Bila je student generacije, stipendist Republike Hrvatske za posebno nadarene studente, te dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Zadru. Danas je voditeljica Centra za mentalno zdravlje u Livnu, certificirana neurofeedback terapeutkinja, te učiteljica na Europskom institutu za Realitetnu psihoterapiju. Ona je Ankica Baković, psihologinja i psihoteraputkinja i od svih uloga koje ima u životu kaže da joj je najteža ona uloga majke, a majka je troje djece.
U emisiji ”Živim svoje snove” otkrila je kako je oduvijek znala da želi raditi s ljudima te je između studija medicine i psihologije izabrala psihologiju zamišljajući kako će ljudi od nje odlaziti sretni i zadovoljni. Zaboravljala bi da prije toga moraju proći kroz katarzu koja bi se obično događala u njenoj ordinaciji, te bi ljudi obično plakali dijeleći svoje patnje i probleme, no onaj krajnji rezultat bi jedino bio važan, a to je uspostavljanje životne ravnoteže.
Iako je uporna, iako brzo jede i malo spava, ističe kako je u svemu važan timski rad, te da bi bez suprugove pomoći oko djece i svega drugoga teško ostvarila profesionalni uspjeh. Kaže kako ju djeca ne doživljavaju kao stručnjaka i da je s godinama naučila puno stvari propustiti kroz prste, a ne tvrdoglavo tjerati svoje ideje jer je shvatila da tako ima veći mir. Zanimanje kojim se Ankica bavi definitivno ima budućnost pa i sama kaže kako je posljednjih godina znatan porast ljudi koji traže razgovor i pomoć te da odlazak psihoterapeutu više nije tabu tema. Mladim psiholozima obavezno preporuča edukaciju i specijalizaciju iz područja psihoterapije jer je studij psihologije samo ulaznica da bi mogli nastaviti s daljnjim obrazovanjem i osposobili se za samostalan savjetodavni rad.
Na pitanje je li na kavama s prijateljima psiholog ili Ankica odgovora da ima osebujan karakter, te da ako ju na kavama netko želi pretvoriti u psihologa na šaljiv način uspije to izbjeći budući da prije svega mora voditi računa i o svom mentalnom zdravlju. Unatoč svojim šaljivim ispadima oni koji je dobro poznaju kažu da je Ankica odvažna, hrabra, da istinski vjeruje u drugog čovjeka, da uz nju čovjek može poletjeti i naučiti kako bez straha koračati kroz život, ali to ne umanjuje činjenicu da bi je jako često htjeli izbaciti kroz prozor.
Ankica kaže da ljudi nekad od nje imaju nerealna očekivanja, da misle da će ih ona spasiti, koračati umjesto njih, donositi odluke umjesto njih, a ona je zapravo tu samo da dijeli svoje znanje i potencijale. Uskoro bi trebala obraniti svoju doktorsku disertaciju koja se bavi sociologijom religije, te sanja o spajanju psihologije i religioznosti jer joj je praksa pokazala da oni klijenti koji imaju svoj osobni odnos s Bogom puno brže napreduju, no osim toga želja joj napisati i knjigu na tu temu. Za kraj ovog zanimljivog razgovora preostalo nam je samo našoj gošći, Ankici Baković, poželjeti puno uspjeha u radu i naravno zagovor Kraljice Mira.
Antonija Bubalo
