U subotu, 5. ožujka 2022., održana je duhovna obnova za članove Franjevačkog svjetovnog reda u Hercegovini. Duhovna obnova je održana u Čerinu, a sudjelovalo je oko 270 trećara iz 17 bratstava u Hercegovini. Duhovni nagovor održao je fra Stanko Mabić, odgojitelj novaka. Fra Stanko je govorio na temu “…odvest ću je u pustinju i njenu progovoriti srcu“ (Hoš 2, 16). U subotnjoj emisiji „Iz evanđelja u život“ i slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje imali su priliku čuti ovo zanimljivo i poticajno predavanje.
Dopustimo da nas Bog povede u pustinju. Ako to ne učinimo dobrovoljno on može upotrijebiti svoju volju, a jedini razlog je taj što nas neizmjerno ljubi. Prva asocijacija na pustinju bi trebala biti tišina. Šutnja za kojom svaki čovjek čezne jest šutnja u našem srcu jer se u njoj nastanjuje Bog. On nas tamo čeka da progovori našem srcu. U osami, u tišini, kada smirimo svoje srce Duh Sveti nam progovara. On ima glas koji je tiši od svih drugih glasova. Tek kad stišamo sve glasove u sebi tada smo kadri čuti njegov glas, njegov poticaj.
Fra Stanko je prisutnima približio lik proroka Hošee koji je bio drugačiji od svih drugih proroka. Bog ga je na poseban način pozvao. Nije mu rekao da ide i naviješta Božju riječ kao ostalim prorocima već da ide i oženi se bludnicom. Hošea je poslušao i oženio se bludnicom Gomerom koja mu je rodila tri sina. Zavolio ju je i vjerovao da će se promijeniti, ali uzalud. Ona je u vrijeme braka općila sa drugim muškarcima i otišla od Hošee. On se razočarao ali Bog mu je rekao da je nastavi ljubiti istom ljubavlju kao na početku braka bez obzira na to što ga je iznevjerila i otišla od njega. I ne samo da je ljubi istom ljubavlju nego da ide i da je potraži. Hošea ponovo sluša Boga i odlazi potražiti svoju ženu. Prije nego je otišao Bog mu je rekao: “Odvest ću je u pustinju i njenu progovoriti srcu.“ Hošea je svoju ženu našao kod nekog čovjeka kojemu je postala ropkinja, predmet iskorištavanja muškaraca. Fra Stanko je objasnio značenje riječi pustinja jer je to mjesto zapravo bila njena pustinja. Bog ju je odveo u trpljenje, u tu pustinju gdje je bila sama i ostavljena, prepuštena trpljenju, samoći… Znao je Bog da će glas upućen njenom srcu biti kadra poslušati tek kada ode u pustinju, a ne dok je bila u svojim požudama, pohlepama, razvratnostima, provodima… Hošea je svoju ženu najprije morao otkupiti za velike novce. Ona se vratila s njim kući i postala mu vjerna. Tada je Bog uputio Hošeu da ide i kaže njegovom narodu da će ga Bog otkupiti kao što je i Hošea otkupio svoju ženu. Iako ga je narod, bez obzira na njegovu silnu ljubav, napustio i bio mu jako nevjeran on ga ljubi jednakom ljubavlju kao na početku. Narodu će Bog poslati pustinju, poslat će mu trpljenje, progonstvo, neprijatelje koji će ga svladati. Tada će progovoriti njihovom srcu i oni će ga čuti. Hošea je krenuo naviještati Božju riječ narodu koji je vrlo dobro poznavao Hošeinu sudbinu i oni su ga slušali. Slušali su ga jer je govorio iz dubine svoga srca, iz svoga iskustva. On ne bi mogao tako srčano govoriti da nije prošao kroz osobnu patnju.
Govorio je fra Stanko o slavnoj izreci velikog oca Antuna Pustinjaka koji kaže: „Onaj koji sjedne u pustinji da bi sačuvao mir s Bogom oslobođen je triju ratova: rata slušanja, rata gledanja i rata govora.“ Kad odeš u pustinju nemaš što gledati osim pijeska, nemaš koga slušati, toga smo oslobođeni. Ostaje još samo jedan rat, rat srca u nama samima. Njega se ne možeš osloboditi. Ako se u tom ratu stvori mir onda će on biti izvor našeg slušanja, našeg gledanja i našeg govora.
Fra Stanko je poručio da dopustimo da nas Bog povede u pustinju. Ako to ne učinimo dobrovoljno on može upotrijebiti svoju volju, a jedini razlog je taj što nas neizmjerno ljubi. Prva asocijacija na pustinju bi trebala biti tišina. Šutnja za kojom svaki čovjek čezne jest šutnja u našem srcu jer se u njoj nastanjuje Bog. On nas tamo čeka da progovori našem srcu. U osami, u tišini, kada smirimo svoje srce Duh Sveti nam progovara. On ima glas koji je tiši od svih drugih glasova. Tek kad stišamo sve glasove u sebi tada smo kadri čuti njegov glas, njegov poticaj. Sveta Faustina je rekla da je najkraći put do svetosti osluškivati poticaje Duha Svetoga. Što znači poticaj Duha Svetoga? Znači slušati riječ zapisanu u Bibliji jer je to Duh Sveti govorio čovjeku, a čovjek zapisao. Tako može i nama govoriti. Govorio je fra Stanko o slavnoj izreci velikog oca Antuna Pustinjaka koji kaže: „Onaj koji sjedne u pustinji da bi sačuvao mir s Bogom oslobođen je triju ratova: rata slušanja, rata gledanja i rata govora.“ Kad odeš u pustinju nemaš što gledati osim pijeska, nemaš koga slušati, toga smo oslobođeni. Ostaje još samo jedan rat, rat srca u nama samima. Njega se ne možeš osloboditi. Ako se u tom ratu stvori mir onda će on biti izvor našeg slušanja, našeg gledanja i našeg govora. Ono čega je srce puno to i usta govore… Spomenuo je još jednu izreku koja kaže da je lakše djelovati nego meditativno klanjati. Mnogi ljudi nisu skloni razmatranju te kažu da je to luksuz besposlenih kršćana. Svi smo mi, da bi došli ovdje, ostavili svoje obitelji i odvojili vrijeme koje smo možda mogli kvalitetno provesti kod kuće. Jesmo li i mi „besposleni“ kršćani? Fra Stanko nam je dao vrlo jasan odgovor ovom slikom: Rat je i odvija se velika borba vojske na bojišnici. General se usred borbe povlači da bi još jedanput sagledao situaciju, da bi provjerio planove te sagledavši situaciju donio pravi plan kako bi njegovi vojnici mogli pobijediti. On se povlači s bojišnice da bi se vratio s novim pokretom kojim će pobijediti u toj bitci. Mi se nalazimo u neprestanoj duhovnoj bitci, duhovnim bojevima.
Fra Stankovo predavanje s područne duhovne obnove možete poslušati u emisiji ”Iz evanđelja u život” na našem YouTube kanalu.
Josipa Vukoja
