Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 1. do 6. travnja 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Goran Azinović, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi misionara u Zürichu. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova duhovna promišljanja donosimo i na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. travnja 2024.
Kršćani – ljudi koji donose promjene
Mi, kršćani, se uvijek moramo kretati. Ne smijemo se ukopavati u jedno mjesto. Ako se ukopa, kršćanin zapravo umire. Mi smo ljudi puta i kretanja. Kršćani danas odviše čekaju promjene koje svijet donosi, a oni bi zapravo trebali donositi promjene koje će svijet pratiti. Danas je na snazi obrnut proces: kršćani šuteći motre kako se svijet mijenja. Ali kršćanstvo oduvijek simbolizira i donosi novost. Zato se kršćani trebaju kretati da ih ne prekrije prašina prošlosti. Kršćanstvo uskoro može postati kao egipatska civilizacija. Naime, nekoć bogate i moćne Egipćane prekrio je pijesak prošlosti. Hoće li i kršćanstvo jednoga dana postati samo arheološka religija ili puka iskopina?
Šrilansko-kanadski pisac Michael Ondaatje u svom djelu Engleski pacijent, čija se radnja odvija u pustinji, donosi lijep prizor. Naime, kad se u pustinji pojavi pustinjska oluja, čovjek se obvezno mora kretati, ne smije stajati. Tko stane, umrijet će. Kada staneš, pijesak se nakupi kao sve što stoji i ogradi te, zatrpa. Pijesak u tren oka zatrpa one što se ne kreću. Pojedini ljudi zastanu i čekaju da oluja prođe, ali ona zna trajati i po šest sati, a to je i više nego dovoljno da te pijesak zatrpa i uguši. Tako ni kršćani ne smiju čekati da prođu „pustinjske oluje“, nego se moraju kretati naviještajući Krista. Ti si, kršćanine, dužan donositi promjene u svijetu, a ne dopustiti svijetu da stvara promjene u tebi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. travnja 2024.
Duhovna suhoća
Nitko nije toliko duboko promišljao o križu kao sveta Edith Stein. Ova izvanredna žena prošla je svoj put obraćenja od ateizma, kršćanstva, preko redovništva pa sve do samog mučeništva u koncentracijskom logoru. Karmelićanka je proučavala pravu znanost, a to je znanost križa. Edith potiče kršćane da se zagledaju u križ. Križ je zapravo izvor poniznosti, jer to suho drvo ne sadrži nikakvu ljepotu, a upravo te to drvo suhoće uči važnoj lekciji i pomaže u duhovnoj suhoći. Duhovna suhoća velika je prilika za tebe, kršćanine.
Iako se mnogi vjernici žale na duhovnu suhoću, zapravo je taj trenutak svojevrsni kairos, odnosno povlašteno vrijeme za tebe, za mene, za nas. Sveta Edith kaže kako duša u suhoći i praznini postaje poniznijom. Tvoja oholost iščezava kada u sebi više ne nalazi ničega što bi joj davalo povoda da bližnje gleda s visoka. Poniznost je mjesto s kojeg najbolje vidiš ovaj svijet, ali i sve ljude; poniznost je „zvjezdarnica“ odakle ćeš vidjeti najljepše zvijezde u svim svojim noćima suhoće.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. travnja 2024.
Ustrajnost u molitvi
Koliko god bio genijalan glazbenik, Wolfgang Amadeus Mozart ipak je morao uporno vježbati sviranje klavira. Nema sumnje da je bio izvanredno nadaren, ali njegov bi se talent ugasio da nije svakodnevno marljivo vježbao. Svirao je svakoga dana i tako se vježbao. Objasnio je to riječima: „Ako jedan dan ne vježbam, ja ću to zapaziti. Ako dva dana ne vježbam, zapazit će to moji prijatelji. Ne vježbam li, pak, tri dana, zapazit će publika.“
Ovu Mozartovu izjavu moguće je primijeniti i na molitvu. Bio ti papa, svećenik ili vjernik laik, pozvan si moliti svaki dan još više i više. To vrijedi za sve kršćane kad je u pitanju molitva. Moraš se svakoga dana iznova vježbati u molitvi. Ako ne molim jedan dan, zapazit će Bog. Ako ne molim dva dana, zapazit ću ja, a ako ne molim tri dana, to će osjetiti moji ukućani. Vidjet će moju nervozu i osjetiti prazninu. Nije dovoljno biti kršćanin samo na papiru, jer tek molitvom postaješ istinski kršćanin. Stoga, neumorno ustraj u molitvi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. travnja 2024.
Mjesto najdubljih dubina
Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije, koji je i sam prošao torture koncentracijskog logora, donosi zanimljivu tezu o postojanju dobra. Naime, iako je izbliza gledao patnike i nevine nad kojima se vrši nasilje, vidio je i pojedince koji sami čine nasilje. Gledao je razorene živote, živote okovane zlom, nasiljem i mržnjom.
Da bi objasnio postojanje dobra i u najlošijim ljudima, Frankl rabi zanimljiv termin – „najdublje dubine“. Kad pomisliš da u zlim pojedincima više nema ni trunke dobra i da je Bog zauvijek napustio njihov život, najednom sa njihovih usana počinju izvirati iskrene molitve. Frankl, naime, opisuje susret sa suradnicom zloglasnog SS-a, Židovkom koja je „prešla“ na njihovu stranu, što zbog ucjene, što zbog drugih razloga. I upravo je ta žena zapala u ludilo shvativši jačinu svoje izdaje i gledajući zlo tih logora. Iako vjeruješ da u njoj više nema ničeg smislenog, Frankl ističe da je Židovka, boraveći u psihijatrijskoj bolnici, potiho izgovarala: „שמע ישראל – Šema, Izrael – Čuj, Izraele!“ A to je temeljna molitva koju Izraelci mole ujutro i navečer, to je molitva njezinog naroda. Odakle dopire molitva ove žene? Pa iz najdubljih dubina njezinog bića! To je mjesto u kojem Bog prebiva, to je mjesto koje zlo nikad do kraja ne može uništiti. Zato u svakom čovjeku postoji to neshvatljivo, a čudesno mjesto – mjesto najdubljih dubina. Tu Bog još živi…
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. travnja 2024.
Ljubav, a ne informacije
Svi smo danas opterećeni bezbrojnim informacijama, pogotovo mladi ljudi. Trebaju li ti sve te informacije koje primaš? Što ćeš s njima učiniti? Koliko te uistinu te informacije opterećuju i ne daju ti normalno živjeti? Mnogi vjeruju kako su informacije važne za goli život, ali katkad mogu značiti i smrt. Mozak i srce ne mogu odjednom sve to preraditi. To je veliki napad na krhko ljudsko biće. Mnoštvo informacija utječe i na vitalnost života. Govoreći o tome, papa Franjo rabi zanimljivu sintagmu pa poručuje mladima kako, zahvaljujući tolikim informacijama, oni postaju poput muzeja. Mladi posjeduju brojne informacije, ali što s tim?!
No, više od informacija potrebna je ljubav, jer ljubav čini život kreativnim. Ljubav ti pomaže da određene informacije postanu plodonosne, a ne da te uguše. Zato je potrebno izgraditi „branu“; potrebno je reći „ne“ bezbrojnim informacijama. Katkad je dovoljna i jedna riječ da bi se od nje živjelo, jer mnoštvo informacija vodi te u ropstvo. Nauči reći „ne“ pa ćeš vidjeti kako je lijepo živjeti kad štošta i ne znaš, a znaš ono bitno – znaš ljubiti! Nemoj biti puki primatelj svega i svačega, nego pomno pazi što ulazi u tvoj život, a pusti samo ljubav! Ljubav je kruna svih informacija.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. travnja 2024.
Slika o Bogu
Svatko ima svoju sliku o Bogu. Ljudi se često svađaju, pa čak i ratuju zbog neke svoje slike o Bogu. Većina ljudi smatra da je jedino njihova slika ispravna, a druge slike su krive. No, je li to zbilja tako? Zar se i tvoje slike o Bogu ne mijenjaju ovisno o tvom iskustvu? Čovjek zasigurno kroz odrastanje prihvaća nove slike o Bogu, a stare odbacuje. Pinchas Lapide, židovski teolog i vjerski učenjak, koji je inače preživio holokaust, na drugačiji način progovara o slikama vezanim uz Boga. On kaže da židovski rabini koriste mnoštvo slika o Bogu. Čak i sama Biblija sadrži mnoštvo takvih slika. I sve su te slike dobre, jer kako kaže Pinchas: „Upravo nas te slike štite od idoliziranja Boga.“
Kao što majka koristi bezbroj nadimaka za svoje malo dijete, kao što zaljubljeni par daje nove nadimke tepajući jedno drugom, tako i Židovi u Bibliji govore o Bogu s tri, četiri, pet ili desetak imena. Bog je neizreciv i nijedna ga ljudska riječ ne može obuhvatiti, ali mi, ljudi, ne možemo, a da o Bogu ne progovaramo kroz slike. Bog je i otac i majka, i prijatelj i nebo, i blizina i pomoć. Svaka tvoja slika jasno govori tko je Bog za tebe. Zato dopusti i drugima da imaju svoje slike o Bogu.
