Brojni župljani i hodočasnici okupili su se sinoć sv. Misi zadušnici u 19 sati kako bi zahvalili Bogu za nadbiskupa Henryka Hosera koji je mnogo učinio za župu Međugorje od 2017. godine. Svetu misu zadušnicu predslavio je apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, a među 99 koncelebranata bili su i biskup mostarsko-duvanjski Petar Palić te vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić.
Prije mise zadušnice, za program našega radija, svoga prvoga susreta s nadbiskupom. Henrykom Hoserom, prisjetio se vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić.
”Prvo kad sam čuo za njega da će biti imenovan, saznao sam otprilike sve što je učinio do sada, posebno u teškim situacijama u Ugandi i na drugim mjestima pa sam već stekao jedan pristup pozitivan tom čovjeku. Dakle ima jedno bogato iskustvo rada u Crkvi, a kada je došao prvi put u pohod, meni, gore, tad je bilo vrlo ugodno razgovarati. Vidjelo se da je to jedan nadbiskup koji je pun jednog velikog iskustva pastoralnoga, ali na njemu se vidjelo i jedna prožetost duhovnosti, koju sam isto tako doživio. A onda kada sam došao ovdje na slavlje u Međugorje, na Mladifest, i tada sam vidio da je to jedan čovjek ponizan, skroman, ali vrlo duboke vjere i duboke pobožnosti, pa sam ga takvoga doživio i imao sam nade, evo sada je tu, u tome mjestu, odgovornom, poslan od Pape, da će možda jedno vrijeme ozbiljno poraditi. Nažalost, Bog je drugačije odredio. Bogu nije zapovijedat, nego Božju prihvatiti! Zato njemu sada želim pokoj vječni, a iskrena zahvala za sve ono što je učinio”, kazao je nadbiskup Puljić, a osim posjeta Sarajevu nadbiskup Hoser posjetio i biskupa Palića u Mostaru, gdje se s njim prvi put susreo.
”Pa susret je bio puno prije nego što je misa ovdje bila. Mislim da smo se čak dva puta prije susreli, ne samo na preuzimanju službe nego baš nakon toga, prije moje mise koju sam slavio na svetkovinu Bezgrešnog Začeća, ovdje u Međugorju. Naravno htio me upoznati sa svojom službom, s onim što on čini, sa svojim poslanjem, koje ima od Svete Stolice i kao što sam napisao i u pismu sućuti koje sam poslao varšavsko-praškom biskupu, doista su ti susreti bili u onim okvirima, naravno bratski i iskreni, prijateljski, ali naravno, i jedan i drugi svjesni svojih okvira i zadaća koje imamo, on kao apostolski vizitator s posebnom ulogom za ovu župu Međugorje, i ja kao biskup mostarsko-duvanjske biskupije kojoj pripada i župa Međugorje”, kazao je biskup Palić.
Pokojni mons. Henryk Hoser, u Međugorju je proveo tri godine. Iako kratko, mnogo je učinio za Međugorje, a njegove snažne poruke, godinama će se citirati, kao i ona rečenica: ‘Međugorje duhovna pluća Europe’. Na tu rečenicu, ali i na stanje u Crkvi u Bosni i Hercegovini, osvrnuli su se kardinal Puljić i biskup Palić:
”Mi prvo moramo priznati, ono što je ovdje veliki blagoslov da se ljudi obraćaju, da se ljudi ispovijedaju, da ljudi čine pokoru. A gdje se to događa, Bog će blagoslov dati. Nažalost, koliko god mi govorimo da imamo zvanja, veliki je zapravo upitnik kako stvari sa zvanjima stoje, jer prva škola zvanja jest obitelj. Tamo gdje se obitelj moli, onda će lakše niknuti duhovno zvanje. Danas se sve manje moli, jer taj stranac je ušao u kuću, taj medijski, on je zapravo blokirao komunikaciju u kući, u obitelji. Tako da se u obitelji premalo zajednički razgovara i moli, a i drugi problem je što ja znam često reći, tamo gdje nema u vrtu cvijeća, nema šta ubrati za oltar. Ako nema u obitelji djece, koga će Bog pozvati. Zato dok molimo za duhovna zvanja, možda je jako važno moliti za zdrave obitelji, koje su zapravo snaga Crkve, a onda i gnijezdo duhovnih zvanja”, kazao je kardinal Puljić, a biskup Palić istaknuo je kako je radostan što je ove godine u mostarskoj katedrali zaredio desetoricu svećenika.
”Bogu hvala, mi s duhovnim zvanjima još dobro stojimo. Međutim ono što nas sve brine, posebno nas biskupe jest taj jedan proces depopulacije, proces raseljavanja kojemu svjedočimo. U nedavnom intervju sam rekao, prema tim nekim našim statistikama, od 2015. do 2020. godine, iz Bosne i Hercegovine iselilo se 60.000 Hrvata. Velik je to broj i to bi na sve trebalo staviti pred iskreno i ozbiljno promišljanje o našoj budućnosti. Naravno dok god je vjera u ljudima zdrava, dok su god ljudi otvoreni životu, to moramo biti iskreni, jer dugovna zvanja dolaze iz obitelji, dok god nas bude bilo, bit će i duhovnih zvanja. U onom trenutku, kada smo u obiteljima zatvoreni za život, kad u obiteljima nestane molitve i sve one okolnosti u kojima se duhovno zvanje budi, onda ćemo i mi imati te probleme”, zaključio je mons. Palić.
Tekst: Andrija Šego
Foto: Mateo Ivanković
