Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 30. prosinca do 4. siječnja 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala i kazivala s. Kristina Barbarić, školska sestra franjevka Krista Kralja, članica Provincije Svete obitelji u Hercegovini. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. siječnja 2025.
Hodočasnici nade!
Ovih dana svjedoci smo otvaranja Jubileja, otvaranja Svete godine 2025-e. Duh Sveti upućuje, i Crkva nam uvijek skreće pogled na Krista, koji jest razlog naše nade. Stoga je za nas kršćane, i za cijeli svijet ohrabrujuće geslo Jubileja: Hodočasnici nade.
Pogled usmjeren na Krista i ono što je Bog Otac za nas učinio, otvara naše srce za brižnost prema sebi, bližnjemu i samome Gospodinu. Približiti se Kristu, upoznati se s njegovim susretima s ljudima, vidjeti i uživjeti se u njegov način odnosa s ljudima daruje nam upravo nadu ljubljene djece Božje, sinova i kćeri za koje je sam Bog došao na ovaj svijet. Prošao je zemljom čineći dobro, podnio muku križa, sišao radi nas u podzemlje, odande ustao, uskrsnuo, uzašao k Ocu svome i Ocu našemu. On, naša nada, obećao je ponovo doći.
Marija majka, neumorno i strpljivo, poziva nas da čitamo Bibliju, da susretnemo Isusa u njegovoj riječi, Evanđelju. Uzmimo za primjer susret Isusa i Zakeja. Poželimo susresti Isusa i izdignimo duh svoj iz mnoštva briga, informacija, trčanja za većom materijalnom sigurnosti itd. Ili kao Samarijanka, koja je poput mnogih koje susrećemo iskusila bol i odbačenost, sramotu i osudu. Tražimo od Isusa vode žive da bi naš duh bio zdrav i živo svjedočio da je Isus taj koji joj je vratio nadu u bolji život, život dostojan Božjih sinova i kćeri. Mi kršćani učimo od Isusa, koji nam pristupa bez predrasuda, gleda nas s puno razumijevanja i naklonosti.
U svakodnevici susrećemo ljude malodušne i bez nade, bez vjere. Mi kršćani smo pozvani u svojoj sredini događaje i ljude gledati očima vedre nade i odvažna duha, te hrabro svima svjedočiti budućnost koja je u Isusu Kristu.
Molimo s papom Franjom u godini Jubileja: Oče, koji si na nebesima, daj da vjera koju si nam darovao u svome Sinu Isusu Kristu, našemu bratu, i plamen ljubavi, izlivene u naša srca po Duhu Svetom, obnove u nama blaženu nadu u dolazak tvoga Kraljevstva… ( Iz molitve Jubileja pape Franje)
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. siječnja 2025.
“U Ime Isusovo”
Danas slavimo spomendan Presvetog imena Isusova. Za početak Nove godine liturgija započinje izvješćem Sv. Luke koji nam je zabilježio: “Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća” (Lk 2, 21) Ovim imenom Bog Otac je nadjenuo ime svom Sinu koji je rođen od Djevice Marije, a ono znači Bog je Spasitelj, Bog je moj spasitelj. Tko prizove Ime Isusovo bit će spašen. Znači i Bog pomaže.
A Sam Isus je rekao: U moje ime izgonit ćete zle duhove, liječit ćete bolesne. Snagom imena Isusova ozdravljamo, u ime Isusovo opraštaju nam se grijesi. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću, kaže Isus (Iv 14, 4)
U Djelima apostolskim sv. Luka je zabilježio prvo čudo o ozdravljenju čovjeka hroma od rođenja. Čovjek, hrom od majčine utrobe, vapi za pomoć. Petar progovara:”Srebra i zlata nema u mene, ali što imam-to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!”(Dj 3,1) I kad se Petar brani zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku kaže: “ I nema ni u kom drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga Imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4, 12)
Sv. Pavao je zapisao: “Ime nad svakim imenom” (Fil2, 9) Samo je u Njegovu imenu spasenje. Stoga, sv. Pavao nastavlja: Imenu se Isusovu treba pokloniti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika na nebu i na Zemlji. (Fil 2,10) On je prije svega i sve stoji u Njemu.
Sv. Otac Franjo Asiški je toliko ljubio Isusa, da je bio jako osjetljiv na sve što je povezano s Imenom Isusovim. Kad je izgovarao Ime Isusovo, činio je to sa silnim žarom, a braću je opominjao: Kad Njegovo Ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem, licem do zemlje. (Neh 8,6)
Sv. Bernardin Sijenski je u katoliču kršćansku pobožnost uveo monogram – IHS. U ime Isusovo. Taj se znak nalazi često uklesan u kamenu, na dovratnicima domova, na križu itd. Taj je znak u pobožnosti postao važan i sve je započinjano s njim. U našem svakodnevnom življenju svoje vjere započinjanje svih poslova, osobito važnijih, težih, za nas same nemoguće izvedivim, upravo jest u Ime Isusovo.
Sve započinjimo, “u Ime Isusovo”, predajmo sebe i sve svoje Bogu. Neka naša djela budu učinjena zbog Boga, za čovjeka, za vječnost.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. siječnja 2025.
Odgoj u slobodi, za Krista
Možemo primijetiti da je u našem društvu u prvom planu isticanje slobode, pa i u vjerskom životu. Kao da vjernici danas izbjegavaju javno priznavati svoju vjeru. Očitovati vjerske osjećaje pred drugima kao da je postala sramota.
Postoji mnoštvo razloga koji su doveli do toga, jedan od najvećih sigurno je uzdrman obiteljski život, smanjen utjecaj na djecu, prezaposlenost roditelja, nedostatna vjerska izobrazba.
Za nas vjernike dobro je da ne dolazi u obzir da osuđujemo druge i krivnju prebacujemo na nekoga. To je trošenje energije, vremena u prazno, to je grijeh.
Sam Isus bi nas zasigurno suočio s istinom i potaknuo na osobnu odgovornost. Možda bi nas upitao, što za nas osobno znači konkretan problem i kakav zadatak stoji pred nama ovdje i sada u odnosu na teškoće koje susrećemo? Okolnosti koje su oko nas, manje ili više pogodne mogu nam biti poticaj. Poteškoće su šansa da osjetimo sebe i učinimo više i bolje.
Život i svijet, u kojem se krećemo jest nesiguran i prolazan, nesavršen i grešan. Mi možemo upirati i tražiti rješenja, ali pravog izlaza nemamo. Povijest vodi i njom upravlja Stvoritelj, Bog, Gospodin i Gospodar svega. On nam je dao slobodu, ali i odgovornost. Poslao nam je Sina svoga koji je svojim životom, smrću na križu i uskrsnućem zajamčio svoju ljubav i vjernost. Obećao nam je život i to vječni. Što nam više treba?
Svijet i okolnosti nama kršćanima jesu poticaj da se utječemo Božjem duhu i njegovu vodstvu, da uživamo mir koji samo Bog daje. Svpjim životom svjedočimo, u svojoj obitelji posvjedočimo Božju istinu i ljubav. Gajimo kršćanske vrijednosti i prenosimo ih na druge, na mlađe.
Budimo ustrajni u osobnom i u odgoju mlađih kao što je Gospa strpljiva i ustrajna u odgoju s nama. Kako nas poziva na redovito sudjelovanje u Euharistiji, čitanje sv. Pisma, molitvu krunice, post, Ispovijed, rast u ljubavi jednih prema drugima. Oduševimo se za Krista, koji je u povijesti svijeta i ljudskog iskustva jedan jedini, Isus Krist, kako mu nitko nikad i nigdje nije ravan.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. siječnja 2025.
Sa svješću odgovornosti u Novu godinu
Evo sve činim novo, poručuje Gospodin. To je privilegija Kristovih učenika. Svijest da uvijek mogu bolje, ljepše, plemenitije. Biti novi čovjek. Isus želi da rastemo u mudrosti i milosti, kao On. Koliko smo toga svjesni?
Koji je naš osobni doprinos u prošloj godini za osobni i za cjelokupni boljitak kako vlastite obitelji, tako sredine u kojoj živim, a onda i čovječanstva u cjelini?
Živim li neke vrijednosti koje mi ne pomažu da budem bolji čovjek, što me ometa da bi bio zahvalan i sretan?
U čemu bi se sastojalo specifično kršćansko gledanje na vrijeme koje vratolomno juri i odmiče? Prije svega to je osobna odgovornost kojom je ispunjeno svako naše razmišljanje pa i ovo vezano uz početak Nove godine. Osvrćući se unatrag možemo vidjeti da je bilo dosta uspona ali i padova. Važno je svoj pogled usmjeriti prema Kristu, koji nam snagom svoga Duha ulijeva nadu da nikad ne klonemo, nego da uvijek možemo početi iznova, slaveći i hvaleći Boga.
Mi vjernici nismo slijepi pa da ne vidimo sva zla s kojima se svijet suočava. Naša nas vjera diže, poziva, šalje i to da ne budemo malodušni, ni kukavice, makar nas ponekad i straši ljudska nevolja i grijeh koji čovjeka gura u propast.
Velika i mala zla koja se događaju u svijetu poziv su da preuzmemo odgovornost za osobna, velika i mala djela koja trebaju graditi bolji, Božji svijet. To je mjera našeg uspjeha i zasluga za sigurnost i mir u našem srcu i u svijetu. Počnimo braćo ispočetka, pozivao je sveti naš otac Franjo braću, do sada smo malo ili ništa dobroga učinili. Uvijek možemo početi iznova. To je sreća za početak Nove godine. Sreća koja je plod nade i ljubavi Božje za nas, Njegova stvorenja.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. prosinca 2024.
Stara godina
Pitaš se danas: što je vrijeme?
Mogući su različiti odgovori, možemo reći da je vrijeme razmak između jutra i večeri, između kolijevke i groba. Vrijeme je i bacanje istrošenoih stvari i kupovanje novih, početak ili završetak školovanja, traženje posla i promjena radnog mjesta, stvaranje obitelji, rađanje novog života i još puno toga.
Što je vijeme? Pogled usmjeren iznad događaja, situacija, kalendara, sata. Toplina doma i dobrota dragih ljudi. Srce radosno i zahvalno. Božja blizina u tvojem srcu, u dahu, zraku koji udišeš i mnoštvu stvari koje besplatno primaš i ne moraš ni moliti za njih.
Hvaljen budi Gospodine moj po bratu suncu, bratu mjesecu i setrama zvijezdama, bratu vjetru, zraku, oblaku i jasnoj vedrini i svakom vremenu tvojem, pjevao je sretni Božji čovjek, sv. Franjo. Hvaljen budi Gospodine moj po sestrici vodi, bratu našemu ognju, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i sve podnose s mirom, hvaljen budi po majci zemlji. Pjesmu stvorova je Božji čovjek, sv. Franjo pjevao posve slijep, pjeva hvaljen budi Gospodine moj po svim stvorenjima svojim i po sestrici smrti…. Sve pripada Gospodinu. Stoga mu pripada sva hvala, slava i čast.
Vrijeme: biti u ovom trenutku kojeg imamo i uživamo u radosti i zahvalnosti. Čovjek je duh, a duh nije vezan uz vrijeme. Ipak, danas, kad ispraćamo Staru godinu, na posljednji dan građanske godine gledamo u to prošlo vrijeme, kalendarski 365 dana. S kakvim osjećajem ispraćamo to razdoblje i što nam naša savjest može poručiti? Jesmo li zadovoljni, možemo li odahnuti i poći u budućnost? Učinimo danas još nešto dobroga, oprostimo svakom čovjeku, molimo za oproštenje, pomirimo se s Bogom. Ovo je dan zahvalnosti. Zahvalnosti onome kome pripadaju godine i vrijeme. Kao sv. Franjo moli i pjevaj, hvaljen budi Gospodine moj…
Samo Gospodin može dati blagoslov i sreću danas, sutra, u Novoj godini, u budućnosti i u vječnosti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. prosinca 2024.
Zahvalno i odvažno s Isusom kroz život
U božićnoj smo osmini i u ozračju vesela i radosna doživljaja obiteljskog i prijateljskog zajedništva.
Slavljenje Božića nije samo obnavljanje jednog događaja iz prošlosti. Božić je doživljaj povijesti koja traje, povijesti koja je Božja riječ nama upućena. Riječ koja je poziv i obećanje. Božić nam postavlja pitanja, vrlo ozbiljna i sudbonosna. Za nas kršćane odgovor na sva pitanja i temeljni životni stav jest život Isusa Krista. Život koji je drugačiji i bolji, koji teče kroz povijest i unatoč protivljenjima raznim traje i danas. Isus Krist nadahnjuje, privlači za viši oblik čovječjeg, humanijeg života.
Isus se svojim životnim stavom i svojim djelom nije uklapao u društvenu sredinu u koju je došao. Ali, On se nije pokolebao.
Isus nije prestajao iznenađivati svoje slušatelje oduševljenjem za istinu i za pravdu, za plemenitost i ljepotu. I to za svakog čovjeka, ne isključujući nikoga.
Tako je i danas.
Slavimo Isusov rođendan, to upućuje da i mi želimo nastaviti njegovim stazama na našem životnom putu. Ne smijemo se pokolebati. Kršćanin suvremenog svijeta ima razloga biti zahvalan i ponosan na Učitelja, Spasitelja. Stoga, s pouzdanjem i odvažno, ohrabreni Isusovim riječima krenimo dalje.
Isus kaže: Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.
Želimo život! Želimo da nas bude, da imamo potomstvo, da se ne ubijamo i ne trujemo. U izobilju, kako nam je zajamčeno od samog Gospodara života, snažno i odvažno, budimo neiskorjenjivi i neslomivi. Ne zaustavljajmo se na materijalnim vrijednostima. Ne budimo sebični. Uz žrtvu koja ne poznaje granica imajmo razumijevanja, ljubavi koja voli druge kao sebe, koja voli ljude onako kako ih voli Isus Krist. Tako ćemo biti bliži sebi i bliži Kristu koji je u nama. On će nam pomoći da nadvladamo sve teškoće i gledamo u vedriju budućnost.
Povijest nas uči da je kršćanin čovjek pun pouzdanja jer mu je povjerenje utemeljeno na onom koji nikad ne zataji- na Isusu Kristu koji je jučer i danas, uvijek isti.
