Odrasla sam na oltaru međugorske crkve. Penjala se na brda držeći se za čvorove na pojasu franjevačkih habita. Mladost provela za ambonom, rat u podrumu župnoga ureda, tisuće izmoljenih krunica, devetnica, dječijih predstava, sati i sati školskoga i crkvenoga vjeronauka, godine priprema za sakramente, oratorija, duhovnih obnova. S kime? Sa svećenicima.
Po njihovim rukama krštena, pričešćena, pripremljena za pečat dara Duha Svetoga, vjenčana.
Tisućama puta ispovijeđena, u svakom pozivu otvorena vrata za osobne razgovore, stotinama puta savjetovana, duhovno vođena. Od koga? Od svećenika.
Humanitarnim akcijama ne znam broja, dobra djela ni pisali ni pamtili, samo činili.
Litre ispijenih kava, ručaka, večera, smijeha, fakultetskih predavanja. S kime? Sa svećenicima.
Kolar, habit, smeđi, bijeli… Nebitno. Slavila s njima mlade mise, srebrene, zlatne jubileje, ispraćala na vječne poljane.
Svako jutro po njihovim rukama blagoslovljena, i spremna za taj dan, ma kakav bio.
Trenutno prisutna u dvije župe, dva svećenička reda, ovisno o obvezama.
Kako divnih svećenika imamo.
Zaljubljena u poniznost kojom pojedini zrače, osmijehe i mir koji donesu svojom prisutnošću.
Nisu svi takvi, reći ćete. Nisu. I ne trebaju biti, nismo ni mi svi jednaki. U svakom žitu ima kukolja, pa opet nećemo spaliti čitavu njivu plodnoga žita radi jednoga kukolja. A palimo je.
Uzimamo si za pravo komentirati povećanje priloga misne intencije (nečiji jedini prihod jer plaće nemaju), svaku aktivnost Crkve provučemo kroz sito i rešeto, tražimo mane, pogreške. Dobro kao da ne vidimo. Trud ne cijenimo.
Dovoljno je da jedna osoba kaže jednu negativnost, odmah se čitava svita razjarenih „dobrih“ vjernika nađe pozvana da komentira, blati, dovodi u pitanje nečiju službu, ili način na koji jedan svećenik odluči širiti Radosnu vijest.
Nova vremena traže nove metode evangelizacije. I sve metode koje se koriste, ako su na slavu Božju su ispravne.
Ne zaboravite na Crkve, kapelice klanjanja, oltare kao mjesto molitve. Ne zaboravite to. Molite sa svećenicima i za svećenike. Zar se oni nisu odrekli puno toga da bi bili pastiri?
“Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. Jer ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Stoga će se sve ono što ste u tami rekli, na svjetlu čuti, a ono što ste po sobama u uho šaptali, po krovovima će se propovijedati. /Luka 12,1-3
Svećenici su na prvoj crti duhovne borbe, kao pastiri brinu za svoje stado, a tko brine za njih?
Imamo li dovoljno empatije i razumijevanja?
Poneki su s mlakom duhovnom voljom možda zbog mlakih vjernika? Koliko pridonosimo? Koliko podupiremo aktivnosti župe, zajednice, mladih? Koliko sudjelujemo u svemu što čine za nas vjernike? Upitajmo se ponekad ova pitanja.
Dobar svećenik, osim što je utjelovljenje Kristove ljubavi i suosjećanja, prenositelj je i nauka Crkve. Kroz njihovu poniznost, djelovanje i molitvu svi mi vjernici pozvani smo prepoznati Krista.
Ipak su se odrekli dosta toga svjetovnoga, na kraju krajeva vlastite obitelji, da bi bili tu za nas.
Naša molitva za svećenike može biti izvor snage za njih. Ta molitva podsjeća ih da nisu sami i da, unatoč svim izazovima, imaju podršku onih kojima služe. Samo s tom podrškom, oni uistinu mogu biti “sol zemlje i svjetlo svijeta” – svjedočeći ljubav Božju koja nadmašuje sve prolazne teškoće i pozivajući druge na put svetosti.
Čuvajte se mesijanskih pokreta, egoizma pojedinaca, onih koji na kritiku odgovaraju još većom kritikom. Onaj koji naviješta riječ Gospodnju je daleko od toga. Stoji za oltarom, u misnici, rukama raširenim prema nama. Ponizan.
Da se još jednom podsjetimo kako je voljeni sveti Franjo u svojoj oporuci pisao o svećenicima.
„Zatim mi je Gospodin dao i daje toliku vjeru u svećenike koji žive po propisu svete Rimske Crkve, da se zbog njihova reda hoću utjecati njima kad bi me i progonili. I kad bih posjedovao toliku mudrost koliku je imao Salomon i naišao na najsiromašnije svećenike ovoga svijeta, u župama gdje oni borave neću propovijedati protiv njihove volje. Njima i svima ostalima hoću iskazivati strahopočitanje, ljubit ću ih i poštivati kao svoje gospodare; i neću na njima gledati grijeha, jer u njima vidim Sina Božjega i oni su moji gospodari.“
Molite za svećenike. Molite sa svećenicima.
“Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,2).
Ankica Ostojić
