Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 15. do 20. kolovoza2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Goran Azinović, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova duhovna promišljanja donosimo i na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. kolovoza 2022.
Ljubav koja vodi u propast
Isus ti je toliko puta dosad rekao: „Pođi za mnom!“ Jesi li krenuo za njim? Isus je doista Ljubav koja mijenja živote. Isus te neće odvesti u propast, već u puninu života. Koliki su danas u ime ljubavi druge odveli u propast?! Često se čuje: „Ako me voliš, učinit ćeš to!“ Ljubav je postala zamka, ljubav je postala klopka. Da bi te drugi slijedili u ime ljubavi, moraš im i darovati ljubav, a ne propast. Ljubav mora biti čista nakana, oslobođena svake sebičnosti.
Nedavno sam pročitao priču koja vrlo slikovito govori o ljubavi što vodi u propast. Priča kaže kako se u nekoj bari punoglavac oženio ribom. Bili su skoro jednaki, ali su punoglavcu najednom narasle noge. Uskoro se pretvorio u žapca. Zatim je rekao ribici: „Sada ću ja živjeti na kopnu, a ako me voliš, poći ćeš za mnom.“ Ribica je prigovarala: „Ali kako ću poći kad ja imam škrge i mogu živjeti samo u vodi?! Ja bih na kopnu uginula!“ Žabac je bio neumoljiv: „Voliš li me ili ne?!“ Ribica je odgovorila: „Naravno da te volim.“ Na te njene riječi žabac oštro odgovori: „Onda ćeš poći za mnom na kopno!“ Ljubiti drugoga ne znači ubiti ga zbog sebičnosti, već poštovati ga i pustiti da živi u uvjetima kakvi su njemu dati. Ljubiti znači poštovati bližnjeg i znati da tu pripada, pa makar bio i na drugoj obali.
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. kolovoza 2022.
Vjernik kao dio zajednice
Vjernici danas često biraju na koju će misu ići, a neki čak vode računa o tome kad koji svećenik služi misu. Kao da svatko ima svog svećenika, a zapravo svaki svećenik je Krist. Upravo Krist progovara preko svakog svećenika, pa i onoga koji je pun mana. Vjernici čak i različito tumače svećenikovu propovijed pa često kažu: „Ovo nije meni govorio“ ili: „Eeee, dobro im je ovo kazao!“ Kao da je Božja Riječ upućena samo drugima, a nikad meni. Tako se dogodi da propovijed neke iskreno dirne, a druge uopće ne. A njemački teolog Dietrich Bonhoeffer, koji je svoj život skončao u koncentracijskom logoru, s pravom kaže da je Božja Riječ upućena cjelokupnoj zajednici, a ne samo određenom pojedincu.
Svaki bi vjernik u konačnici trebao u propovijedi srcem osjetiti što Bog progovara preko svećenika nama kao zajednici, a ne samo meni kao pojedincu. Jer nikad neće biti jake zajednice ako vjerujemo da je propovijed namijenjena samo pojedincu. Stoga je važno što mi kao zajednica možemo puno učiniti da budemo jači i složniji. Crkva se rađa u zajednici. I ako pristupiš daru euharistije kao dio zajednice, onda ćeš to što čuješ na koncu s ljubavlju i izvršiti. Jer sve trebaš učiniti da Božju Riječ čuješ i prihvatiš kao dio zajednice, a ne kao odvojeni pojedinac.
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. kolovoza 2022.
Siromašna dobrota
Mnogi ljudi su dobri i slažu se samo s određenim pojedincima ili skupinama, a s drugima pak ne. To je često vidljivo u obiteljima i među rodbinom. Pa tako član obitelji s pola obitelji priča i druži se, a s ostalima ne. Tužno je to! Tužno je i ružno sortirati ljude kao što se u trgovini sortira određeno voće, pa pomno biraš koje ćeš voće uzeti. Ljudi se ne mogu i ne smiju sortirati! Ako tvoja dobrota nije jednaka prema svima, onda je ona zaista siromašna. Ako praviš razliku među ljudima na način da si prema pojedincima dobar i milosrdan, a prema drugima grub i loš, onda je to elitistička dobrota, a takvu dobrotu papa Franjo ne podnosi. Imperativ je biti podjednako dobar prema svima.
Papa Ivan XXIII. je dao osobni zavjet dobrote. Rekao je: „Želim biti dobar, uvijek dobar, dobar sa svima!“ To je bila suštinska zadaća njegova života: dijeliti dobrotu svima, a ne samo odabranima. Ne smiješ biti dobar prema drugima poradi interesa, već iz čiste nakane srca. Čovječe, trebaš biti dobar zbog same dobrote, trebaš biti toliko dobar da tvoj život postane ponizno darivanje. Stoga ne čudi što je Ivan XXIII. dobio nadimak Dobri papa. A možeš li ti sebe nazvati dobrim?!
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. kolovoza 2022.
Kao da je prvi put
Čovjek je biće odluke. On neprestano odlučuje; pa i kad želi biti izvan svake odluke, itekako je primoran odlučivati. Sve što u životu činiš, činiš odlučujući. Pojedinac je neprestano pritisnut odlukama. Pojedinac se cijeloga života, pa i svaki dan nalazi na određenom životnom raskrižju. Mora izabrati, mora odlučiti što činiti, gdje krenuti ili kako djelovati.
Nitko tako dobro nije opisao čovjeka kao danski filozof Søren Kierkegaard. Kierkegaard rabi izraz „kao da je prvi put“. I doista je tako: čovjek svakodnevno bira kao da je prvi put. I kad u konačnici donese cjeloživotne odluke, one se neprestano iznova moraju dokazivati u svakom danu i trenutku života. Ulazak u bračnu luku nije odluka koju si samo jednom izrekao ili izrekla, već se svakodnevno za tu odluku moraš iznova opredijeliti. Ništa te ne priječi da danas napustiš i porušiš sve što si nekad obećao. Zato svaki trenutak života iznova predstavlja obnovu tvojih nekoć pred Bogom izrečenih obećanja. Iznova se moraš odlučiti za toga čovjeka, za taj poziv, za tu ženu. Tvoja obećanja postat će doživotna samo ako ih svaki dan iznova iskreno obnavljaš. Svaki dan „kao da je prvi put“ potrebno je izreći svoje obećanje i donijeti odluku da ćeš do kraja istinski živjeti to što si nekoć obećao.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. kolovoza 2022.
Čuvar tajni
Nema ništa gore nego kada netko javno otkrije tvoju tajnu, a ti si mu je nekad davno iskreno povjerio. Tajne se najviše otkrivaju kada se dvoje prijatelja raziđe. Ali ako i prijateljstvo nestane, ne znači da ga nikad nije bilo. Upravo u spomen na nekadašnje prijateljstvo i lijepe zajedničke trenutke dužan si čuvati te tajne. Tajne su svetinja. Prijatelj ti je tajnu otkrio u trenutku privrženosti i povjerenja, u trenutku naklonosti pa ona mora ostati skrivena do kraja; ako treba, i do groba. Mnoge tajne se i u grob nose.
Govoreći o prijateljstvu, srednjovjekovni cistercitski redovnik Aelred iz Rievaulxa između ostalog kaže da zauvijek trebaš biti čuvar tajni jer ništa nije odvratnije od odavanja tajni „bivših“ prijatelja. Vjeruje da i nema ništa prokletije od toga jer tajna mora biti nepovrediva. Tajna predstavlja intimu nečije duše. Poruka ove priče je vrlo jasna: ako se i udaljiš od određenih ljudi, dužan si zauvijek čuvati njihove tajne. Nemoj nikad bacati nečije bisere među svinje. Tajna je uistinu svetinja.
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. kolovoza 2022.
Izgubljeni Bog
Hans-Georg Gadamer, njemački filozof, volio je puno šetati. Svakodnevno je koristio priliku za šetnju. Šetajući je bistrio svoje misli. No, kada se jednog popodneva vratio iz šetnje, shvatio je da je izgubio bilježnicu u koju je zapisivao svoje misli. Kada se vratio kući tužan, jer je izgubio tako vrijednu stvar, jedan susjed mu je vrlo jednostavno kazao: „Vrati se onim putem kojim si i šetao pa ćeš ju sigurno i pronaći!“ Tako je zaista i bilo, jer je Gadamer, vraćajući se istom šetnicom na klupi na kojoj je netom prije sjedio odmarajući, pronašao svoju vrijednu bilježnicu.
I danas kad nešto izgubiš, ponajprije to tražiš ondje gdje si posljedni put koračao. Izgubljeno ne možeš tražiti ondje gdje nisi ni boravio. Zato ti često ukućani ili kolege kažu: „Sjeti se gdje si bio i gdje si zadnji put tu stvar vidio!“ Nešto slično događa se i u odnosu s Bogom. Naravno da Bog nije stvar, ali čovjek i njega nažalost često izgubi. Negdje na užurbanim stazama života, okovan brigama i problemima, moderni čovjek zaboravi da Bog postoji. Zato je potrebno vratiti se ondje gdje si ga zadnji put „osjetio“ ili „vidio“. Potrebno je vratiti se na mjesto gdje je Bog nekoć bio tako živ. Sjeti se gdje si hodao!
