Vjerujem da će se većina vas koji se potrudite pročitati ovu kolumnu pronaći barem u jednoj rečenici zahvale. Vama koji ćete se pronaći u čitavom tekstu želim reći: „I to će proći.“
Možda nova godina donese nove blagoslove, ali za njih treba moliti. Možda donese nove pobjede, ali za njih se treba truditi. Možda bude najsretnija do sada, a to vam svima od srca želim.
No, prije nego počnemo tražiti što bismo sve željeli da nas prati idućih 365 dana, najprije treba zahvaliti za sve što je prošlo, za svaki dan, svaku milost, svaku kušnju.
Hvala Ti Bože za još jednu godinu, u moru milosrdnih koje si mi dao. Hvala za 365 buđenja. Hvala Ti što si me ove godine na poseban način puno toga naučio.
Hvala Ti što sam na samom početku ove godine odlučila da ćeš Ti biti prvi u svakome danu, a ostali kada dođu na red. Hvala Ti na ustrajnosti. S Tobom je sve bilo lakše.
Hvala Ti što si mi ove godine pokazao koliko snage, tolerancije i žrtve možeš utkati u jednu ženu.
Da oprostim neoprostivo, prešutim neprešutljivo, izdržim neizdrživo. S Tobom je sve bilo lakše.
Hvala Ti za svaku novu osobu u mome životu, koja me je naučila biti Magdalenom, hvala za svaku osobu koja je meni bila Šimun i Veronika. Hvala i za one koji su otišli i bučno i tiho, i za one koji su ostali. Svi odlasci i svi ostanci su s razlogom.
Hvala Ti za ljubav. U svakom njenom obliku. Za one javne, naglas izgovorene, i one tihe nikad izrečene. Za zagrljaje bitnih kad je zagrljaj spas, za onih par ramena na kojima je najlakše isplakati dan. Hvala Ti za svakog čovjeka u mom životu. Ljudi ionako imam previše.
Hvala Ti za mogućnost da učinim dobro gdje osjetim da dobra nedostaje. Hvala Ti za sve načine na koje to dobro činim. Hvala Ti za sve koje stavljaš pred moj dlan, i hvala za one kojima ja isti pružam.
Hvala TI za sve dobro, i za sve što nije bilo dobro, a što je mene učinilo boljom. Prepoznala sam Tvoju prisutnost u mome životu, i to je jedino što mi je potrebno.
Hvala za strpljivost, tu veliku vrlinu u kojoj želim uspjeti. Hvala za učenje poniznosti, najveće od svih vrlina.
Hvala Ti za svaku odluku u mome životu, i za one vođenje strahom i sebičnošću, kao i za one vođene ljubavlju i žrtvom. S Tobom su i odluke bile lakše.
Hvala za svaki primljen savjet kad nisam znala sama, hvala za razboritost, i za greške. O Bože, i njih je mnoštvo bilo.
Hvala za one koji će me procijeniti po naslovu, po izgledu, po jednom činu. Najviše Ti hvala za one koji me čuju kada šutim. Takvi su meni, Bože, neprocjenjivi.
I još jednom Ti, Bože, hvala za ljubav. Onu koju osjetim, a ne znam joj ime.
Kako reče sv. Augustin: „ Nikada ja te, Bože, ne bih pronašao, da ti mene nisi prvi tražio.“
Hvala ti što si me tražio, hvala ti što si me pronašao, da sam ja mogla pronaći tebe. Sada kad sam te pronašla, ničega se više ne bojim. S Tobom sam, Bože, ja na sve spremna.
Ankica Ostojić
