Biblijska poruka 29. 1. 2023. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Ključne riječi života

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Mt 5,1-12a

Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«


 

Hebrejski jezik ima nekoliko težih lekcija koje mogu predstavljati probleme svakome tko pokušava naučiti hebrejski. Tako npr. hebrejski nema slova za samoglasnike, nemaju slova za a, e, i, o, u, nego samo za suglasnike. I zato se može dogoditi da se dvije riječi sastoje od potpuno istih slova, a znače potpuno različito, ovisno o tome koji se samoglasnici u njima čitaju ili izgovaraju. Značenje se često može otkriti samo iz konteksta u kome se riječ pojavljuje.

To je, međutim, od samog početka rezultiralo i igrama riječi jer se ponekad obje riječi uklapaju u kontekst i na taj način mogu iznenada baciti novo svjetlo na ono što se govori. Tako je i u slučaju riječi “tewah”. Tewah se zapravo odnosi na arku, korablju koju je Noa izgradio po Božjem nalogu kako bi spasio svoju obitelj, životinjski svijet, tijekom velikog potopa. Ali u isto vrijeme, tewah se može čitati kao pojam za “riječ”. I onda se pojavljuje mogućnost kako je Bog zapovjedio Noi da napravi riječ i jezik koji će mu služiti kao utočište i splav spasa u kaosu svijeta.

Vjernim Židovima koji poznaju tu igru riječi uvijek je bilo jasno što se misli pod riječju, pod jezikom koji može spasiti: Biblija kao Korablja koja spasava. Riječ Biblije. U nju se čovjek može sakriti, u njoj se može udomiti kad te svijet straši, kad tlo pod nogama podrhtava i trese se, kao za potresa, kad sve tone kao u moru, u moru tuge ili u moru očaja. U svim je vremenima bilo je osoba koje su se u svojoj nevolji hvatale za koju riječ Svetoga pisma da prebrode ono što ih muči. A koliko je samo svjedočanstava izrečeno – i u samoj Bibliji, ali i kasnije pa i danas – da nas stvarno drži i nosi biblijska riječ, nad svakim ponorom!

Jednu od najljepših korablji riječi sagradio je za nas nitko drugi nego Isus. Govor na gori, čiji smo početak gore čuli. Zapravo, naziv “Govor na gori” je pogrješan. Radije je riječ o Isusovom uputniku o sretnu i uspješnu životu. I taj je početak Matej ponudio u pjesničkom obliku da ga bolje pamtiš i pamtiš dok gradiš korablju, nešto u što ćeš se skloniti i za što ćeš se moći uhvatiti, što će te spasiti od potopnih voda.

U pravom i doslovnom smislu riječi uvodne poruke Govora na gori ključne su riječi za puni i istinski život. U njima se svakomu pruža ključ u ruke s kojim može otvoriti sva vrata, gdje se svatko može naći udomljen, gdje svatko može pronaći sebe i smjestiti svoju egzistenciju u njih. Brušene, iscizerlirane, poput najljepšeg dragulja, stoje kao portal na ulazu u prvostolnicu Isusove osobe i duha. Želimo li pojasniti sebi ili nekome drugome što nam je Isus donio, ostavio, što je čovjeku omogućio za kratka svog vijeka i još kraćeg djelovanja, onda imamo upravo ovdje u najčistijem i najjasnijem obliku sažetak njegove poruke. Isus ‘otvara svoja usta i poučava učenike i svijet’, veli evanđelist. Pred njim je galilejsko proljeće koje mnogo obećava. Učenici su već oko njega, mase se sliježu da čuju riječ koja poput jutarnje rose pada na duše i srca. Uspinje se na ‘brdo’, kao nekoć Mojsije na Sinaj, da bi u svome životu opetovao cjelokupnu povijest izabranja i izabranog naroda. Ponovni zamah duha i obećanje slobode. Izlazak iz robovanja, ovisnosti, tlačenja te proglas novog zakona slobode s novog Horeba.

Kolika samo razlika između ovog prizora i onog na Sinaju! Najbolje to opisuje Poslanica Hebrejima (12,18-27). Ovaj Isusov proglas urađa novom Sionskom gorom, gradom Boga živoga, nebeskim Jeruzalemom, svečanim zborom svetaca, pravednika upisanih u nebesima, zajedništvom s Isusom, posrednikom Novog saveza, jer Mojsije bijaše posrednik Starog. Isus obećaje sreću i blaženst­vo svima koji svoj život temelje u Bogu. Postaju novim Božjim narodom. Ozbiljuju kraljevstvo nebesko ovdje na zemlji. Govorom na gori, blaženstvima i svime što iz njih slijedi, Crkva se konstituira kao Božji narod, izdvaja iz sinagoge, ide vlastitim putem u povijest. To je njezina razlikovna crta. Ona je tu kao dovršetak, konačno usavršenje svega provizornog iz Starog zavjeta.

Blaženstva su poruka koja ulijeva snagu i podiže vojsku patnika, bolesnika, nevoljnika, progonjenih, tlačenih i svih obespravljenih. Riječ po riječ uzimaju blaženstva sve oblike ljudskog poniženja i s pomoću njih svira Isus nezaboravnu melodiju. Uzima u usta sve ono čega se mi plašimo i što nastojimo izbjegavati u životu. Kao da nam želi reći: Čovječe, suoči se sa sobom! Priznaj svoje siromaštvo, svoju bijedu, nevolju, priznaj ono što si u zbilji, i vidjet ćeš kako će se u tebi izvesti silna revolucija, kako ćeš zauzeti posve drugo stajalište u odnosu prema sebi, ljudima, događajima. Ono što si smatrao zlom, nesrećom, prokletstvom, pretvorit će se u mir.

Pretpostavka je za to jasna: Uzeti druga mjerila. Dokle god mjerimo svoj život prolaznim, zemaljskim parametrima, ostajemo zatočenicima i lutkama u svjetskoj igri. U trenutku Isusova krštenja nad njim se otvorilo nebo kao smjerokaz da život može iznova započeti samo ako ga prihvatimo iz Božje ruke. A blaženstva su samo ključevi, ne zahtjevi ni propisi, koje nam on daje u ruke, opis one sreće koju će doživjeti svaki koji se upusti u avanturu s Bogom. Zato su blaženstva poput uvertire u predivnu simfoniju koju smo pozvani odsvirati ili odslušati u svome životu. Čarobno suzvučje davno zaboravljenih tonova, obećanje i ponovno otkriva­nje zapretanih sila u svakome od nas.

Isus otkriva ljudima Boga kao glavnog aktera cjelokupne povijesti, pokretača svih promjena, ljudskih i društvenih odnosa. On sam prodire u Božje biće i u središtu svega Govora na gori pronaći ćemo onu zahtjevnu: “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (5,48). Stoga su svi naputci, sva blaženstva i zahtjevi koje upućuje samo pokušaj da se svatko od nas suobliči s njime, uzme njega, savršenog, čistog, siromašnog, pravednog, kao mjerilo. Isus je imao svoje uporište i težište u Bogu. Isus kani sve usmjeriti prema Bogu, u životnom prostoru gdje nema podložnih ni nadležnih, malenih ni velikih, gdje čovjek pored mene nije konkurent već partner, nije ograničenje već obogaćenje, nije kooperant već brat. Skloni smo pripisati Isusu utopističke misli i nakane, ali Isus misli vrlo ozbiljno. I tko poput njega učini to isto, taj se mora ponašati drukčije, bogolikije, nego onaj koga određuju ili definiraju ovozemaljska mjerila i pojmovi. Tko je pronašao u Bogu nadmoćni odgovor na sva svoja pitanja i tko živi u svijesti da ga Bog ljubi, da je Božje dijete, taj mora postupati – zakonom nutarnje logike – prema Isusovim naputcima.

Namjesto teorije jedan suvremeni primjer kako se živi Isusova istina. Kad je početkom sedamdesetih godina počeo objavljiva­ti svoj “Arhipelag Gulag”, ruski pisac i nobelovac Solženjicin, nije ni slutio da će se za petnaestak godina urušiti u sebe cjelokupni komunistički sovjetski imperij te da će namjesto strahovlade nastupiti vrijeme slobode. Ali je svojim pisanjem zabijao čavle u mrtvački kovčeg komunizma. Osjećao se dužnim napisati sve one strahote koje su zadesile njega i desetke milijuna sunarodnjaka, žrtava staljinizma, makar uz rizik ponovnog zatvaranja, progona, pa čak i prisilnog inozemstva. To je uslijedilo. Prognan na Zapad, lišen zavičaja, lišen književnog izričaja, sam je za sebe rekao da se osjeća na Zapadu u blagostanju kao staro drvo iščupano i presađeno, nenaravnim putem.

Moguće je možda pokušati ga iščupati i presaditi, ali milijuni sitnih žila i žilica ostaju u domovinskom tlu. Riskirao je biti živ pokopan. Sve dok je na Zapadu napadao komuniste i boljševike, bio je prihvaćen. Ali kad je počeo kritizirati kapitalizam, pomamu za novcem, kad je vidio koliko je kršćanski Zapad zapravo daleko od Krista i kršćanstva, kad je vidio izrabljivanje prognanika, radnika, na račun privatnih interesa i probitaka, te kad je to počeo kritizirati i napadati, Zapad mu je okrenuo leđa. Ušutkao ga. Dočekao je dan da se može vratiti u domovinu u kojoj je i preminuo 2008.

To je cijena istine koja se naviješta lažnim prijateljima, društvu sazdanu na laži i interesima, profitu i novcu. Međutim, to je svjedočanstvo kršćanina, vjernika koji je prošao svoj pakao i čistilište svoje vjere, duše i srca. “Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu na vas”, reče Isus na kraju blaženstava. To svjedočanstvo očituje istinitost Isusove riječi. Želi li čovjek živjeti Isusovu istinu, bit će proganjan, ismijavan, ubijan. Nije li minulo stoljeće ali i dva desetljeća ovoga dvadeset i prvoga prepuno takvih likova? Svetaca i mučenika, kršćanskih i nekršćanskih, koji su dali život za življenu istinu? Takvi značajevi izranjaju uvijek iznova u baruštini života poput prekrasna lotosa u močvari života. Rješenje, dakle, nije ni kapitalizam, ni komunizam, ni socijalizam, ni konzumizam, već obrat Bogu prema Isusovim riječima.

Sveta Terezija Avilska sažela je otajstvo Blaženstava na svoj način u tri riječi: Dios solo basta! Samo Bog dostaj! Dovoljno je velik da me drži iznad valova sudbine, da se ne utopim. To je Isus rekao. Mogu se uhvatiti za njega, Isusa, Božju Riječ s imenom i licem. Njegova riječ je korablja koji nosi preko ponora. Dobro ju je uvijek imati uza se, po mogućnosti napamet.

Tajna temeljna riječ Blaženstava ne glasi: Moraš činiti!, nego: Možeš biti! Ne morate se zavaravati, ne morate se probijati laktovima. Jedino što je potrebno s naše strane je da vjerujemo Isusovim riječima. Postoji nešto kao praktična provjera je li istina ono što Isus govori: To je biti i živjeti onako kako govore blaženstva, kako je Isus živio. Jer da ih nije živio, ne bi ih mogao ni izreći. Ako su Isusove riječi istinite, sami ćemo iskusiti što znači biti spašen i sretan čovjek.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne