Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Lk 16, 1-8
Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«
»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«
»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«
Novac je pokretačka snaga svijeta. I danas kao i u Isusovo vrijeme. Isus se često služi novcem, slikom novca ili ophođenjem s novcem kako bi svojima onodobno a i nama danas pojasnio ono što želi reći, kako moramo postupati.
Neshvatljivo, u vremenu opće borbe protiv korupcije i mita, Isus nam donosi usporedbu o nekome naskroz pokvarenu upravitelju koji je pronevjerio svomu gospodaru milijunske iznose. I kako taj krivac, doslovce kriminalni tip, postupa? Što ga u životu čeka? Prosjački štap, ili teški težački poslovi, motika, kopanje i sl.
Isusova nakana nije istaknuti niti pohvaliti kvarnost, nepoštenje nepoštena upravitelja, nego njegovu snalažljivost, oštroumnost i sposobnost (pr)ocijeniti beznadnost i bezizlaznost stanja u kome se zatekao. Čovjek je zapao u nemilost i na kraju spoznaje kako mu je njegovo stanje bezizlazno, beznadno. Da bi spasio svoju budućnost, spasiti što se dade spasiti, on u posljednji trenutak traži i pronalazi slamku spasa. I u tome dodatno zakida svoga gospodara, brišući i smanjujući dugove dužnicima.
Na postojeći kriminal i zločin, na svoju kriminalnu radnju, domeće još jednu, da bi barem spasio vlastitu kožu i budućnost. Čovjek ne želi s takva visoka položaja pasti u društveno ‘ništa’. Želi osigurati svoju budućnost. Zna što može i što ne može, za što je sposoban, a za što nije te čega ga je u životu stid pred drugim ljudima.
Tko iz Isusovih riječi želi iščitati kakav je Bog i u kakvu smo odnosu prema njemu, otkrit će iz Isusovih usta mnoštvo neobičnih slika. Skandalozna je ova nepoštena saga ili zgoda koju pripovijeda Isus: Čovjek je krivotvorio dokumentaciju, prevario svoga gospodara, iznevjerio povjerenje i k tome druge potkupljuje, korumpirani korumpira i kvari druge. Dvaput vara svoga gospodara. Na dvostruk način.
Upravo kao u kriminalnoj priči iz bankarstva. Čemu sve to, tko od toga ima koristi? Jasno, nepravedni upravitelj koji se na nepošten način osigurao za budućnost. Ništa neobično i iz naše nedavne prošlosti, kad je bio neminovan prevrat, a pojedinci – koji su bili na polugama vlasti, moći i novca – zamračili ili prebacili milijune i desetke milijuna na račune u inozemnim bankama. Famozna „privatizacija“.
Stekli su osnovicu za život nakon prevrata i sloma komunizma. Njima je uvijek bilo dobro a i bit će dobro, njima i njihovim unucima… Drugi su za njih išli na fronte i u rovove, a oni svoje sinove i kćeri poslali na strana učilišta. Osigurali su sebe i svoje potomstvo do „trećeg koljena“…
Iz Isusovih usta čujemo kako je gospodar pohvalio nepravednog upravitelja. Ovaj ga prevario i k tomu ga još hvali, kriminalnog tipa. Pohvaliti bi značilo, raditi kao i on. U čemu ga je pohvalio? U njegovu razboru, dalekovidnosti, domišljatosti, njegovoj oštroumnosti! U povlačenju posljedica! U zauzetosti kako spasiti vlastitu kožu, egzistenciju i budućnost.
Ne gaji on više nikakve iluzije glede svoje budućnosti. Procijenio je sve svoje mogućnosti, odvagivao sve što ga čeka. I zaključio što mu je činiti. U prilikama kad mu je voda došla do grla, čini on ono što mu nalaže goli instinkt. Radnja se odvija kao u kriminalnom filmu.
Isus se upušta na sklizak teren, nije naivan kako bismo mi pomislili. Zna on za upraviteljevu kriminalnu prošlost i energiju, njezinu učinkovitost. Zašto ljudi gledaju kriminalne filmove? Zato što se dive zapletu, inteligenciji, pronicljivosti, tehničkoj perfekciji u radnji te ishodu.
Nije li i u prethodnom poglavlju onaj rasipni sin, kad mu je voda došla do grla, učinio jedino moguće. Kad je spao na to da čuva svinje, upravo kod njih, svinja, dolazi k sebi i veli u sebi kako mu se valja zaputiti i vratiti ocu. I on je bio pustolov i kriminalac koji se kretao u kriminalnoj sredini, s bludnicama i kockarima spiskao očevo imanje.
Isus nam želi poručiti da moramo nešto od njih naučiti, moramo postupati mudro i razborito kao spomenuti tipovi. Stvorite sebi poznanstva i veze nepravednim bogatstvom. Osigurajte se za budućnost, stvorite zajedništvo i zajednicu u kojoj se može živjeti.
Tko se pokazao vjernim u malome, bit će vjeran i u velikome. Isus nas ne želi učiniti kriminalcima s kravatama i uštirkanim košuljama, lijepim odijelima, karijeristima ni menadžerima. Nego veli da energiju koju čovjek (u)troši na to upotrijebimo za ono što je bitno, što je odlučno, gdje je riječ o životu ili smrti, spasenju ili propasti. Ovaj nepravedni upravitelj ništa nije radio polovično, napola. Ili sve – ili ništa. Tako je i s nama u odnosu na Isusovu poruku, na stvar Božjega kraljevstva. Treba se odlučiti, riskirati, i dobit ne će izostati.
Kao da želi reći: Kad su u pitanju porez, PDV ili davanja državi, tada tražite na sve strane porezne stručnjake, savjetnike, kako zaobići ‘finance’ ili poreznike, veoma ste spretni u traženju rupa u zakonima. Upravo biste tako morali činiti i sa svojim fondom za vječnost. Pospremati za vječnost, stvarati zalihe već ovdje za vječne stanove. Svijet je prepun nitkova.
Kršćanstvo nije samo za naivne ovčice i priproste tipove, koje svatko muze, striže i zakida, nego za ljude koji se u svijetu znaju pametno i razborito orijentirati. Učite, veli Isus, od onih koji na burzi riskiraju sve, koji investiraju u naizgled nesigurne projekte, ali na kraju se ipak isplate.
Isus dobro razlikuje između djece ovoga svijeta i djece svjetla. Preusmjerite svoje energije, svoje snage na pravi životni kolosijek. Snagu i pamet koju trošite na ovo nešto zemaljskoga novca i bogatstva – koje ionako sa sobom ne ćete moći ponijeti na onaj svijet – prenesite na drugo područje. Izvršite transakcije, preusmjerite se sa zemaljskoga na nebesko, i trud će vam se isplatiti. Riječ je o tvome i mome vječnom spasenju, o sreći i nesreći.
Ne možemo se više izmotavati, praviti izgovore ili pisati isprike. Odluka mora pasti inače možemo postati pronevjeritelji istinskih Božjih dobara koja su nam povjerena. Raditi kao vjernik znači, ne baciti koplje u trnje ili položiti oružje pred zaprjekama ili problemima, nego se odvažiti za novo, što nam sam Gospodin obećaje i nudi u svojoj osobi.
U ovoj i sličnim Isusovim usporedbama gdje je riječ o skandaloznu ljudskom ponašanju nemamo pred sobom svijet ljubavi i ugode, nego okrutni čovjekov svijet, vučji svijet, svijet kakav zapravo i jest, svijet lupeža, laktaša, prevaranata, karijerista i neskrupuloznosti.
A tipovi, kao da su s Divljeg zapada ili današnjih narko kartela u Amerikama, divlji i neumoljivi, bezobzirni, koji uklanjaju sve sa svoga puta, samo da se domognu svoga cilja i profita.
Isus poručuje svojima, a i nama: Treba ići u rizik, osmjeliti se, odvažiti se na sve ili ništa, ne oklijevati, ne gubiti vrijeme, raditi, pa čak i s novcem te lihvariti. Bog isto tako želi čovjekovo srce, ne nešto naše, nego sve. Ako je značajka ljubavi da je ona bez mjere, ako je nas Bog preko svake mjere ljubio, tada moramo i mi uzvratiti istom mjerom. Sve preusmjeriti na jedan, na Božji kolosijek. Inače smo propali, već ovdje, a i u vječnosti.
