Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 6, 24-34
Reče Isus svojim učenicima: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?
Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: Ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?
Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«
Na svoju riječ o zdravu i bolesnu oku nadovezuje Isus govor o čovjekovoj životnoj perspektivi. Prema kojim mjerilima gledam i usmjerujem svoj život. Čovjek treba otvoriti oči i promatrati svijet u svjetlu Božje riječi, gledati ljepotu, radost koja nas okružuje. Čovjekove su oči suncolike, prema suncu izbaždarene! Kako je strašno kad čovjek stareći postupno osljepljuje, tone u mrak i noć. Ali ne samo fizički, nego je i duhovno i duševno moguće da čovjekova cjelokupna zbilja potone u mrak, u tamu, u pohlepu, zavist, škrtost. Svaka Isusova riječ savršeno pogađa u sredinu, u srce.
Jedno je jasno: Za njega je novac idol, lažno božanstvo, novac je puki palijativ istinske vrijednosti, lažno pokriće, lažni vrijednosni papiri. Bog ili Mamona – to je alternativa, a vidimo kako novac često nadomješta Boga u čovjekovu životu. Čitamo ili slušamo o tome svakoga dana, o bankovnim transakcijama, o propastima toliko moćnih kompanija i banaka. Novac je lažna vrijednost, i stoga treba premisliti odnos prema novcu. Danas se sve više utječu ljudi zlatu kao vrijednosti.
Zamislimo sljedeće: Kad se današnji arheolozi daju na iskapanja starih ruševina, od prije dvije ili tri tisuće godina, zacijelo će naići na ostatke starih bogomolja, hramova, palača, svetišta, kazališta, zabavišta pa i groblja. Što će za kojih tri tisuće godina arheolozi pronaći ili iskapati na ruševinama današnjih velikih gradova, suvremenih megalopolisa. Zacijelo ne katedrale, ne koncertne dvorane, nego stokatnice, staklene banke, osiguravajuće kuće, komplekse koji svjedoče o moći novca. Zaključit će kako smo bili poklonici novca.
Ljudi se trude postati besmrtnima u ovome ili onom športu, u glumi, kazalištu, utiskuju svoje stopalo u Hollywoodu. Bog u koga današnji čovjek vjeruje prebiva, stanuje u bankama, novčarskim ustanovama, osiguravajućim društvima. Gdje se nekoć toliko vremena posvećivalo zabavi, plesu, glazbi, čitanju, pisanju, učenju, danas se sve stavilo u službu osiguranja budućnosti. Što više novca, što više utjecaja, što više bogatstva. I čovjek misli da je s time dobio budućnost.
Što više reklame, veleplakata, koje nude proizvode, što više lijepih žena koje se nude na vozilima, što više vozila – koja onečišćuju zrak i okoliš! Ovaj nevidljivi bog ima bezbroj lica, svako od njih ima magičnu moć, privlači, osvaja obliku vrijednosnih papira, akcija, zlatnih šipaka, dijamanata, nekretnina.
I gdje se god pojavi lice ovoga boga – Mamone – smješka se ljudima koji mu se predaju bez zadrške. I taj bog pretvara sve živo u mrtvo, svijet i čovjeka obezdušuje. Vidjeli smo što se dogodilo s američkim novčarskim ponosom, njujorškim Blizancima.
Mark Twain je davno napisao credo današnjega prosječnoga Amerikanca: “Što je cilj ljudskoga života? Biti bogat. Kako? Nečasno, ako se može; časno, ako se mora. I tko je jedini i pravi bog? Novac je bog. Zlato, dolar i akcije – otac, sin i njihov duh”. “Time is money”, ili pak “money for honey” – novac određuje. Za novac se može kupiti, mnogi misle, čak i ljubav.
Ljudi prodaju svoju dušu za novac, žene svoje tijelo za novac, a svi se ostali klanjaju novcu. Nogometaši svoje noge za novac. Jednostavno, novac je gospodar svijeta. Isus poziva na slobodno služenje. Biti u službi sile koja nikome ne služi, a to je Bog. Svi drugi nekomu su podvrgnuti i čovjek postaje sluga sluge i slugu.
Isus, naprotiv, veli, brinite se jedino oko toga da Bogu služite, da Bog u vama ima prevlast, da on bude gospodar vaših života. Možda su ovo od svih Isusovih riječi u Novome zavjetu najpoetičnije, krajnje lirske, diraju čovjekove tanane strune i dušu. Novac nije i ne može biti sredstvo kojim se mogu pribaviti ili kupiti vrijednosti ovoga svijeta. Njime se mogu kupiti roba i stvari, ali ne nikakva trajna vrijednost. Novac nam treba kako bismo prividno umirili svoje osobne strahove koji počivaju duboko u svakome čovjeku. Nema toga novca kojim bismo mogli kupiti lijek protiv smrti. A smrt je jedina istinska ugroza našega života.
Isus veli: Ne brinite se, nego pogledajte! Otvorite oči! Raditi se mora otkako je čovjek istjeran iz prvobitnoga stanja, ali treba djelovati otvorenih očiju, primajući sve iz Božje ruke, otvoren prema Gospodinu. Treba imati otvorene oči za Božju ljubav prema svemu stvorenju.
Bog ljubi sve što je stvorio i to uzdržava. Brigama se kvaliteta života samo pogoršava, to nam govori medicina na svakome koraku. Brige me čupaju iz sadašnjega trenutka i odgovornosti te me prebacuju u neko nestvarno sutra koje me opterećuje. Svaki dan ima dovoljno svojih križeva. Brinite se samo za to da u vama Bog vlada, da on ima zadnju riječ. Naučite se od ptica i ljiljana.
Naučite se ljubiti i vjerovati, imati povjerenja, a povjerenje je za Isusa škola ljubavi. Za zaljubljenike nema ništa intenzivnije od sadašnjega trenutka. Za njega daju vječnost. U njemu sanjaju, kuju planove, kunu se na vječnu vjernost. Cjelokupna ljepota svijeta sažima se u blaženom osjećaju ljubavi.
Naš bi život mogao biti tako bogat, i bio bi nešto posve drugo i bez bogatstva novca. Iskusio je to Franjo u svojemu životu. Išao svijetom bezbrižno, a ničim nije za život oskudijevao. Živio kao ptica, kao ševa, pjevao Gospodinu svakom žilicom svoga bića i do kraja bio slobodan. Sloboda kao ljiljani poljski koji mogu postidjeti i kraljevske odore, ili pak slobodan kao vrabac koji nam pokazuje kako se s pjesmom i cvrkutanjem živi, a i za njega se Gospodin brine.
