Biblijska poruka 11. 1. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Hoću, budi čist

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Lk 5,12-16

Dok Isus bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega. I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.


 

„Nomen est omen“ – „Ime je znak, ime je osoba, ime je poruka“. Tako se može reći za Isusovu osobu. Ime Isus znači Bog spašava, Bog je Spasitelj. Isus donosi ono što njegovo ime označava: Donosi izbavljenje, spas i ozdravljenje. Donosi on zdravlje svojom riječju ali snagom, djelima koja čini. On je pomazan „Duhom Svetim i snagom“ kako će reći poslije u svome govoru u Djelima apostolskim apostol Petar (10,38), on čini dobro, samo dobro, iz njega struji dobrota i snaga. Stoga se mase slijevaju k njemu, ali ne samo da ozdrave od svojih bolesti, nego i da čuju riječ. Upravo kao što naglašava sveti Luka: Svi su se okupljali oko njega da čuju nešto novo! Nova riječ, u snazi i sili. Isusova znamenja samo su vanjski dokaz za pobjedu nad zlom u bilo kojemu obliku. On je u osobi obnova svega stvorenja.

Od samih početaka Crkva je smatrala kako guba nije samo fizička bolest koja je onodobno slovila kao neizlječiva, nego je to istodobno i bolest duha i duše, guba je simbol, znamen za čovjekovu grješnost. Isus se stoga obraća upravo grješnicima, poziva ih u svoje društvo. Isto čini i Crkva pozivajući grješnike na obraćenje, pozivajući sve odbačene i isključene. Ozdravljenje od gube znakovita je poruka – naime, Isus je onaj koji oduzima grijehe svijeta, koji oduzima i naše promašaje. I mi bismo morali vikati, neprestano Isusu vapiti: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti, možeš me očistiti“.

Stanje u kome se gubavac nalazi

Sukladno Zakonu ovaj je gubavac morao stajati podalje, na dobačaj kamena, hodati u prnjama, poderanim haljinama, nositi na sebi praporce i vikati: Nečist, nečist! Nije se smio šišati ni brijati, morao je živjeti izvan zajednice, daleko od ljudi. Smatrali su da je guba kazna za teške prijestupe, posljedica teških grijeha. Guba se smatrala prvorođenom sestrom smrti i zato je na oboljelom od gube božanski usud. Gubavci su u Isusovo vrijeme bili živi mrtvaci.

Gubavci žive u socijalnom egzilu, progonstvu, daleko od društva, oni su društvene parije, anonimusi, smetnja, oni su u vječitoj karanteni, daleko od bilo kakva kontakta s drugima i bilo kakve nježnosti. Jedino im je okružje divljina, a društvo zvijeri i životinje, oni su ono što se nekoć govorilo u kapitalizmu lumpenproletariat. Prisjetimo se starozavjetnoga Joba!

Ovaj je gubavac ugledao Isusa i prepoznaje u njemu snagu, punomoć; krši zakonske propise, dolazi k njemu i baca se pred Isusom na lice moleći za ozdravljenje, očišćenje. Isto će učiniti jedan od one desetorice, Samaritanac, koji su se na putu očistili (usp. Lk 17,16). Pada pred Gospodinom.

Isus liječi gubavca dodirom i riječju

Na molbu u kojoj je sadržana vjera i priznanje Isus reagira znakom i moćnom riječju. Pruža ruku prema gubavcu, dotaknuo ga se, a samim time i sam je postao nečist! Isus je prijestupnik, krši zakonske tabue, on se sam zapućuje u izolacijski geto. Postaje sam nečist kako bi mogao pomoći nečistima.

Isus ne postupa kao liječnik, ne liječi on s odmaka, nego kao božanski pomoćnik. Njegova gesta poručuje očima što njegov glas govori ušima: Hoću, budi čist. Bog nije samo u službi zdravih, nego on je isto tako Bog bolesnih, nesretnih, izgubljenih, protjeranih. Ne služi on egoizmu zdravih, bogatih, uhljebljenih. Nije on princip izolacije, nije on životna premija samo zdravih, netaknutih, integralnih, nego je on Otac svih bez razlike. To je poruka Isusova čuda. Bog se ne da zatvoriti u ljudske kategorije čista i nečista.

Isus se ne obazire na njegovu nečistoću, on je dovoljno jak da prevlada jaz koji ga dijeli od te sklupčane bijede pred sobom. Bog nije Bog koji sebe ograničava na „savršene“. Isus izgovara i riječ čini, realizira ono što je Isus nakanio. Gdje Isus čini i govori, tu sam Bog govori i čini, Bog je sam na djelu. On je snažniji od Mojsija koji moli za svoju sestru Mirjam u pustinji (Br 12,13-15) ili pak proroka Elizeja na čiji je zagovor ozdravio onaj Naaman Sirac (2 Kr 5). Čišćenjem ovoga gubavca Isus čisti ujedno i pogrješnu sliku o Bogu koji ne želi ničiju izolaciju, koji želi sve ljude u svoje društvo. Isus naviješta slobodu zatočenicima već u proglasu u nazaretskoj sinagogi (Lk 4,18). Time relativizira propise Mojsijeva Zakona. Isus je odveć ljubio ljude, ljubio ih u njihovoj bijedi i nevolji, a da bi se ti mogli smatrati od Boga prokleti, prognani, izopćeni. Isusov je Bog sućutni, sažalni Bog. I time se mijenja sve u čovjeku i oko čovjeka.

Svetci kao nastavak Isusove biografije

Čudo govori o Isusu, glas o njemu puca. On je moćan na riječi i djelu. On se pak povlači na molitvu, u samoću. On je posvema usmjeren prema svome Ocu, temeljni stav Sina jest molitva i povezanost s nebeskim Ocem. S njime je on jedno.

I dok slušamo ovo o gubavcu, i nehotice nam misao leti dvanaest stoljeća naprijed, u vrijeme i prema osobi Franje iz Asiza. Do te mjere je ljubio sve ljude, zbog Boga i Raspetoga, da je sišao s konja i poljubio gubavca, što mu se pretvorilo u slast duše i tijela. U svemu slijedi svoga Učitelja, nadilazi nutarnju odbojnost.

U Franjinu duhu i sveta Elizabeta Ugarska postupala je jednako, na isti način, posvetila se nakon muževe smrti njegovanju bolesnika i gubavaca. U naše pak vrijeme, proglašen nedavno svetim o. Damian Deveuster (1840.-1889.), posvetio se skrbi gubavaca na otoku Molokaju, ne obazirući se na opasnost da se i sam zarazi. Da, zarazio se i postao je siromašniji od najsiromašnijih, u svemu sličan svome Gospodinu. I umro relativno mlad od gube. Ili pak sv. Majka Tereza koja se cijeloga svoga vijeka posvećivala umirućima, gubavima, parijama društva.

Skini, Gospodine, s nas gubu grijeha. Usadi u nas gnušanje nad grijehom koji je guba duše.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne