Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 2. do 7. rujna 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Prenj kod Stoca. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. rujna 2024.
Marija stoji uz mene!
Blažena Djevica Marija, Majka našega Spasitelja Isusa Krista, Majka je Crkve, svih nas. A kao i svaka zemaljska, dobra majka, koja nas je s ljubavlju donijela na ovaj svijet, ona je doista nježna, suosjećajna, brižna i milosrdna, darujući sve što savršena i dobra majka želi dati svome djetetu. Ona je najhrabrija od majki koja neće prezati ni pred čim, kako bi zaštitila svoju djecu.
Evanđeoski odlomak koji prikazuje našu Blaženu Majku kako stoji pod križem najbolji je primjer toga, izravno ispod svog Sina, dok je podnosio svoju posljednju muku.
Nije pobjegla poput većine Isusovih učenika i prijatelja, iako je bila u strahu, nije se povukla u samosažaljenje, a mogla je. Ne, stajala je uz svog Sina s savršenom ljubavlju i snagom predane, brižne, suosjećajne i vjerne majke.
Dok je stajala uz svog Sina u njegovu času patnje i smrti, Isus se okrenuo prema njoj i povjerio apostola Ivana njezinoj majčinskoj skrbi. Od ranih Crkvenih otaca do najnovijih učenja Crkve, ovaj čin povjeravanja Ivana Mariji i Marije Ivanu od strane Isusa, shvaćen je kao povjeravanje svih vjernika majčinskoj brizi Majke Marije.
Stoga, Majka Marija nije samo Majka Otkupitelja, Krista samoga, već postaje i Majka svih otkupljenih, Majka svih nas, Majka Crkve.
Razmislimo o duhovnoj Majci koju imamo na Nebu!
Majka je ona koja daje život. Naša Nebeska Majka povjerena je zadatku da nam daruje novi život milosti koji je stečen na Križu Kristovom.
A kao naša Majka, ona nam neće uskratiti ništa što je za naše dobro, za naše spasenje.
Majka je također ona koja je nježna prema svojoj djeci.
Bezgrješno srce naše nebeske Majke ispunjeno je najvećom nježnošću prema svima. Iako njezini dodiri nisu fizički, oni su mnogo dublji, jači. Ona miluje s nježnošću milosti koju nam daje dok joj se molimo i obraćamo u svojim potrebama. Ništa ne zadržava za sebe, nego se potpuno predaje.
Ako nismo svjesni ljubavi koju ona ima prema nama, iskoristimo ovaj odlomak iz evanđelja kao priliku da dublje razumijemo tu njezinu ulogu.
Mnogi djeca danas, ne poštuju, ne cijene žrtvu svoje majke, mogu se usuditi i reći… samo iskorištavaju tu žrtvu i ne shvaćaju dubinu majčine ljubavi.
Možda je tako i s našom nebeskom Majkom…
Nikada nećemo u potpunosti shvatiti njezinu ljubav i njezino stalno majčinsko djelovanje u našem životu sve dok joj se ne pridružimo na Nebu licem u lice.
Razmislimo, danas, o Majci Mariji koja stoji uz tebe u svakom trenutku našeg života. Ona je prisutna u radostima i tugama, tijekom trenutaka kušnje i borbe, u trenucima zbunjenosti i kada nam sve ide u životu. Uvijek uz nas, darujući nam svaki dobar duhovni dar kada nam je to najpotrebnije. Ona je prava Majka, i zaslužuje našu ljubav i zahvalnost.
Draga Majko, stajala si uz svog Sina s nepokolebljivom vjernošću i ljubavlju. Brinula si se o njemu, njegovala ga i nikada ga nisi napustila. I ja sam tvoje drago dijete. Zahvaljujem ti na tvojoj ljubavnoj vjernosti prema meni i otvaram svoje srce milosti tvog Sina koju mi daruješ tijekom života. Pomozi mi da budem pažljiviji na tvoju Majčinsku brigu i da svakodnevno rastem u zahvalnosti za tvoju prisutnost u mom životu. Majko Marijo, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše!
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. rujna 2024.
Molitva krunice
Krunica je molitva usana ali molitva uz koju možemo meditirati o otajstvima koje nam je Bog objavio u Evanđelju, o Kristovom životu.
“I sveta krunica je meditacija: ponavljajući Zdravomarije pozvani smo iznova razmišljati i razmatrati o pojedinom otajstvu krunice. Ali možemo se također zaustaviti na nekom snažnom duhovnom iskustvu, na riječima koje su nam se utisnule u pamet tijekom sudjelovanja na nedjeljnoj euharistiji. Vidite, dakle, mnogi su načini da razmišljamo i uspostavimo doticaj s Bogom i približimo se Bogu i, na taj način, budemo na putu prema raju.” Benedikt XVI.
Ovo je ujedno, uz časoslov, molitva cijele Crkve koja je stoljećima molila i razmatrala.
Možda će neki reći kako je dosadna, no ja mislim da ti koji tako govore, zapravo nisu upoznali dubinu koja je sadržana u njoj.
Ponavljanje riječi zaokuplja naše tijelo dok misao i srce razmišljaju o Otajstvu. Krunica daje čovjeku, posebno onima koji misle da su nesposobni za molitvu, priliku da ipak mole!
Mislim da će te se složiti sa mnom da su odnosi u našim obiteljima oslabljeni. Zapravo kao da ih više nema… svatko na svoju stranu… Mnogi su mi rekli da rijetko provode vrijeme unutar obitelji, posebno danas kad je sve užurbano i pod stresom nezadovoljno.
Zato je potrebno obnoviti molitvu unutar obitelji. Posebice molitvu krunice koja je izvor velikih milosti, posebna molitva po kojoj Božja ljubav raste i širi se među nama.
Zapravo, započni dan i završi s molitvom, bilo da je kratka ali iz srca ili da je malo i duža što je veća žrtva, važno je da taj razgovor s Gospodinom postane uobičajena i svakodnevna pojava u obitelji. Pokušajmo malo organizirati naše vrijeme, kako bi se omogućio pravi obiteljski život. Učimo se od mladosti moliti sv. Krunicu pa nam u starosti neće biti naporna.
Ako želiš učiniti nešto veliko i korisno za mlade… nauči ih moliti krunicu.
Oživimo molitvu krunice u našim obiteljima!
Moleći svakoga dana krunicu te razmatrajući s Marijom otajstva i život Gospodina Isusa Krista, osjetiti ćemo Božju utjehu i radost neba!
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. rujna 2024.
Vjerovati u Kristovu prisutnost
Dvojica učenika na putu prema Emausu, su u večer toga prvog dana u tjednu, doživjela prisutnost Kristovu na poseban način. No i mi smo obdareni živom prisutnošću uskrslog Gospodina kada sudjelujemo u Otajstvu naše vjere.
Katekizam Katoličke Crkve podsjeća nas da “Krist Isus koji umrije, štoviše i uskrsnu, koji je zdesna Bogu – te se zauzima za nas” (Rim 8, 34), prisutan je u Crkvi na više načina: u svojoj Riječi, u molitvi svoje Crkve – “jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20), zatim u siromasima, u bolesnima, u zatočenicima (Mt 25, 31–46), u sakramentima koje je ustanovio, u žrtvi Mise i u osobi službenika. Ali je “ponajpače prisutan pod Euharistijskim prilikama”. KKC 1373
Stoga, naša Katolička vjera nam stoga pruža jedinstvenu i divnu priliku da budemo s Gospodinom. Kroz molitvu i kontemplaciju možemo intimnije upoznati Krista Gospodina prisutnog među nama.
Koliko dobro razumijemo Euharistiju?
To razumijevanje nije samo naša javna izjava vjere u stvarnu prisutnost, već proizlazi iz dubokog i osobnog odnosa s našim Gospodinom. Naučiti više o Euharistiji znači znati još više o Kristu!
Svi naši odnosi zahtijevaju blizinu, ljubav, poštovanje i komunikaciju. Odgovoriti na ljubav koju Krist neprestano dijeli s nama uvijek nas poziva da ga upoznamo i da ga ljubimo zauzvrat.
Rastući u svijesti o uvijek prisutnoj prisutnosti Krista, potičem sve da se trude uključiti više vremena u molitvu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Sam odlazak u našu župnu crkvu ili kapelu u kojoj je izložen Presveti Oltarski Sakrament i provođenje nekog vremena u molitvi i kontemplaciji, znajući za Kristovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu, pomaže nam još više obnoviti naš odnos s Gospodinom.
Sudjelovanje u svetoj uri klanjanja ili drugim iskustvima izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta još je jedan način njegovanja našeg odnosa s Isusom.
Mnoge naše župne zajednice redovito imaju ovu pobožnost.
To vrijeme provedeno s Gospodinom pruža nam izvrsnu priliku za kontemplaciju. Više od moljenja uobičajenih molitava, kontemplacija jednostavno podrazumijeva biti prisutan i šutjeti pred Gospodinom, jednostavno uroniti cijelim bićem u Otajstvo.
Naši odnosi s voljenima ne zahtijevaju uvijek razgovor i aktivnost – ponekad je dovoljno samo biti s njima!
Kakve god pobožne prakse pobožnosti odabrali, to bi nas trebalo voditi prema slavljenju i proslavi Euharistije – sv. Mise.
To me dovodi do još jedne važne crte u osobnom razmatranju, a to je da štovanje Euharistije zahtijeva dobru pripremu. Jer bez dobre priprave nema i plodova Euharistije.
Crkva zahtijeva da postimo jedan sat prije primanja Euharistije. Također, trebamo biti slobodni od teških grijeha. To je često kamen spoticanja za sve nas jer nas grijeh udaljava od milosti koju Gospodin želi izliti na nas. Stoga imamo sakrament u kojem Isus razgovara s nama o našim problemima, brigama, slabostima, daje nam upute kako dalje i naravno odrješe nas u sakramentu Ispovijedi.
Također, čitanje i molitva nad Svetim Pismom koje će nam biti naviješteno toga dana jedan je način pripreme za slavlje Euharistije, kao i provoditi dodatno vrijeme u tihoj molitvi prije početka Misi. Stoga, nastojimo posvetiti više vremena pripremi za Euharistiju.
Molitva sv. Ignacija Loyolskog
Primi, Gospodine, svu slobodu moju,
primi pamet, razum i svu volju.
Sve što god imam i posjedujem
Ti si mi darovao.
Ovo svekoliko Tebi vraćam
i prepuštam posvema ravnanju Tvoje volje.
Samo mi ljubav daruj s milošću svojom,
pa sam potpuno bogat i ne tražim više ništa.
Amen
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. rujna 2024.
Božić u srcu ljeta
Ova duhovna priča pomoći će shvatiti kolika je ljubav Isusova preko svetih sakramenata u kojima je Isus prisutan i i koji se na tajanstven način preko njih ćeli utjeloviti u nama.
Ako želite ojačati svoju vjeru, trebate omekšati iznutra. Da bi vam vjera bila čvrsta kao stijena, vaše srce treba biti mekano poput perca. Kroz bolesti, nezgode, gubitke i užase, na ovaj ili onaj način, svi se mi suočavamo s prilikama koje nas uče kako biti manje sebičan i kako manje osuđivati, a kako više suosjećati i biti velikodušan. Ipak, samo neki od nas savladaju tu lekciju i uspiju postati blagi, dok drugi pak postaju još i grublji nego prije. Jedini način za približavanje Istini je širenje srca tako da obuhvati cjelokupno čovječanstvo i da još ostane mjesta za više Ljubavi.
Vozila su me prosta, seoska kola, na kojima u druge dane seljaci voze sijeno, kukuruz, drva i slično. A i Gospodin, koga sam na prsima nosio, bio je zacijelo mnogo više puta na tim kolima, negoli ja. Išli smo u pohode nekoj umirućoj bolesnici u daleko selo. Nesnosna se prašina dizala sa žednih, neuređenih seoskih putova. Sunce nas je pratilo na čitavom putu te se nije ni za čas htjelo skriti u sjeni kojega stabla. Drndaju stara kola, sporo voze u nepoznato selo obližnje župe.
Stali smo. Malena, drvena kućica rastvorila širom vrata da primi goste. Baš na samom ulazu zaustavio me je čudan zadah i zapara. Uđem i pogledam. Staja, najprostija seoska staja. Dvije krave okrenuše k meni svoje velike glave s dobroćudnim očima. Izgledalo mi je da se nisu ni najmanje čudile našemu dolasku. Meni je u taj čas došla na pamet neobična misao: Gospodin ulazi nanovo u betlehemsku staju, a živine Ga prepoznaše. Obazreh se, da vidim bolesnicu. Ležala je na oniskom ležaju nasuprot kravama, izmorena ognjicom i bolovima. Do nje je preko malenih jasala bila prebačena daska, a preko nje čisti stolnjak, na kojemu su gorile dvije svijeće pred malenim raspelom.
Pokleknuo sam i položio Gospodina, sakrivena u prilici kruha.
„Poškropi me, Gospodine, izopom da se očistim…“, molio sam i škropio svetom vodom bolesnicu i staju. Pred Gospodinom je čistija staja od najukrašenijih salona grješnika. Njemu su zacijelo miliji nedužni pogledi priprostih živina od proračunatih pogleda zavodnika. Jer ljudi su čestoput gori od živina.
One nemaju nego jedno lice, a jedan čovjek ima nerijetko stotinu lica…
I započela je njezina posljednja ispovijed. Bila je to gorka povijest jednoga prezrenoga života. Imala je tri sina. Svojim radom pomogla im je, da su sagradili kuće i opskrbili svoje obitelji. A onda im je stara majka postala teretom.
Nisu se mogli sporazumjeti, kako će uzdržavati majku, ni tko će je uzeti k sebi. Ona je vidjela njihov nemar i jednoga dana ostavila kuću najstarijega sina i pošla opet u zabitnu staju, da sa svojim kravama provede ostatak života.
Vidjela je, da će je tjerati od vrata do vrata, pak se uklonila.
„Sestro draga, nešto ću ti lijepo pričati“ – započeo sam poslije njezine ispovijedi. Njezino se staračko naborano lice razvedri i neka neobična svjetlost zasine kroz njezine oči. „Jednoga su zimskoga dana dva sveta putnika išla od vrata do vrata gradića, koji se zvao Betlehem.“
– A, već znam, bili su to Josip i Majčica Božja.
„Da, baš oni. I znaš, kako ih ljudi nisu htjeli primiti te su se morali zakloniti u prostu špilju, koja je pastirima služila za staju. I baš se te noći rodio Isus u toj jednostavnoj staji, a grijale su ga dvije živine. Sad promisli, draga sestro, da su se pred tobom zatvarala vrata kuća, te si se morala ovdje skloniti, ali zato se Bog nije sramio doći k tebi. A došao je, znaš li zašto? … da se u tebi ponovo rodi. Svaki put, kad izbacimo grijeh iz srca i kad se pričestimo, postajemo Božjom kućom, u kojoj se nastani Isus. Vidiš, sve je kod tebe kao u betlehemskoj špilji: i živine, i jasle, i sijeno, i bijeda, i siromaštvo. Budi sretna, da si postala sasvim slična svetim betlehemskim putnicima: Mariji i Josipu. Moli zato sa mnom molitve prije svete Pričesti.
Suza je kanula sa staračkoga oka na bijeli korporal, koji sam držao skupljen pod njezinim vratom, dok sam ju pričešćivao.
„Duša Kristova, posveti me,
Tijelo Kristovo, spasi me.
Krvi Kristova, napoji me.
Vodo iz prsiju Kristovih, operi me.
Muko Kristova, okrijepi me…“
Na tim riječima zastale su njezine usne i više nijesu progovorile.
Izišao sam praćen tugaljivim pogledom dviju živina.
Nigda nisam osjetio jači smisao Božića kao toga dana u srcu ljetu.
Kupareova crtica Božić u srcu ljeta prvi je put objavljena u mjesečniku Gospina krunica (Zagreb), XXVI (prosinac 1941.) 12, str. 336-337.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. rujna 2024.
Nasljedovati Svetu obitelj
Ne možemo birati svoje roditelje ili obitelj u koju se rađamo. Okolina u kojoj odrastamo duboko utječe na naše životne puteve, osobnosti, vjerovanja, vrijednosti i opću dobrobit. Neki su blagoslovljeni od Boga s radošću odrastanja u pobožnom domu koji odražava mir i ljubav, koje Crkva smatra temeljima obiteljskog života. Obitelj je zajednica u kojoj se od djetinjstva mogu naučiti moralne vrijednosti, početi častiti Boga i dobro upotrijebiti svoju slobodu.
Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća, modernizam, ateizam, komunizam i sekularne ideologije izazvale su tradicionalne obiteljske strukture, dovodeći do onoga što Crkva prepoznaje kao duhovni rat protiv obiteljskog jedinstva: ” Cjelokupna je ljudska povijest, naime, prožeta teškom borbom protiv moći mraka, borbom koja je započela već od početka svijeta i koja će – prema Gospodnjoj riječi – potrajati sve do posljednjeg dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti kako bi prianjajao uz dobro te samo uz velike napore i uz pomoć Božje milosti uzmaže postići svoje unutarnje jedinstvo ” (GS 37).
Usred ovih izazova, mnogi pojedinci osjećaju se isključenima ili odbačenima unutar vlastitih obitelji, unatoč tome što žive pod istim krovom. Ovakav život može dovesti do usamljenosti, tuge i dubokih poteškoća. Često, to proizlazi iz nedostatka prave ljubavi i razumijevanja unutar obiteljskih odnosa, između supružnika, među braćom i sestrama te od roditelja prema djeci.
Značajan razlog zbog kojega se ovo događa, čak i među katolicima, je zanemarivanja Svete Obitelji – Isusa, Marije i Josipa – kao uzora obiteljskog života.
Crkva nas uči da je obitelj “kućna crkva”, zajednica milosti i molitve, škola ljudskih vrlina i kršćanske ljubavi.
Danas trebamo nasljedovati obiteljski život tako što ćemo zastati i razmisliti o posebnom i prekrasnom skrivenom životu unutar kuće Isusa, Marije i Josipa. Na mnoge načine, njihov svakodnevni život zajedno bio bi vrlo sličan drugim obiteljima tog vremena. No, na druge načine, njihov život zajedno je potpuno jedinstven i pruža nam savršen model za sve obitelji.
Po Božjoj providnosti, obiteljski život Isusa, Marije i Josipa rijetko se spominje u Svetom Pismu. Čitamo o Isusovom rođenju, prikazanju u Hramu, bijegu u Egipat i pronalasku Isusa u Hramu u dobi od dvanaest godina. No osim ovih evanđeoskih događaja o njihovom zajedničkom životu, vrlo malo znamo.
Jedan događaj iz svetoga Evanđelja po pitanju Svete Obitelji ipak nam pruža neke vrijedne spoznaje. Prvo, vidimo da je ova obitelj “ispunila sve propise zakona Gospodnjeg…” Iako se to odnosi na Isusovo prikazanje u Hramu, treba shvatiti da se odnosi na sve aspekte njihovog zajedničkog života. Obiteljski život, baš kao i naši individualni životi, mora biti uređen zakonima i uredbama našeg Gospodina.
Glavni zakon Gospodina koji se odnosi na obiteljski život je da mora sudjelovati u samoj jedinstvenosti i “zajedništvu ljubavi” koje se nalazi u životu Presvetog Trojstva. Svaka osoba Presvetog Trojstva ima savršeno poštovanje prema drugoj, nesebično se daje jedna drugoj bez rezerve, i prima svaku osobu u punini. Njihova ljubav čini ih jednim i omogućuje im da djeluju zajedno u savršenoj harmoniji kao zajednica božanskih Osoba.
Razmisli danas o svojim najbližim unutar obitelji?
Ako si blagoslovljen živjeti u pravoj kršćanskoj obitelji koja svakodnevno moli i živi po Božjim pravilima, razmisli o njima.
Ako ne, razmisli o svim osobama koje su stavljene na tvoj životni put a koje si pozvan ljubiti iskrenom ljubavlju, spreman sve oprostiti i krenuti hrabro naprijed.
Kome trebaš pružiti podršku u dobrim i lošim vremenima?
Za koga trebaš žrtvovati svoj život bez rezerve?
Komu trebaš pružiš poštovanje, suosjećanje, dragocjeno vrijeme, snagu, iskazati milosrđe, darežljivost i svaku drugu vrlinu?
I koliko dobro ispunjavaš tu dužnost ljubavi?
Razmišljaj danas o činjenici da Bog želi da živiš u zajedništvu života, ne samo s Presvetim Trojstvom već i s onima oko tebe, posebno s tvojom obitelji.
Pokušaj razmišljati o skrivenom životu Isusa, Marije i Josipa i nastoj da njihov obiteljski odnos bude uzor za tvoj odnos prema drugima. Neka njihovo savršeno zajedništvo ljubavi bude uzor za sve nas.
Gospodine, privuci me u život, ljubav i zajedništvo koje si živio sa svojom Bezgrešnom Majkom i svetim Josipom. Tebi se predajem, svoju obitelj i sve one koje sam pozvan ljubiti posebnom ljubavlju.
Daj mi nasljedovati tvoju obiteljsku ljubav i život u svim svojim odnosima. Pomozi mi da znam kako se promijeniti i rasti kako bih potpunije sudjelovao u tvom obiteljskom životu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. rujna 2024.
Moja duhovna borba
Bog želi da sudjelujemo u Njegovom životu, želi da budemo sjedinjeni s njim ali to zahtjeva velike napore, žrtvu. Nešto slično primjeru kojega nam je Isus ostavio kada želi objasniti rast u vjeri, nadi i ljubavi, ono malo, sitno, zrno gorušice koje treba izrasti u veliko stablo na kojemu će se ptice gnijezditi.
Taj proces je jako spor i zahtijeva upornost, svakodnevnu njegu. Nasuprot tome, neprijatelj nas voli odvraćati od te žrtve i napora kojega ulažemo i to nazivamo kušnjama. Ali kušnje su jako dobre!
To je polagana, postojana, unutarnja borba protiv naših slabosti. Molitva svakoga dana, odupiranje napasti, težnja kreposnom životu, nošenje svojega križa s ljubavlju. Sve je to tako lako reći kad s druge strane vreba onaj koji je neprijatelj ljudskog roda… Đavao je tu, sigurno, ali za 99,99 posto nas koji nismo sveti poput Padre Pija, Ivana Vianneya, Male Terezije, i drugih svetih Božjih ugodnika, on ne mora učiniti ništa spektakularno da bi nas razoružao. Ne, to je za njega jednostavno: on nas samo žiga i potiče na naše slabosti, osobito po grijehu oholosti koji je kraljica svih grijeha kako reče sv. Toma Akvinski.
Da bi iskusili Božju milost i zaštitu, moramo imati jako duhovno vodstvo, svako jutro zahtijeva novi “Da” Bogu i “Ne” sebi, i nečastivom pored mene.
Vjerujem da imamo dana kada pobijedimo bitku i uđem u kontemplativnu molitvu, no obično tada nastupaju razni nasrtaji u mislima koji nas tjeraju da mislimo samo o problemima, ružnim stvarima koje smo učinili ili koje su nam se dogodile, pogotovo osjećaj napuštenosti od Boga.
Da, to je samo jedna zamka, i velika kušnja… budimo ipak ustrajni.
Naš Gospodin Isus Krist primjerom gorušičina zrna ohrabruje nas da se tako razvija duhovni život, trebamo nastaviti dolaziti; i povremeno, osvrnuti se na mjesto gdje smo nekad bili i provjeriti kako naše duhovno stablo raste.
To je ponizno podsjećanje na Božju sporu, tihu, ali ogromnu moć. Pred kušnjama treba imati hrabrost, povjerenje u Božju milost i nadu. Usmjeri svoj um i srce na Isusa i pusti Njega da te brani.
Kad osjetiš pritisak zloga, kako reagiraš?
Dopuštaš li da te obuzmu osjećaji i da upadneš u bijes, očaj i sumnju?
Kad duhovna bitka hara u tebi, postoji jedna obrana. Usmjeri svoje oči na Isusa, a ne na kušnje ili zla koja ti se događaju. Potraži Njegov mir u sakramentu Euharistije i ostani zaklonjen u Njegovoj milosti. Pogledaj svoje stablo koje je Bog zasadio a tebi povjerio na brigu i čuvanje. Ako se boriš, onda se odluči moliti, moliti i još više moliti.
Gospodine Isuse, Ti jedini možeš pobijediti kušnje zloga. Daj mi milost da držim svoje oči uprte u Tebe i da se uzdam u Tvoju obilnu milost. Daj mi svoj mir u vrijeme mojih protivljenja i hrabrost da se suočim sa svime što trebam pretrpjeti.
