Biblijska poruka 5. 11. 2022. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Komu ili čemu zapravo vjerujemo: Bogu ili novcu?

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Lk 16,9-15

Govoraše Isus svojim učenicima: »Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.«

»Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«

»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: »Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.«


 

Na usporedbu o razboritosti nepoštena upravitelja – vidi jučerašnju radosnu poruku  – nadovezuje Isus govor o novcu i bogatstvu. Riječ je o ‘zlu Mamone’. Mamon bijaše feničko božanstvo bogatstva i novca. Ime mu znači posjedovanje, novac, a Isus ga naziva ‘nepravednim’, zlim jer je uz novac redovito povezano zlo, mešetarenje, prijevara, nesigurnost, neizvjesnost, korupcija, kvarnost. Vidimo to iz svakodnevnih izvješća, kako novac gura u ovisnost, a čovjek postaje krajnje neslobodan.

Isusov učenik mora znati kako on nikada nije gospodar ni vlasnik, nego samo upravitelj. Njemu je Gospodin delegirao vlast, a od upravitelja se očekuje razboritost i vjernost u upravljanju povjerenim blagom. Primjer takva ponašanja jest onaj nepravedni upravitelj koji misli na svoje sutra te svu svoju inteligenciju i razbor iskorištava kako se osigurati za budućnost.

Novac ima danas gotovo ‘panteističko’ značenje. On je sveprisutan, svemoćan, on sve određuje u društvu. Novac je doslovce fetiš komu se čovjek klanja, koji pak ne može ništa te ni od čega spasiti niti pomoći. Nekoć se čovjek pouzdavao u Božju providnost, danas sve stavlja na kartu novca. Nekoć su vjernici gradili katedrale, danas se grade velike banke. Novac određuje odnose u društvu, novac ljude svrstava, kategorizira, stvara društveni poredak.

Na što misli Isus ovdje pod ‘nepravednim blagom’, mamonom? Zacijelo ne nepravedno stečeno bogatstvo u usporedbi s pravedno stečenim. Za Isusa je svako posjedovanje nepravedno dobro, uzurpacija povjerenoga blaga. Isus ne misli na ono teško i mukom stečeno imanje za razliku od lako stečenoga za mešetarenja na burzovnim brokerskim poslovima. Isus ne potiče na revno stjecanje blaga, ne potiče na marni i predani posao, ne naglašava čestitost u poslovanju. Ne govori on ni o društveno pravednoj raspodjeli dobara svima, od najviših do najmanjih.

Prema Isusovu poimanju sve je nepravedno, i onaj koji ima milijun, i onaj koji ima deset maraka u džepu, i veleposjednik kao i onaj koji ima samo jednu njivu. Ne govori Isus ni o etici rada, ni o gospodarskom poretku, nego sve stoji u surječju s drugim Isusovim izjavama. Naime, kad govori o molitvi Očenaša i o uslišanju molitava, tada Isus za sve veli, ‘vi koji ste zli’. Dakle, ne razlikuje Isus dobre i loše. Svi su ljudi odreda zli, zaraženi grijehom. U istome smislu svi smo mi nepravedni posjednici.

U Isusovu zreniku ništa nam u stvarnosti ne pripada, ništa nije naše. Nepravda je već u samome korijenu posjedovanja. Grijeh je naime uništio i razorio mogućnost da čovjek nešto ima, a da ne bude time zarobljen te da svojim posjedom ne nanosi drugima nepravdu. To je pred Bogom golema nepravda i gnusoba, makar mi i ne mogli ništa protiv postojećega stanja stvari. Moramo se tako ponašati da odgovorimo nalogu onoga pravoga vlasnika svega – a taj je Bog. Pravo je bogatstvo imati Boga, posjedovati kraljevstvo nebesko, biti u Isusovu kraljevstvu.

Isus nema u zreniku odnose ni sociološke ni gospodarske naravi; ono na što on misli nema veze ni s čisto ovosvjetskom, imanentnom etikom, nego nam kazuje ono što je grijeh učinio u svijetu, naime, on je razorio međuljudske odnose, stvorio kaos, nered. U raju posjedovanje jednoga ne bi isključivalo drugoga, a u nas je upravo to slučaj. Ono što imam ja, možda je oteto drugomu, na nepravedan način.

Sjetimo se samo primjera svetoga Franje i njegova odupiranja da bilo što posjeduje. Imamo li bilo što, moramo to oružjem braniti, a oružje je uvijek vezano uz nasilje i tko ga ima, jednom će ga zakonom nužde i upotrijebiti. Vidimo to iz svakodnevnog ratovanja diljem svijeta.

U Isusu je došao među nas sami raj na zemlji, rajsko stanje, novi čovjek, novi Adam, a svetci su upravo to pokušavali uzbiljiti u svojim životima. Ništa ne može riješiti gospodarska ili pak etička reforma, nego samo novi čovjek koji živi iz milosti i Duha Svetoga. Vjerujem da sada donekle shvaćamo Isusov govor. Učenici su očito zabrinuti za svoje imanje i posjede, a Isus im načelno odgovara kako stoje stvari s posjedovanjem. Trebaju se vratiti na temelje svoga bitka, sagledati sve nedaće i neprilike u koje ih posjedovanje baca, gura, i odlučiti se ostaviti sve. Nije bitno u životu nemati, nego naučiti ostaviti, puštati iz ruku.

Koje prijatelje može čovjek steći nepravednim blagom, bogatstvom? Zacijelo ne misli Isus na društvenu ‘kremu’, nego na siromahe koji su u nevolji i potrebiti. Budemo li njima davali, oni će nas primiti u vječne stanove. Naime, oni, siromasi, bit će nam na sudu ili odvjetnici ili tužitelji. Oni su Božja porota! Oni su ondje zdesna i slijeva. Oni će nas ili zagovarati ili osuditi. Oni koji su primili našu pomoć, reći će Gospodinu: Bio nam je dobar, pa zato, Gospodine, budi i ti njemu milostiv!

I povjerenje u upravljanju malenim preduvjet je da nam se povjeri veliko blago, naime sama Božja istina i zajedništvo s njime. Bog je vrhunsko dobro, on je pravo dobro, kako se izrazio sveti Franjo. Isus nam želi posvijestiti što pred Bogom vrijedi, a što ne vrijedi. Što je korisno, a što donosi propast i štetu. Isus je udario temelje, na tim temeljima trebaju graditi i učenici. Budu li tako činili, bit će naoružani za zle dane, ma što ih snašlo ili nadošlo.

Isus nas želi ukorijeniti u onome što ostaje, što ne prolazi, želi nas usidriti u svome Ocu. Lišava učenike svega što nije autentično, izvorno. Ljudski obziri, prividi, svjetski moćnici i mudraci. Oprema svoje za bitno u životu. Nemoguće je služiti dvojici gospodara, Bogu i Mamoni, nemoguće je služiti Bogu i novcu, nemoguće je služiti Bogu i kananejskim, poganskim božanstvima, ili pak danas burzovnim akcijama.

Isus ne prezire život s njegovim čarima, štoviše, naći ćemo ga gdje se gosti i veseli, gdje pomaže čovjeku do prave sreće i radosti. On je učitelj života, učitelj na putu do prave sreće. Ta pak nije u novcu i bogatstvu, nego u Bogu.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne