Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 1,1-16.18-23
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine, Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog.
U svakome svome susretu sa Svetim pismom moramo imati u očištu jedinstvo obaju Saveza, odn. Zavjeta. Na nama je čitati Sveto pismo kao jedno veliko jedinstvo i cjelinu, ali ujedno i kao prisutnost, naime sadašnjost koja se zbiva, koja traje.
Biblija nije samo prošlost, nego je ona trajanje, kontinuitet Božjega djelovanja kroz svu povijest. Stalno se provlači kroz nju crvena nit Božjeg djelovanja i spasavanja čovjeka. I ne treba tražiti u Bibliji samo informacije za nešto što je nekoć bilo i kako se nešto dogodilo, kako se odigralo. Kako su ljudi nekoć mislili, pojmovali, umovali, pisali, nego treba tražiti poduke o onome što je istinito i svevremensko. Jer Sveto je pismo kristalizirano iskustvo Boga u naljepšem izdanju, kristalu kroz koji se lomi svjetlo Neba.
Biblija se ne smije čitati s odmaka ili odstojanja, već iz osobne pogođenosti. Naime, što za mene osobno znači ta konkretna istina s kojom se u toj drevnoj knjizi suočavam? To je pitanje samo onda opravdano, ako Biblija zahvaća u našu sadašnjost, ako me njezina istina dira, ako iz nje progovara živi subjekt – Istina u osobi, a to je Bog u obličju Isusa Krista.
Stoga je opravdano nabrajanje tolikih imena u današnjem čitanju iz Novoga zavjeta. Duga je povjesnica Izabranog naroda koju svatko od nas može primijeniti i na svoju osobnu povijest, svoj osobni obiteljski korijen ili stablo iz kojega vuče svoje životne sokove. Koliko se samo tu likova, pozitivnih i negativnih isprepliće, kakve su im samo biografije?! Ali božanska iscjeliteljska i spasiteljska snaga zahvaća i daje divni izdanak, Mariju. Najljepši cvijet, najdivniji plod među svim ljudskim izdancima.
Vjerni puk ima potrebu promišljati tajnu spasenja i otkupljenja kroz razne slike i slaviti velike nadnevke svoga spasenja. Uvijek je riječ o tajni Božjega utjelovljenja: Bog je postao čovjekom, rođen je od žene, djevice. I ta žena – Marija – ima kao i mi, svoj rođendan, nosi na sebi sve zemaljsko, osim grijeha. Slavimo Marijin rođendan jer vidimo Boga na djelu i u začeću, ali i u rođenju.
Bog uzima Mariju kao svoje izabrano sredstvo. Nije njezina zasluga što je postala Majkom Božjom, nego je to čisti Božji dar. I dok se radujemo Marijinu rođenju, radujemo se i slavimo početak svoga spasenja. Boga se može slaviti samo konkretno, ne apstraktno, u djelima, u osobama, u svecima, a ne čisto teoretski, glavom ili umovanjem.
Zašto Marija ima svoje neotuđivo mjesto u surječju i sveukupnosti kršćanske egzistencije i duhovnosti?
Kad govorimo naime o Mariji, tada govorimo o drami života do kraja uključena u Božji plan spasenja. Kod Marije je riječ i o psihodrami u kojoj su dodirnuta tolika područja i našega osobnog života, naše vlastite duše.
I sve tajne, sve svetkovine u kojima slavimo Mariju, razvijaju tajnu čovjekova spasenja, Božje skrbi za čovjeka, povijest spasenja u svemu njezinu bogatstvu i raznolikosti. Govoriti o Mariji, o Gospi, znači govoriti o čovjeku, ljudskim, čovječnim ali i izrazito teološko-duhovnim rječnikom. Kad govorimo o njoj, govorimo o veličajnim Božjim djelima koja je Bog na njoj izveo.
Ona je prizma kroz koju se prelama Božje djelovanje prema svijetu i za čovjeka. Ona je zrcalo koje zrcali, re-flektira, pre-lama, odražava Boga u svijetu, ali ujedno i prozor prema vječnosti. Ona nije božanstvo niti idol, već vidljivi znak, uprisutnjenje i konkretizacija Božje ljubavi i milosti među nama, u ljudskom liku.
Marija je odgovor i mogućnost da Bog u svome stvorenju poprimi ljudski lik. Stoga možemo slobodno reći da Marija u svojoj osobi nosi povijest spasenja u klici i zametku. Na njoj vidimo kako Bog prihvaća svoje stvorenje, kako Bog ništa od onoga što je stvorio ne odbacuje, a ona u svojoj osobi predstavlja odgovor vjernog stvorenja Božjem zovu.
Današnji dan, rođenja Gospina, male Gospe, poziv je da odgojimo, da probudimo dijete u sebi, da se vratimo evanđeoskom pozivu ‘biti kao dijete’, jer takvima je obećano kraljevstvo nebesko. Pa stoga možemo i moramo reći i mi – Majko, sretan ti rođendan!
