staviti isti zajednički nazivnik. Gradovi su ovo u kojima se početkom godine igraju teniski turniri. Mene uvijek šokira dok iz tjedna u tjedan pratim taj ATP kalendar kako je teniska sezona, malo po malo, došla kraju. A samim time i godina. Ostao je još samo jedan turnir i kao da je jučer bilo finale Australian Opena u Melbournu u kojem su igrali Marin Čilić i Roger Federer, a bilo je to u siječnju. Još jedna godina dolazi svome kraju. Poručuju nam to i reklame za doček 2019. godine, najave Adventa u mnogim gradovima, reklamne kampanje inspirirane božićnim motivima i glazbom koje kreću već nakon Svih svetih...

I dok svijet raspravlja o (ne)pomicanju sata i tom jednom satu u godini, mi se možemo zapitati kako smo iskoristili preostalih 8760 sati u godini, odnosno svoje vrijeme.

Mnogi znanstvenici – filozofi, meteorolozi, lingvisti, ekonomisti, fizičari – pokušavali su ''uhvatiti'' i definirati vrijeme. Nisu baš uspjeli pa je Albert Einstein zaključio kako je to relativan pojam jer ne postoji apsolutno vrijeme te da je vrijeme mjerljivo samo u odnosu na nekog promatrača.

Na pitanje što je vrijeme sv. Augustin odgovara da zna kada ga nitko ne pita, a da ne zna kada ga se pita o vremenu, odnosno da ne može dati preciznu definiciju vremena. Vrijeme za njega ima svoj početak i ono je jedno od Božjih stvorenja.

Jedne prilike, kao student, radio sam intervju sa svojim fakultetskim profesorom. Morao sam ga prekinuti u sred misli jer su iz režije upozoravali da na radiju već moraju ići vijesti. Rekao sam mu da nemamo više vremena te mu se ispričao zbog premalo vremena kojega su nam ostavili za intervju. Naravno, očekivao sam da će mu to zasmetati, da će se čak i uvrijediti, ali njegovu lekciju, uz njegovu staloženost, naučio sam za sva vremena.

''Nismo imali malo vremena. Kolega dragi, vremena smo imali dovoljno, samo je pitanje jesmo li ga dobro iskoristili'', mirno mi je tada kazao, a toga se često sjetim.

Vrijeme ne možemo zaustaviti, znamo da ide i pitanje je kako smo ga iskoristili, a to pitanje većini se posebno nameće krajem godine, kada nam se približava i 'inventura' našeg rada i djelovanja u godini na izmaku. Nadam se da ste zadovoljni godinom na izmaku, a mogu vam samo poželjeti da ostatak iskoristite što bolje i sa što manje brige jer, rekao je američki pisac Dale Garnegie, ''danas je sutra o kojem ste brinuli jučer'', a i sve ovo o čemu brinemo sada, rekao bi moj otac dogodine će bit' lani.

Znajte da je vrijeme nepovratno i ograničeno pa ga što manje uzalud trošite, a kako ga organizirati možda vam za kraj posluži i ova zanimljiva priča nepoznatog autora o tegli kiselih krastavaca i kavi. I naravno, teniskim lopticama. Vidjet ćete koliko su važne.

Profesor je stajao pred skupinom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente je li tegla puna. Složili su se da jest. 

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i lijevao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

"Sada!", rekao je profesor, "hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.

Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete... To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.

Kamenčići su i ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto.

Pijesak predstavlja preostale stvari. „Male stvari“. Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite svo svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak."

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava. Profesor se nasmijao.

"Drago mi je da ste pitali. Nju lijevam, kako bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem". 

Kolumnist: 
Sve će ovo dogodine bit' lani

novosti iz Crkve

Izdvojeno iz programa

Svaki ponedjeljak u 8:20 emitiramo rubriku Pitajte svećenika. Rubrika je tu u kojoj svećenici odgovaraju na Vaša pitanja, koja postavljate tijekom tjedna. Pitanja mogu biti anonimna, a možete ih slati putem elektroničke pošte (...

Riječ kao lijek je kratka poticajna rubrika koju možete poslušati u programu Radiopostaje Mir Međugorje svakim danom osim nedjelje u 11:55h i 19:15h. 

Rubriku vodi i uređuje Ivana Grbavac.

Prava je riječ u pravo vrijeme kao čaša vode u...