Nakon što je apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, na blagdan Sv. Vinka mučenika, 22. siječnja, u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, obznanio Papinu odlukom kojom vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom imenuje mons. Tomu Vukšića, kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup mu je uputio čestitku.
Najprije je izrekao dobrodošlicu novoimenovanom nadbiskupu koadjutoru te zaželio Božje svjetlo i snagu u budućem pastirskom radu. Potom je obećao i svoju pomoć kako bi se u ovoj mjesnoj Crkvi izgrađivalo zajedništvo.
Tom prigodom nadbiskup koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije, dosadašnji vojni ordinarij u BiH dr. mons. Tomo Vukšić izrekao je svoj prvi govor, kojeg donosimo u cijelosti:
Uzoriti gospodine kardinale!
Sua Eccellenza Nunzio apostolico!
Mnogopoštovani oče provincijale i sestre provincijalke!
Draga braćo svećenici i svi ostali dragi gosti.
Po zagovoru Sv. Vinka mučenika, čiji blagdan danas slavimo, neka se širi i raste slava Božja. Neka sve bude za spasenje naše i svih ljudi. I neka naši skromni doprinosi pomognu, da Kristova Crkva raste i svakim danom u nama jača blagoslov, oprost, mir, jedinstvo, napredak i prijateljstvo, a u Bosni i Hercegovini poštovanje, zajedništvo i suradnja među svim ljudima i narodima, te ekumenizam među kršćanima i dijalog među religijama.
Vođen ovom izrečenom molitvom želio bih izreći dvije poruke.
I.
Ova molitva koju upućujem svemogućem Bog, je moj poziv i želja. U svemu tomu trudit ću se, u okviru svojih mogućnosti, dati doprinos i pomoći Vama uzoriti gospodine kardinale, u služenju ovoj časnoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji, zajedno s njezinim prezbiterijem, redovnicima, redovnicama i cijelim narodom Božjim.
Čestitam Vam imendan! I molim, neka Vas dragi Bog, po zagovor Vašeg nebeskog zaštitnika, i dalje blagoslivlja u vjernom služenju Crkvi Božjoj i ljudima, koje Vam Providnost šalje na životni put.
Hvala svetom ocu papi Franji za iskazano veliko povjerenje koji me šalje na novu službu.
On Vam je jučer poslao pisanu čestitku za imendan, a danas Vam šalje mene kao skroman dar.
Kad je bilo vrijeme za to, zahvalio sam mu za iskazanu čast i očitovao svoju želju, da bi mi iskazao još veću milost, ako bi na ovu službu poslao pobožnijega i boljega, no, kao što vidite, nije odustao od svoje nakane.
Na osobit način želim pozdraviti braću svećenike svih službi, koji narodu božjemu vjerno posreduju milost i spasenje, i vjernike ove nadbiskupije, i zahvaliti za molitve, brojne znakove prijateljstva, pozive i dolaske u vaše zajednice. Posebice srdačan pozdrav i zahvala Bogoslovnog fakulteta, bivšim i sadašnjim, jer vi ste mi kroz ovih tridesetak godina, zajedno s bogoslovima i ostalim studentima, našim nasljednicima, pomagali rasti. Bog vas sve blagoslovio!
Draga braćo redovnici i drage sestre redovnice, a među vama osobito draga braćo franjevci, duhovni pastiri brojnih župa, vaše karizme i vaše predano služenje su blagoslov za narod Božji i velika potreba Crkve. Stoga je zadaća svakog biskupa biti otvoren za vaše karizme i izravno pomagati da, u skladu s nakanama vaših utemeljitelja i pod vodstvom Crkve i vaših poglavara, one rastu i osnažuju se. Jer snaga svetosti i javnoga djelovanja žive Crkve jednaka je zbroju svih naših duhovnih snaga.
Dragi vjernici i svećenici Vojnog ordinarijata, s vama ću, odlukom pape Franje, nastaviti živjeti i raditi i dalje. Trudit ću se, da to bude jednako predano kao do sada i sve dok Providnost, po odluci Petrova nasljednika ili po pravilu prirode, ne odredi drugačije. Hvala vam za brojne znakove prijateljstva, za suradnju i iznad svega za svjedočenje svoje kršćanske vjere u javnom prostoru i službama. Uz to, ovo je također prilika, za zahvalu braći biskupima i četvorici franjevačkih provincijala, jer su mi oni jednodušno pomogli u Vojnom ordinarijatu, kroz sve ove godine, očitovati bratstvo i pastoralnu suradnju svećenika iz svih biskupija i provincija što je vrlo važan znak za našu pokrajinsku Crkvu. Takvu slogu i suradnju njegovat ću dok me bude.
II.
Želim odavde pozdraviti sve kulturne, znanstvene, društvene, odgojne, obrazovne, medijske, političke, gospodarske, sudske, zdravstvene djelatnike, kao i ostale koji obnašaju odgovorne javne poslove. I molim, da dragi Bog blagoslovi i podrži sve, koji plemenito i odgovorno obnašaju te svoje službe. A bilo bi dobro i vrlo korisno, da javnost i ljudi, koji su odgovorni za javnu riječ i prostor, razumiju također, da čovjek Crkve mora biti otvoren i prema svim drukčijim vrstama likova i spreman susretati ih. Takva je legitimacija pastira Katoličke Crkve i nikako ne bi bilo dobro da je drugačija. Naime, čovjek Crkve je poslan svima, a ponajviše onima koji su, po svom životu, daleko od vrijednosti Evanđelja. Svećenik susreće, poziva i traži ne zato da bi se ideološki ili vrijednosno poistovjećivao, već da bi evangelizirao. Upravo zato u njegovu djelovanju ima mjesta, naravno, ponajprije za svete i svjedoke, za dobre i plemenite, ali također još više za suvremene farizeje i pismoznance i sve vrste grješnika. Tu je lekciju Crkvi za primjenu ostavio Isus, uzor i pastir svih pastira. A ako pak netko prigovara zbog takva ponašanja, katolički pastira će se pozvati na riječi, koje je Isus izrekao kao svoj odgovor na sličan prigovor: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike nego grješnike“ (Mk 2,17).
Bog vas blagoslovio! Zdravi veseli bili!
