Razgovarala: Sanja Pehar
Mnogi svećenici, redovnici i redovnice svjedoče kako je njihovo duhovno zvanje plod Međugorja, a duhovno zvanje plod Međugorja je i našega današnjega gosta, mladomisnika Zagrebačke provincije, fra Siniše Pucića.
Fra Siniša, hvaljen Isus i Marija, dobro nam došli!
Uvijeke hvaljen! Pozdrav vama i vašim gledateljima!
Kazala sam da je vaše duhovno zvanje plod Međugorja, a sve je zapravo započelo još davne 1997.
Je, je. Sjećam se kao da je jučer bilo. Mama i ja i jedna veća grupa hodočasnika iz moje rodne Rijeke, došli smo ovdje, u godinama mog jednog prebiranja nakon očeve smrti, nakon školskih neuspjeha… Poljuljalo me to doista, nekako tražeći sebe pronašao sam i Gospodina, pronašao sam Gospu ovdje u Međugorju. Pronašao sam u konačnici samoga sebe, jedan smisao da krenem dalje na jedan novi način, nego do tada. Onda je sve krenulo, rekao bih po Božjemu, Majčinim zagovorom. I danas sam tu da ponovno zahvalim Gospi pred ove nove životne izazove, pred svećeničko ređenje, pred mladu misu i tamo gdje me Gospodin bude poslao. Kod mene to ide malo sporije, ’97. je bilo svakako jedno sjeme posijano u mome srcu gdje moram priznati još tada nisam ozbiljnije razmišljao o sebi kao možda svećeniku ili barem ovako redovniku, bratu, ali 2000. godine nakon jednog predivnog susreta mladih u Rimu sa svetim Ivanom Pavlom II. koji nas je tada okupio, zapravo Gospodin nas je okupio, sada moje mladomisničko geslo tada je odzvanjalo u mojemu srcu njegovim riječima: ”Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.”
Moram priznati da me tada onako nešto prelomilo. Imao sam 21, 22 godine, ali bio sam dušom i tijelom tada u franjevačkoj mladeži, FRAMI. Razmišljao sam i o daljnjem životu, obitelj i sve, ali počeo sam sebe gledati – pa Bože stvarno bi li ja mogao biti svećenik ako Ti to budeš htio. Jednostavno godine su prolazile, radio sam i djelovao u svome gradu Rijeci, završio studij teologije, bio u FRAMI, pa franjevački svjetovni red, poslanje sa siromašnima, puno ljudi mi je Bog poslao na put i prelomilo se onda negdje 2012./ 2013. kada sam odlučio to javno izreći svojoj majci i kasnije ljudima koji su me do tada pratili u životu i otišao sam u franjevačku postulaturu 2014. i sada evo nakon 6 godina sam pred svećeničkim ređenjem.
Svećeničko ređenje će biti 20. lipnja u Mariji Bistrici, 28. lipnja, Gospino svetište na Trsatu mlada misa, a uoči svih tih lijepih i itekako važnih događaja u vašem životu došli ste ovdje u Međugorje Kraljici Mira. Koja je uloga Gospe, Kraljice Mira u vašemu životu?
Na ove datume koje ste rekli, treba se osvrnuti i na 20. lipnja kad je Srce Marijino, Njen blagdan. 28. lipnja nije, ali je zato 25. lipnja godišnjica ovdje u Međugorju. Zbog toga sam izabrao 28. lipanj da bude datum moje mlade mise. Gospa je jednostavno dio mog života i kako sam odrastao uz majku cijeli svoj život, mama mi je usadila tu ljubav prema Mariji, prema Crkvi, općenito prema Gospodinu i rekao bih da je ona odigrala također veliku ulogu u mom životu, ali Gospa je uvijek bila ta koja me kao majka pratila sve ove godine i zagovarala me pred Gospodinom. Tu prisutnost sam osjećao i onda kad sam bio više njen i kad sam bio manje njen, kao onoga koji želi ići i potpuno se predati Gospodinu i zato sam ovdje, da kažem Gospi hvala, da ju zamolim i za sebe, ali više za one koje mi je Gospodin stavio na put, za sve vas jer treba krenuti dalje u ova burna vremena, snažnije uz Gospu, snažnije uz Gospodina i ja vjerujem onda da će sve biti baš kako treba biti, tako da se ja radujem. Radujem se što ovaj put koji dalje slijedi je Božji put, što je Gospin put i želim biti potpuno njen do kada Bog mene bude htio ovdje na zemlji.
Majčin zagovor neka vas prati na vašem svećeničkom i franjevačkom putu. Hvala lijepa što ste ovo svoje iskustvo i svjedočanstvo podijelili sa svima nama.
Intervju možete poslušati i u audiozapisu.
