Papa Franjo: Duh Sveti oslobađa iz tamnica straha

Papa Franjo je na svetkovinu Duhova u nedjelju, 28. svibnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Kraljice neba s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Kraljice neba.

PAPA FRANJO

REGINA CAELI

Trg sv. Petra

Nedjelja, 28. svibnja 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na svetkovinu Duhova, Evanđelje nas vodi u dvoranu Posljednje večere, gdje su se apostoli sklonili nakon Isusove smrti (Iv 20, 19-23). Uskrsli se na uskrsnu večer pojavljuje upravo u toj situaciji straha i tjeskobe i, dahnuvši u njih, kaže: „Primite Duha Svetoga“ (r. 22). Isus tako, darom Duha, želi osloboditi učenike od straha koji ih drži zatvorenima u kući, oslobađa ih kako bi mogli izaći i postati svjedoci i navjestitelji evanđelja. Zaustavimo se, dakle, nakratko na tome što čini Duh Sveti: oslobađa od straha.

Učenici su bili zatvorili vrata, kaže se u Evanđelju, „u strahu“ (r. 19). Isusova ih je smrt snažnu uzdrmala, njihovi su se snovi raspršili, nade nestale. I zatvorili su se unutra. Ne samo u tu prostoriju, nego unutra, u srcu. Htio bih ovo naglasiti: zatvoreni unutra. Koliko se puta i mi zatvaramo u sebe same? Koliko puta smo zbog neke teške situacije, nekog osobnog ili problema u obitelji, patnje koja je na nama ostavila trag ili u susretu sa zlom koje je oko nas, u opasnosti da polako potonemo u gubitak nade i nemamo hrabrosti ići naprijed? Mnogo puta se to događa. I tada se, baš kao apostoli, zatvaramo u sebe, zabarikadiramo se u labirint brigâ.

Braćo i sestre, to „zatvaranje u sebe“ događa se kad u najtežim situacijama dopustimo strahu da prevagne i da „iz svega glasa viče“ u nama. Kad uđe strah, mi se zatvaramo. Razlog je tome, dakle, strah: strah da nećemo uspjeti, da smo u svojim svakodnevnim borbama prepušteni sebi samima, da ćemo riskirati i zatim ostati razočarani, da ćemo donijeti pogrešne odluke. Braćo, sestre, strah koči, strah paralizira. I također izolira: pomislimo na strah od drugoga, od stranca, od onoga koji je različit, od onoga koji razmišlja drugačije. Možda postoji čak i strah od Boga: da će me kazniti, da je ljut na mene… Ako damo prostor tim lažnim strahovima, vrata se zatvaraju: vrata srca, vrata društva, pa i vrata Crkve! Tamo gdje je strah, tamo je zatvorenost. A to nije dobro.

Evanđelje nam, međutim, nudi lijek koji nam daje Uskrsli, a to je Duh Sveti. On izbavlja iz tamnicâ straha. Kad prime Duha, apostoli – danas to slavimo – izlaze iz dvorane Posljednje večere i idu u svijet otpuštati grijehe i naviještati radosnu vijest. Zahvaljujući njemu pobjeđujemo strahove i vrata se otvaraju. Zato što je to ono što čini Duh Sveti: daje nam osjetiti Božju blizinu i tako njegova ljubav izgoni strah, osvjetljava put, tješi, podupire u protivštinama. Kad se, dakle, suočimo sa strahovima i zatvorenostima zazovimo Duha Svetoga za nas, za Crkvu i za cijeli svijet: da nova Pedesetnica odagna strahove koji nas salijeću i ponovno zapali oganj Božje ljubavi.

Neka nas Presveta Marija, koja je prva bila ispunjena Duhom Svetim, zagovara kod Gospodina!

Nakon molitve Kraljice neba

Draga braćo i sestre!

Prošli tjedan, 22. svibnja, obilježena je 150. obljetnica smrti jedne od najvećih književnih ličnosti, Alessandra Manzonija. On je, svojim djelima, bio pjesnik žrtava i ljudi s ruba društva: oni su uvijek pod zaštitničkom rukom Božje providnosti, koji „obara i pridiže, muči i tješi“ i poduprti blizinom vjernih pastira Crkve, prisutnih u tekstovima Manzonijeva remek-djela.

Pozivam na molitvu za stanovništvo koje živi na granici između Mjanmara i Bangladeša, koje je teško pogođeno ciklonom: riječ je više od osamsto tisuća ljudi, osim mnogih Rohindža koji već ionako žive u oskudnim uvjetima. Dok ponovno izražavam svoju blizinu tom stanovništvu, obraćam se odgovornima da potaknu pristup humanitarnoj pomoći te apeliram na osjećaj ljudske i crkve solidarnosti kako bi se pomoglo toj našoj braći i sestrama.

Od srca pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije u mnogih zemalja, posebno vjernike iz Paname kao i sudionike hodočašća Nadbiskupije Tulancingo u Meksiku u čast Gospe od Anđela (Nuestra Señora de los Angeles), kao i skupinu vjernika iz Novellane u Španjolskoj. Pozdravljam, nadalje, vjernike iz Celesea (Padova) i Barija i upućujem svoj blagoslov svima koji su se okupili u Poliklinici Gemelli kako bi promicali inicijativu bratstva s oboljelima.

U sljedeću srijedu, na kraju mjeseca svibnja, u marijanskim svetištima diljem svijeta planirane su molitve kao podrška pripremama za sljedeću Redovitu skupštinu Biskupske sinode. Molimo Djevicu Mariju da svojom majčinskom zaštitom prati tu važnu etapu Sinode. Njoj povjeravamo također želju za mirom tolikih naroda diljem svijeta, posebno stanovništva mučeničke Ukrajini.

Svima želim ugodnu nedjelju i molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja! (ika)

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne