program uživo
')">
')">
02:15 Oaza života
03:15 Popsacro val

Kako je teško biti čovjek

Prestala sam evo, na prste brojiti dane

jer premašili su broj prstiju na obje ruke

a ipak

nastavila sam tvrdoglavo eto, kao nešto davno obećano, čekati

neki čudesni pad s konja

i ljuske s vlastitih očiju vidjeti razbacane po prašnjavu tlu,

neopisivi zvonki glas koji oda sna zove me "Talita, kum",

utišanu oluju na sred mora,

i neizbrisive tragove znakova,

velebnih, jakih, nezapamćenih, neobjašnjivih...

A onda, samu sebe podsjećam

da si onima koji (Tebi) vjeruju

u laganom lahoru predvečerja progovarao,

da si ih ponad glava u oblaku pratio,

na slami im po prvi puta zaplakao,

pogledom ih mijenjao.

Kako je teško biti čovjek.

Vidjeti, priznati i povjerovati.

Jednostavnosti, Bože,

samo malenosti mi daj.

Da mi dalek budeš onda kad Tvoje planove hoću dešifrirati

i još Te u njima preduhitriti, baš tada,

a najbliži onda kad u suncu,

što se u lokvi vode na podu presijava,

dok mi obraz prašnjav od pada dira zemlju,

prepoznam Tebe,

Tvoj sjaj i toplinu.

 

 

Očenaš...

Kolumnist: 
Kako je teško biti čovjek