Osjećala sam strašnu prazninu, veliku tugu koja me stalno tjerala da tražim nešto više. Nije mi bilo dovoljno to što sam imala. A otkako je Međugorje ušlo u moj život, Međugorje mi je postalo dovoljno.
Nora je imala samo deset godina kada ju je majka prvi put dovela u Međugorje. No u pubertetu se, poput mnogih mladih ljudi, udaljila od Crkve. No kako kaže u svom svjedočenju za serijal Fruits of Medjugorje, sjeme Međugorja živjelo je u njoj od djetinjstva. U trenutku velike životne boli odlučila je hodočastiti u Međugorje. Nora je doživjela duboko iskustvo prilikom ukazanja Gospe vidjelici Mirjani Soldo.
Norino svjedočanstvo donosimo u nastavku, a sva svjedočanstva iz ovoga serijala koji priprema Marija Jerkić dostupna su na YouTube kanalu Fruits of Medjugorje.
Znam za Međugorje još od djetinstva jer me mama prvi put dovela ovamo kada sam imala 10 godina i to 1986. i to zato što je čula priče o Gospi. Moja sestra, koja je već bila posjetila Međugorje godinu prije, rekla joj je: Mama, moraš otići u Međugorje jer je u Međugorju Gospa.
Gospa se ukazuje, traži post o kruhu i vodi srijedom i petkom, kao i svakodnevnu molitvu krunice. Pod dojmom toga što moja mlađa sestra od 10 godina želi postiti o kruhu i vodi, mama mi je rekla: Ajmo vidjeti što se događa u Međugorju.
Duboka bol dovela me ovdje u Međugorje skupa sa sestrom.
Tako sam s njom krenula i stigla ovdje u Međugorje i mama je doživjela duboko obraćenje. Počela je živjeti Gospine poruke. Tijekom adolescencije i općenito u tim prvim godinama života razmišljala sam: Zašto bih sada trebala misliti na Boga i Gospu? Međutim, unutar mene uvijek je bilo živo sjeme Međugorja. Sjećam se prvih dana, bila sam djevojčica, sjećam se fra Slavka Barbarića, sjećam se prolazaka kroz polje i susreta s Vickom, sretali bismo i Mariju, sve je bilo jednostavnije kada sam bila djevojčica.
I onda, nakon nekog vremena, osjetila sam u jednom trenutku potrebu da prionem uz vjeru. Duboka bol dovela me ovdje u Međugorje skupa sa sestrom. Imali smo putničku agenciju, organizirali putovanja po cijelom svijetu, naša agencija je bila veoma poznata u Napulju, a sestra me zamolila da organiziram skupa s njom hodočašće u Međugorje. Ona je tada već bila praktična vjernica, a ja sam znala samo Zdravo, Marijo i pitala me da dođem s ovdje s njom.
Bio je 18. ožujak, Mirjanin rođendan i tu u Međugorju bilo je milijun hodočasnika. Bilo je to 2011. i u jednom trenutku osjetim u srcu kao da se lomi i kida neki lanac, lanac tame. Poslije sam shvatila da su to bile moje tame
Organzirali smo to hodočašće i tom prigodom došle smo skupa s roditeljima jer je grupa bila jako velika. A sestra nije mogla sve to sama pokriti. Otišli smo na brdo i toga je dana kišilo. Jaka kiša je padala, ali svejedno smo odlučili povesti hodočasnike na Brdo ukazanja i ja sam tada stala na jedan kamen.
Bio je 18. ožujak, Mirjanin rođendan i tu u Međugorju bilo je milijun hodočasnika. Bilo je to 2011. i u jednom trenutku osjetim u srcu kao da se lomi i kida neki lanac, lanac tame. Poslije sam shvatila da su to bile moje tame i u srcu sam čula glas koji mi je govorio: Perem te od sveg tog blata tu na brdu, pogledaj ovo blato na brdu, perem te od toga blata.
Spustila sam se s brda i rekla sestri koja je već bila jako bliska s Međugorjem. Rekla sam joj: Čula sam riječi, nešto sam čula… I podijelila sam s njom to o blatu. Rekla sam joj: Čula sam to nešto o blatu. A sestra mi je rekla: Ja sam klečala bred Gospinim kipom i Gospa… Čula sam u svom srcu kako mi kaže: ‘Ti se ne brini, dovodi mi hodočasnike ovdje u Međugorje, vidiš ovo blato, čistim ih od tog blata, sve ostalo učinit će moj Sin.’
Međugorje je danas za mene snaga Duha Svetoga, po Svetome Duhu osjećam baš radost i sreću. Sreću punog života jer sam prethodno živjela prilično raspušteno.
I tada smo odlučili organizirati hodočašća i povjerovala sam u riječi moje sestre koja je govorila: Gospa traži post o kruhu i vodi i počele smo skupa postiti, moliti krunicu, ići na dnevnu Misu. Uvijek uz potporu zajedničkih duhovnih snaga u Napulju kao što su naše župne zajednice, te molitvene zajednice.
Sada je već 11, 12 godina otkako organiziramo hodočašća u Međugorje. Međugorje je danas za mene snaga Duha Svetoga, po Svetome Duhu osjećam baš radost i sreću. Sreću punog života jer sam prethodno živjela prilično raspušteno.
Imala sam život i vjerovala sam da sam bila sretna jer sam sve imala. Baš sve, imala sam obitelj, dečke, auto, motor, novce, sve. Sve što svatko poželi, ali osjećala sam strašnu prazninu, veliku tugu koja me tjerala da tražim nešto više.
Nisam neka velika gitaristica ili glazbenica, ali preko glazbe i pjesme uspijem prenijeti radost na hodočasnike koji idu na brda sa mnom i sestrom.
Nije mi bilo dovoljno to što sam imala. A otkako je Međugorje ušlo u moj život, Međugorje mi je postalo dovoljno. Dovoljna mi je Gospa, dovoljan mi je Isus. Osjećam se dobro i sretna sam, poglavito kada se uspnem na brda, ta brda su mi kao plašt. Osjećam da sam na pravom mjestu, ne mogu biti… Sretna sam na brdu sa svojom gitarom jer je jedan od plodova Međugorja i plodova Duha Svetog upravo dar pjevanja i glazbe.
Nisam neka velika gitaristica ili glazbenica, ali preko glazbe i pjesme uspijem prenijeti radost na hodočasnike koji idu na brda sa mnom i sestrom. Svaki puta kada dovedem ljude u Međugorje, a to su stotine hodočasnika godišnje i Gospa je ta koja ih dovede jer ih Ona zove, nisam ja ta koja ih zove i uvjerava.
I svaki put kada ljudi dođu u Međugorje, tijekom slavlja Sv. Mise osjećaju jednu razliku. Vide to svjedočanstvo vas Hrvata koji živite vjeru na dublji način, s poštovanjem, na euharistijskom slavlju i tijekom euharistijskog klanjanja u tišini, živite to na autentičan način jer se tu u Međugorju u toj hostiji očituje Euharistijski Isus, tj. doživljavamo Isusovu prisutnost na oltaru kojega prepoznaje čak i ateist, kao što i onaj koji ne poznaje Isusa zna da je to Isus jer ga i on ima u srcu.
Često se kaže da je službeni svjetski jezik engleski, ali istina je da je službeni jezik upravo jezik Crkve. Stoga, kada dođeš u Medjugorje, čak i osoba koja govori drugi jezik i dolazi iz druge zemlje, postaje ti ovdje bratom, osjećaš je bratom jer govorite isti jezik: Jezik Euharistije, jezik Majke Marije…
To je kao kada neku osobu ne vidiš dugo vremena ili osobu o kojoj su ti pričali pa je potom sretneš i onda kažeš: Ah, pa to si ti, onaj o kome su mi pričali.
Kada dožive euharistijsko klanjanje tu u Međugorju, osjete Božju prisutnost. U Međugorje dolaze ljudi sa svih strana svijeta, sa svih krajeva svijeta, govore različite jezike, ali kada dođeš u Međugorje, govoriš samo jedan jezik – jezik Crkve i to onaj službeni.
Često se kaže da je službeni svjetski jezik engleski, ali istina je da je službeni jezik upravo jezik Crkve. Stoga, kada dođeš u Medjugorje, čak i osoba koja govori drugi jezik i dolazi iz druge zemlje, postaje ti ovdje bratom, osjećaš je bratom jer govorite isti jezik: Jezik Euharistije, jezik Majke Marije…
Uvijek pozivam hodočasnike da sudjeluju na župnom molitvenom programu jer nam propovijedaju svećenici koji žive u Međugorju, koji žive Gospu. Stoga uvijek kažem: Doživite ovo iskustvo u potpunosti jer ćete po ovom iskustvu pronaći bliskost s Gospodinom.
I možeš biti Hrvat, Peruanac, Španjolac, Meksikanac, Talijan, tu svi postaju jedno srce. Ti znaš što doživljava brat pored tebe. Znaš što govori Majka koja čuva svoje dijete jer je Njezino lice uvijek okrenuto prema Bogu, prema Isusu. To znači, živjeti Crkvu u potpunosti. Nije lako objasniti Međugorje onome koji ne poznaje Međugorje.
Međutim, uvijek kažem hodočasnicima koji dođu prvi put, i jako sam sretna zbog onih koji dođu prvi put, uvijek kažem da je Međugorje iskustvo, ono nije čarolija, nije osjećaj, nije treptaj ili suza, Međugorje je iskustvo života. Uvijek kažem: ‘U životu steknemo razna iskustva, svašta proživimo. Ajmo probati u potpunosti doživjeti Međugorje’.
Zato, u potpunosti živimo ono na što nas Gospa u porukama potiče, ono što nam u svojim nagovorima poručuju svećenici ovdje u Međugorju. Uvijek pozivam hodočasnike da sudjeluju na župnom molitvenom programu jer nam propovijedaju svećenici koji žive u Međugorju, koji žive Gospu. Stoga uvijek kažem: Doživite ovo iskustvo u potpunosti jer ćete po ovom iskustvu pronaći bliskost s Gospodinom.
