INTERVJU: fra Michael Anthony Perry, general franjevačkog reda

Ja sam brat Michael Perry. Rođen sam u Indianapolisu, Indiani u irsko-američkoj katoličkoj obitelji s petero djece. Pohađao sam katoličku osnovnu i srednju školu nakon koje sam upisao studij prava na Sveučilištu Indiana. Radio sam kao stolar kako bih pokrio troškove studija. Zbog znanja u graditeljstvu kontaktirali su me franjevci koji su djelovali u vrlo siromašnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država s molbom da volontiram mjesec dana zajedno s grupom metodističke mladeži u obnovi kuća za siromašne i starije osobe. Dok sam živio s franjevcima i radio tih mjesec dana sa siromašnima, počeo sam čitati o životu sv. Franje Asiškog koji me fascinirao. Misao o služenju siromasima polako je obuzimala moju maštu i srce te sam odlučio saznati više o franjevcima kako bih vidio mogu li na takav način služiti Bogu i čovječanstvu. Dok sam i dalje gajio želju da postanem odvjetnik, sve više sam se zaljubljivao u vrijednosti franjevačkog života i blizinu siromašnih i marginaliziranih osoba. Na kraju sam spoznao kako mi Bog govori kroz siromahe i kako me poziva da svoj život predam kao svećenik u franjevačkom redu. To mi nije bilo ni na kraj pameti dok nisam izravno iskusio što znači služiti siromašnima i dok nisam saznao više o sv. Franji.  

Ne osjećam se dostojan uloge Generalnog Ministra i sluge niti  blagoslova koji dolaze kroz služenje braći, kroz promicanje mira za siromašne i marginalizirane osobe, kroz brigu za stvoreni svijet (naš zajednički dom). Svaki dan zahvaljujem Bogu za život, za svoju franjevačku braću i za prigodu promicanja poruke dostojanstva voljene djece Božje, pozvane i zadužene za promicanje dostojanstva, pravednosti i mira Kraljevstva Božjega za sve u ovome svijetu.  Najvažnije je, ulogu koju imam, koristiti za promicanje dobrote i dobrobiti svakog pojedinog brata u našem redu, te za blaženstvo cijeloga stvorenog svijeta, počevši jedni od drugih i šireći se na sve stvoreno. Zbog uloge sluge sveopćega bratstva, u mogućnosti sam nositi jasnu poruku središnjosti Boga i Božje poruke oprosta, milosrđa i pomirenja na sve krajeve svijeta – kao učenik, vjerovjesnik i poklisar pomirenja kao što nas podsjeća sv. Pavao u svojim poslanicama. Molim se da tu poruku jednog dana prihvate svi franjevci, kako bismo bili graditelji mostova, promicatelji zajedništva i susreta, a ne kao oni koji stvaraju ili održavaju zidine koje razdvajaju ljude. Također se molim da moja braća i ja možemo biti svjedoci neizrecive važnosti molitve i bratstva, dva nerazdvojna počela za življenje franjevaštva u svijetu danas. 

 Zamislite najčovječnije ljudsko biće, nekoga tko je sposoban voljeti i brinuti se za druge, slušati njihove boli i radosti, hodati bok uz bok s cijelim čovječanstvom, nekoga tko je ludo zaljubljen u Isusa Krista. Zamislite nekoga tko ne želi staviti svoje potrebe na prvo mjesto i spreman je tražiti nabolje za druge ljude, nekoga tko sebe stavlja u službu drugima. Zamislite nekoga tko se smije ne samo u duhu istinske radosti, nego i u radosti spoznaje da je Bog u središtu sveg postojanja i svih aktivnosti, osobi koja pokušava ugoditi Bogu kroz duh molitve, pobožnosti i služenja. Zamislite nekoga tko je otvoren prema potrebitima, posebice siromasima, zaboravljenima, starima i ostalim koji nemaju nekoga tko će brinuti o njima. Zamislite nekoga tko se zna smijati na vlastiti račun, tko nije preozbiljan već radosno slavi i svoje nedostatke. Zamislite nekoga tko je spreman pokrenuti se zajedno s Duhom Svetim, raditi blisko s drugima koji su prihvatili isti način života, radeći i hodeći zajedno u duhu zajedništva i suradnje. Zamislite nekoga tko je spreman promicati vrijednosti Kraljevstva Božjega, vrijednosti pravde, mira, cjelovitosti stvorenoga, tko je posvećen pomirenju osoba i skupina koje su u sukobu, tko promiče dostojanstvo stvorenoga svijeta. Zamislite nekoga tko vjeruje da je Duh Božji prisutan u svim ljudima, religijama, kulturama, svim trenutcima u povijesti i životu. Zamislite nekog tko, zbog svog uvjerenja, može pružiti ruku onima koji su u povijesnom ili drugom kontekstu  smatrani neprijateljima, tko stvara prilike za dijalog i prijateljstvo u Duhu Božjem, tko ljubi i brine o drugima, tko se ne brine o sebi jer zna da je po krštenju već „umro“ i uskrsnuo za novi život u Duhu. To je moje viđenje sv. Franje, a ja i svi fratri smo pozvani postati takvi. Sad zamislite da imamo cijeli život u kojem Duh Sveti djeluje u nama polako mijenjajući naš duh u živo kamenje za živi hram sagrađen na temelju, Isusu Kristu, u zajedništvu s Crkvom koja je u službi Božjih ljudi i stvorenoga svijeta. To je moje viđenje „savršenoga“ franjevca, ali i „opis radnoga mjesta“ za svakoga franjevca.  

Red Manje braće čini 13 000 franjevaca i novaka koji žive Evanđelje i rade u službi Crkve i Božjega naroda u 119 zemalja svijeta. Ta braća su članovi 93 provincije, 35 kustodija, te 14 regionalnih franjevačkih konferencija diljem svijeta. Oko 270 franjevaca su članovi kustodije Svete Zemlje ili su u njenoj službi. Također imamo više od 600 postulanata (kandidata) reda. U crkvenoj hijerarhiji imamo četiri kardinala franjevca i 117 nadbiskupa i biskupa. 

Bilo bi nemoguće objasniti što sve franjevci čine. Više od 51 % radi izravno u župama i pastoralnim službama.  Oko 20 % vodi duhovne obnove, radi s mladima, a ostali su misionari koji žive izvan svoga rodnog kraja, kako se to nekada nazivalo „tradicionalni misionari“. 

Druga skupina franjevaca, nekih 20%, bavi se formacijom, obrazovanjem i administracijom. Ima i 10 % franjevaca koji se bave različitim stvarima koje je teško pojasniti. Imamo franjevce koji su propovjednici, profesori, odvjetnici, branitelji ljudskih prava, poljoprivrednici, vrtlari, akoliti, svećenici koji rade na ekumenskom i međureligijskom dijalogu s drugim vjerskim skupinama. Ostali franjevci su dio pokreta obnove našega života i središnjih vrijednosti, te oni  žive u bratstvima gdje su molitva, bratski život i dijeljenje, propovijedanje i služenje u središtu života tih bratstava. 

 Međutim ono središnje u našim života je stavljati Boga prije sebe, nastojati živjeti i raditi povezani duhom bratstva, nastojati saslušati, imati brižno srce i ispružene ruke za sve. Oh da, također sviramo i pjevamo, radimo u Ujedinjenim Narodima s mnogim državama na promicanju mira i poštivanja zakona, igramo nogomet, baseball, sviramo gitare, vozimo bicikl…   

Cijelo čovječanstvo je u krizi.  Pojedinci, obitelji, lokalne zajednice, gradovi, države i međunarodni društveni poredak, svi su u krizi. Čak i mi franjevci zajedno s Crkvom, drugim redovnicima, laicima, osjećamo neki oblik krize.  

Vrijednosti koje mi kao franjevci prihvaćamo mogu biti sažete kao: ljubav prema Bogu i bližnjemu; poštivanje i briga za dobrobit svih ljudi na zemlji; promicanje mira, pravde i pomirenja; dostojanstvo radnika i pravedna plaća za obavljeni posao; sudjelovanje u političkom životu države na svim razinama; pravo imigranata na human i dostojanstven tretman; odgovornost promicanja dobrobiti za svakoga i za društvo; aktivno sudjelovanje u dijalogu sa svim osobama neovisno o vjeri, kulturi, rasi, zemljopisnom podrijetlu itd; solidarnost i bratstvo među svim ljudima; sudjelovanje i služenje Crkvi služiteljici koja je „siromašna za siromašne“ kao što nas podsjeća papa Franjo. Ovo nije cjeloviti popis ali odražava teme koje mi franjevci, posvećeni ljudi današnjice, često razmatramo. Sve ove vrijednosti su u krizi. Sve vape, pozivajući nas da se uzdamo u Boga, da budemo primjer, te da kao braća i sestre, radeći u skladu, hodimo zajedno u istom smjeru, prema  Gospodinu Isusu i Njegovu Kraljevstvu. 

Franjevci su u Bosni i Hercegovini uistinu vjerno izvršavali svoje poslanje i pastoralne odgovornosti koje su im povjerene. Činili su to s ljubavlju i brigom za svoje ljude, nikada ih ne napuštajući, pateći zajedno s njima. Franjevci se brinu i o hrvatskom narodu u dijaspori – u Americi, drugim dijelovima Europe, Africi i drugdje, pružajući sakramentalnu i društvenu podršku te promičući jezik, kulturu i povijest naroda. Istovremeno, svjestan sam kako su ta velika, čak junačka djela služenja imala visoku cijenu. 

Ponovnim otkrivanjem središnjih vrijednosti franjevačkoga bratstva, koje nije bilo moguće živjeti tijekom nekih vrlo dugih i teških razdoblja povijesti Crkve, franjevačkog reda i naroda Božjega, put prema dubljem iskustvu franjevačkoga bratskog života bio je spor i izazovan. Obnavljanjem vjerskoga života, spoznali smo kako je prvi i najvažniji svjedok franjevačkog života vjere i živog iskustva Euharistije – čina potpunog sjedinjenja s Bogom i bližnjima, obnova naših života koje živimo kao istinska „braća“, učenici. Dublje spoznajemo naš zajednički identitet braće pozvane na zajedničku molitvu, na slavlje života, zajednički rad za Božje poslanje i Crkvu u svijetu danas. Ono što nam je potrebno od Božjega naroda – članova Crkve – je ohrabrenje, poziv za življenje naših središnjih vrijednosti u bratstvu te dijeljenje dara našeg bratstva poput prikazane milosti za život svijeta. U današnjem svijetu – većina ako ne i svi ljudi- traže muškarce i žene istinske vjere, ljubavi i služenja, koji su sposobni živjeti zajedno i svjedočiti čuda koja Bog čini među njima. 

U razgovoru s franjevcima i laicima u Bosni i Hercegovini, jasno mi je kako se franjevci ali i Crkva moraju prilagoditi znacima vremena i razraditi nove pastoralne strategije i metode koje će moći zapaliti um i srca naroda Božjega i Crkve u regiji. Papa Franjo je na to pozvao cijelu Crkvu u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium. Moramo čuti glas pastira, ali i vapaj stada! 

Pisac otkrivenja u sedmom poglavlju opisuje „slavodobiće izabranika“. „Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?…Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj“ (Otk 7: 13 -14). Znamo da je ovaj konkretni postupak pokrenut, naša Postulatura to prati i o njemu će Crkva na kraju reći svoju riječ. Ovdje bih htio kazati nešto općenito o onima koji su svoje živote položili za vjeru, nadu i ljubav. Mi se ugledamo u brojne franjevce kroz stoljeća i mnoge druge katolike koji su izgubili svoje živote služeći i promičući Evanđelje. Dok se ugledamo na njih, bitno je usredotočiti se na središnje vrijednosti koje su oni prihvatili i u kojima su ustrajali: ljubav prema Bogu i bližnjemu, promicanje ljubavi, milosrđa, oprosta i nade za sve ljude. Njihova priča je priča o Božjoj vjernosti svome narodu. Njihovo svjedočanstvo govori o otvaranju umova i srca svih vjernika za veliko otajstvo Božjega djela, čak i u onima koji nam žele zlo ili onima kojih se bojimo. Njihovo svjedočanstvo je poziv za produbljenje života vjere, kako bismo postali istinski ljudi koji su blagoslovljeni i izabrani da promiču Božje poslanje kroz katoličku vjeru i život Crkve. Dok oni mole i zagovaraju za nas kod Boga, mi moramo nastojati živjeti svoj ljudski, kršćanski i franjevački poziv sa zahvalnošću i hrabrošću. 

Prepoznajete li u njegovom pontifikatu franjevaštvo?

 Papa Franjo je živi svjedok najdublje franjevačke tradicije i vrijednosti. On je čovjek duboko uronjen u molitvu i razgovor s Gospodinom Isusom. Zbog toga papa Franjo prenosi svoju poruku govoreći iz iskustva dubokoga susreta s raspetim i siromašnim Kristom. To se također dogodilo u životu sv. Franje. Njegovo prigrljenje križa u Sv. Damjanu ne bi bilo moguće i ne bi bilo toliko značajno da istovremeno sv. Franjo nije prigrlio asiške gubavce. Ta ista duboko duhovna svijest prisutna je u dvojnoj zapovijedi iz Staroga i Novoga Zavjeta: ljubav prema Bogu i bližnjemu o kojoj Isus izravno govori (vidi Mt 22, 37). To je također osnova Papina izravna osvrta na taj dvojni vidik značenja Kristovih učenika i misionara kao što je navedeno u četvrtom poglavlju Evangelli gaudiuma i kroz njegovu encikliku Laudato si.  Za Isusa, za sv. Franju i za papu Franju, ljubav prema Bogu izravno podrazumijeva ljubav prema svim ljudima i prema svemu što je Bog stvorio. To također znači ljubav ne samo za one koji su dobri prema nama, za članove naše obitelji, Crkvu, naciju nego i za sve ljude čak i za naše neprijatelje. 

 Te osobine – duboko ukorijenjene u Evanđelju i životu sv. Franje – su izražene u životnom svjedočanstvu, propovijedima i djelima pape Franje. Njegov poziv da budemo „Crkva siromašnih za siromašne“ je isti poziv koji je sv. Franjo uputio svojim bližnjima, pozivajući  ih da otvore oči kako bi vidjeli veliko otajstvo Božje ljubavi koja je prisutna u svijetu a ponajviše u siromašnima i marginaliziranima. Pozvani smo također „prati noge drugima“, ne tražeći moć i ugled već zauzimajući jednak stav kao Isus kada je uzeo lik sluge ( Fil 2: 6-11). Iz tog razloga papa Franjo kritizira kler u Crkvi jer promiče osjećaj povlaštenosti, osjećaj da „mu se služi“ a ne da „služi drugima“, te sprječava laike od potpunog preuzimanja njihovih dužnosti i odgovornosti u Crkvi kao učenici i misionari. Sv Franjo je za svoga života promicao ulogu laika, uključujući ih u aktivno propovijedanje Evanđelja, brigu o siromašnim i marginaliziranim osobama, a nakon svoga posjeta gradu Damijeti, pozvao je sve u Crkvi da se otvore za veću brigu i dijalog s Muslimanima, nešto što je u njegovom vremenu, ali i u našem, bilo vrlo revolucionarno. Jasno je kako papa Franjo prihvaća te Evanđeoske i franjevačke vrijednosti koje su ključne za propovijedanje evanđelja i življenje vjere u današnjem svijetu koji se stalno mijenja. 

Bile su to prve katoličke novine u BiH poslije 2. svjetskog rata, nastajale su u teškim uvjetima, naročito zbog komunizma. Kakvom vidite ulogu katoličkih medija danas?

Masovne komunikacije imaju ogromnu ulogu u širenju Evanđelja, identiteta i poslanja Crkve i franjevačkoga reda. Jedno od područja koje je doživjelo revoluciju metoda i tehnika pozivajući na novi „Kopernikanski obrat“ uma  je područje društvenih komunikacija. 

Crkva i franjevci moraju obučiti stručnjake koji će nam pomoći u evangelizaciji digitalnog prostora gdje toliko ljudi traži značajne susrete. Također moramo prepoznati i ograničenja digitalne revolucije i širenja Evanđelja, etičkih vrijednosti i života Crkve. Digitalni prostor nije riješio mnoge probleme za koje se pretvara da nudi rješenja.  Naprotiv, digitalni prostor otvara nove izazove, posebice u potrazi za humanizacijom i evangelizacijom poruka i virtualnog svijeta koji se stvara, raspada te ponovno stvara na sve češćoj osnovi. 

Sv. Franjo je nastojao koristiti tadašnje metode za širenje poruka istine, pravde, ljubavi, milosrđa i nade. Mi moramo činiti isto. Međutim moramo pozivati ljude da svakodnevno traže put tišine, kako ne bismo postali robovi virtualnog svijeta i identiteta. Moramo pozivati mlade ljude da isključe zvukove digitalnog prostora – mobitele, pametne telefone, ipade i tablete, te da otvore svoje uši za Božji glas koji nam govori u našim srcima, umovima, tijelima i u društvenim mrežama koje čine naše obitelji i prijatelji. Samo slušajući tišinu Božjega glasa u nama, moći ćemo razaznati istinu od svega lažnoga, te ćemo moći širiti nadu i ljubav svim „digitalnim urođenicima“ i ostalima.

Svjetovni franjevci su učenici i misionari s Isusom Kristom, cijelom Crkvom i svim članovima franjevačke obitelji. Oni imaju svoje dostojanstvo kao posvećena i zavjetovana braća i sestre u svjetovnom franjevačkom redu. Oni su protagonisti svog identiteta i poslanja, i daju mnogo nama koji smo u OFM-u  odnosno članovima prvoga i drugog reda. Moramo naučiti iznova kako se uzajamno podržavati, poštujući različitosti, nikada ne preotimajući njihovu ulogu, moramo hoditi zajedno podržavajući jedni druge. Također moramo svjedočiti duboki duhovni i bratski život, živeći u skladu sa zavjetovanim obvezama. Moramo tražiti načine za proširenje suradnje, više od povremenih susreta gdje se ljubazno pozdravimo ali koji nam ne stvaraju izazov za dublji ulazak u prirodu našeg identiteta i izazova javnog svjedočenja u svijetu danas. Jedan od najboljih primjera gdje provodimo to poslanje je Franciscan International u Genevi i New Yorku. Također postoje i drugi primjeri gdje zajedno radimo u službi poput pučkih kuhinja i u brizi za ljubljene Božje siromahe u gradovima. U nekim mjestima radimo zajedno i u području formacije i produbljenja intelektualne tradicije franjevačkoga pokreta. Postoje i mnogi drugi primjeri ali važno je i dalje tražiti nove načine da se uzajamno ohrabrujemo i podržavamo poštujući prirodu i dostojanstvo franjevačkoga života i pravila na koje smo se obvezali. Povijesno to je još jedno područje gdje je klerikalizacija Crkve, reda, a ponekad i društva iskrivila pogled na dostojanstvo pravila i života svjetovnih franjevaca, često ih svodeći na sporedne sluge franjevaca koji pasivno moraju čekati upute i koji nikada u potpunosti ne preuzmu svoje, po krštenju primljeno, dostojanstvo i odgovornost člana Crkve koja je u službi svijeta. Polako počinjemo shvaćati stvarnu prirodu načina života OFS-a i pronalazimo načine za uzajamnu podršku. 

 Braćo i sestre, neka Bog nade, pravde, mira i radosti bude s vama. Neka iskusite ljubav i milosrđe Božje duboko u vama i među vama, onima koji vas okružuju i među svim ljudima.  Otvorite svoje živote novim izazovima življenja kao Kristovi učenici u svijetu danas, u svijetu koji je u vrtlogu promjena. Molim vas, molite za franjevce u Bosni i Hercegovini. Ne budite obeshrabreni demografskim promjenama i izazovima  kojima ste svjedoci. Vjerujte u Boga i u Isusa Krista. Bog nas vodi. Nemamo se čega bojati. Uvijek živite svoju vjeru kao primjer za promicanje vrijednosti Kraljevstva Božjega izrečenima u Blaženstvima u petom poglavlju Matejeva evanđelja, ili u Marijinoj molitvi Veliča u prvom poglavlju Lukina evanđelja. Te iste vrijednosti nalaze se u naučavanju Crkve, još jednom izvoru obnovljenoga života te u dokumentima franjevačkih redova. 

Mi smo franjevci. Mi smo muškarci i žene Evanđelja. Mi smo ljudi vjere, žive nade, pozvani svjedočiti istinsku ljubav i bratstvo za sve ljude i sve stvoreno. Počnimo…..