program uživo
')">
')">

Na svetkovinu Duhova u Međugorju misu predslavio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto

Poruka greške

  • Warning: "continue" targeting switch is equivalent to "break". Did you mean to use "continue 2"? u include_once() (line 1387 od /home/radiomed/public_html/includes/bootstrap.inc).
  • Warning: "continue" targeting switch is equivalent to "break". Did you mean to use "continue 2"? u require_once() (line 341 od /home/radiomed/public_html/includes/module.inc).
Na svetkovinu Duhova u Međugorju misu predslavio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto

Na svetkovinu Duhova, 31. svibnja, večernje misno slavlje u Međugorju predslavio je apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, međugorskog župnika fra Marinka Šakote i drugih svećenika.

Nadbiskup Pezzuto na početku misnog slavlja kazao je kako je ''na ovu  svetkovinu Duhova, u trenutku kada ponovno sudjelujemo u Euharistiji na stvaran način i ne samo na virtualan, smatrao prikladnim, u svojstvu Papinog predstavnika u Bosni i Hercegovini, preuzeti inicijativu i osobno doći iz Sarajeva među vas, da osjetite svu blizinu i ljubav Svetoga Oca Franje''.

''Niste bili sami u vremenu izolacije zbog pandemije, niste sami sada i nećete biti sami ni u budućnosti. Naravno, tu je prisutnost i blizina Gospodina Isusa i Njegove i naše Majke, Marije Kraljice Mira i Božjeg milosrđa, koji daju puninu našoj potrebi  komunicirati s Bogom i s braćom.

Stoga danas svoje molitve uzdižemo Duhu Svetomu, uzdajući se  i povjeravajući se zagovoru Marije, za cijelu Crkvu, za mir u našim zajednicama, u našoj zemlji i u cijelome svijetu'', kazao je na početku mise apostolski nuncij u BiH nadbiskup Liugi Pezzuto. Propovijed nadbiskupa Pezzuta prenosimo u cijelosti:

Mnogopoštovani oče Provincijale
Mnogopoštovani oče župniče
Časna braćo u svećeništvu
I svi vi, sestre i braćo u vjeri

1. "... Svi se napuniše Duha Svetoga". Na taj način, tako jednostavan i neposredan, Djela apostolska u odlomku koji smo čitali i slušali, sažimaju Otajstvo, odnosno  spasonosni događaj, Duhova. Bez mnoštva riječi: svi se napuniše Duha Svetoga.

Da, o njemu, o Duhu Svetom - dugo zaboravljenom u katoličkoj teologiji - danas znamo mnogo toga. Ali znamo kao neku priču iz dječjih vrtića  ili kao teoriju; koja se velikom jednostavnošću uči  djecu na vjeronauku  ili se odraslim osobama naviješta učenim riječima.

Međutim, možda bih ja trebao postati svjesniji, možda bi mi morali postati svjesniji, što to zapravo znači "biti ispunjen Duhom Svetim", da bi mogli shvatiti sve važne posljedice za moj, za naš život,  danas. A onda, tko je za mene, tko je za nas taj Duh Sveti, izvan uobičajenih katehetskih i teoloških formulacija?

U ovom trenutku pada mi na um  pitanje koje je Isus postavio svojima:  "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"

Možda nam na Duhove ove godine, na Duhove u pandemiji „koronavirusa“, Duh Sveti postavlja isto pitanje: tko sam ja za tebe?

I ovdje Duhu Svetomu, kao uostalom ni  Isusu, nije potreban odgovor - mišljenje, kao što se daje  novinarima ili onima koji prave ankete, na primjer, u povodu izbora ili prilikom  plasmana robe na tržište. Isusa i Duha Svetoga ne zanima niizborno ni komercijalno natjecanje.

Isus i Duh Sveti očekuju od mene, od tebe, odgovor iz srca.

"Tko sam  ja za tebe?" To znači: koje mjesto, ili bolje rečeno, koliko mjesta ima Duh Sveti u mome životu, u tvome životu?

Odnosno: koliko On uistinu znači za mene, za tebe?

Vi dobro razumijete kako odgovor na ovo pitanje može biti samo apsolutno pošten i iskren. Osim toga, u ovom odgovorunitko ne može zamijeniti mene ili tebe. Savjetuje osobno mene, tebe, svakoga, u tišini vlastite najdublje intimnosti.

Pokušajmo stoga dati ovaj iskren i osobni odgovor, u trenucima tišine koje nam nudi  liturgija Euharistije. Evo  prvog zadatka kojega nam Duh Sveti daje na ove Duhove.

2. Poput Šimuna Petra, koji je također u ime svojih drugova ispovjedio vjeru u Krista, Sina Boga živoga, tako smo i mi danas pozvani ispovjediti  svoju posebnu vjeru u Duha Svetoga.

U ovom drugom zadatku, dopustimo da  nas prati veliki filozof, teolog i kontroverzna osoba: Blaženi JohnHenry Newman, kardinal Svete Rimske Crkve, koji je živio u 19. stoljeću.

Za Newmana je Duh Sveti: "život svijeta", "život Crkve" i "život duše".

a) Duh Sveti, život svijeta: kako je slatko sjećati se vremena kada smo kao djeca išli na vjeronauk i učili da je sve što postoji djelo Boga Oca: On je Stvoritelj. Ali, s kojom energijom Bog Otac stvara, stavlja u život,odnosno čini da postoji, održavajući u  postojanju i skladnom kretanju čitav svemir i našu zemlju, kako bi postali „dom“, „zajednički dom? "

Ta snaga je Duh Sveti, koji se s pravom može nazvati "Duhom Stvoriteljem", Duhom koji daje život, i to ne samo na materijalnoj već i na duhovnoj razini. Doista, on je i Duh Stvoritelj naših duša. Dakle, sve što je stvoreno - uključujući nas ljudska bića koja smo jedinstvo tijela i duha - je  stvoreno, u uskojje i nježnoj ovisnosti o Duhu Svetomu.

I upravo u toj ovisnosti, sve stvoreno nalazi svoju stabilnost i sigurnost: stoga možemo vjerovati Duhu Svetomu i potpuno se povjeriti Njemu.

b) Duh Sveti je "život Crkve": za Newmana, Crkva je "jedan veliki upaljeni svjetionik" na brdu. A tko ga je upalio? Tko ga drži upaljenim?

Crkva je rođena i održava se živom, zahvaljujući prisutnosti i djelu Duha Svetoga. Zbog toga, s pravom kažemo da je "vrijeme Crkve" u biti "vrijeme Duha Svetoga".

Crkvu je utemeljio Isus, ali ju je sam Isus povjerio Duhu Svetomu, koji je njezin istinski vođa. Petar je vođa, ali samo ako ostaje u zajedništvu s Duhom, ako ostaje u slušanju Duha.

Koja je onda uloga Crkve?

Crkva je pomalo nalik ljestvama između neba i zemlje, koje je patrijarh Jakov vidio u snu. Crkva, nastavljajući Spasiteljevo djelo, ne čini ništa drugo nego obnavlja zajedništvo između Boga i čovjeka.

Ali "ljestve" između neba i zemlje samo su sredstvo da bi stigli na odredište. Stoga naglasak ne treba stavljati na sredstvo, već na odredište.

Nadalje, Crkva djeluje kao djelotvorno i vjerodostojnosredstvo ispravnog puta prema Bogu,  ne kad se okreće na sebe samu ili na "svog" Boga; nego kada se uključi u ovodjelo i usmjeri svoju pozornost na beskrajno mnoštvo muškaraca, žena i djece, koji su gladni materijalnog i duhovnog kruha.

Evo: Duh Sveti je motor koji gura cijelo čovječanstvo u njegovu vertikalnom zamahu prema Bogu, dok su „ljestve“ -  Crkva, pokretač ovog zamaha, u smislu da Crkva - kojoj je dan dar punine snage Duha Svetoga - nudi čovječanstvu siguran i istinit put da može doći na cilj.

c) Duh Sveti je "život naše duše": on je "Utješitelj", odnosno branitelj i tješitelj naše duše, koji se nastanio u nama i preuzeo najintimniji i najdublji dio našeg bića.

To je u nama proizveo Sakrament krštenja!

Ali, ako je istinita ta prisutnost Duha Svetoga – kao što i  je istina – onda možemo reći da je ne samo naša duša, već i cijelo naše biće pretvoreno u hram tog istog Duha Svetoga, u mjestu gdje On prebiva i želi prebivati, ​​jer je to Duh ljubavi. Blaženi kardinal Newman,vezano za to  ovako je molio: „Na dan Pedesetnice s Neba si se spustio u obliku plamenih jezika; …. Vječnog i nestvorenog plamena, zbog kojeg naše duše žive i postaju dostojne neba. “

3. Nitko više od Djevice Marije, nije shvatio i živio otajstvo Duha Svetoga, posebice od dana Navještenja. Ali, od tog dananadalje, prolazeći kroz sve ono s čime se Ona morala suočiti zajedno sa svetim Josipom, možda možemo u našoj pobožnosti prema Njoj, dodati  drugim naslovima kojima Je zazivamo i litanijama s kojima Je molimo, i ovo: Marijo, Ženo potaknuta samo Duhom Svetim.

Taj naslov, "Žena, koju je pokretao samo Duh Sveti", savršeno se uklapa u marijansku duhovnost koju njegujemo ovdje, u Međugorju, gdje častimo Mariju kao Kraljicu Mira i Božjeg milosrđa: mir i milosrđe su izvrsni darovi i izabrani  plod prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga.

Fotogaleriju pogledajte OVDJE.