program uživo
')">
')">

Zahvala Stvoritelju

Znate onu filmsku scenu prikaza planete Zemlje dok se par puta lagano rotira u dalekom totalu i onda zumiranje do neke točno određene lokacije i osobe gdje će se nastaviti radnja a u pozadini se čuje neki zvučni efekt? Ponekad, kad mi u misli dođe kako je sve oko mene postalo obično, nevrijedno truda, kad se zapitam koje je moje mjesto, i da ne mogu ništa učiniti...

Tako zamislim Božji pogled na sebe. Kao filmsku scenu s početka.

Cijeli svijet zumira pravo ispred mene, i u lice me pogleda.

Pogleda očima prijatelja, dodirne rukom roditelja, imenom me zovne glasom prolaznika...

U lice me pogleda, trzne i posrami. I pred san me tako podsjeti molitvi zahvale.

Hvala Ti što sam stvoren tako čudesno.

I što sve načinjeno ljudskom rukom i zamišljeno našim ograničenim umom

samo je dokaz Tvog stvarateljskoga umijeća i savršenog djela ljubavi za nas.

I što nijedan fotograf svijeta ne može uokviriti nijednu fotografiju onakvu kako je moje oko ispod kapaka vidi i sačuva.

I što nijedan umjetnik svijeta bijeli papir ne može kistom obojiti istom nijansom boja koju Ti daješ prirodi u jesen i proljeće.

I što nijedan glazbenik svojim dahom kroz frulu ne može ponoviti jednak zvuk ptičjega pjeva izjutra.

I što si u svom bogatstvu prirode u ovaj svijet postavio mene,

moje mane i vrline, slabosti i talente, sva osjetila i vještine,

sve ljude koje volim,

sve ruke koje ljubim,

sva srca koja čuvam.

Hvala Ti.

 

Slava Ocu...

Kolumnist: 
Zahvala Stvoritelju