Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 19. do 24. kolovoza 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazuvao fra Julijan Madžar, svećenik Franjevačke provincije Svetog Križa Bosna Srebrena, koji je trenutno na službi župnog vikara u župi Rama-Šćit. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. kolovoza 2024.
Neka te djela određuju
Europljani vole imena i da ih se upamti. Svaka osoba ima tri imena, jedno kako ga zovu roditelji, drugo kako ga zovu ljudi i treće koje stječe za sebe. Najbolje je ono koje stječe za sebe, a to se ime može steći jedino ako ispričaš priču i to osobnu priču.
Jedan Afrikanac priča svoju priču – ljudi u pustinji idu svaki dan u lov, jer trebaju prehraniti obitelj. Nemaju hladnjake i ne pohranjuju hranu za sutra. Oni se brinu samo za danas. Lovci su iskusni i svi muškarci iz plemena idu u lov. Uvijek se nešto ulovi, a dogodi se i da pojedinci ništa ne ulove. Ali, ovi su lovci ljudi evanđelja. Naime, pravilo je da svatko tko ulovi neku životinju, jedan dio mesa nosi u svoju obitelj, a jedan dio ostavlja u šumi kao znak zahvalnosti prema Bogu, i to najbolji dio. Jedan dio ostavi ispred vrata svoje kuće, da bi mogao uzeti onaj lovac koji nije ništa ulovio.
Zamisli kad bismo mi u Europi tako činili. Kako bismo bili sretni i ispunjeni. Ovako smo nesretni, jer ništa ne ostavljamo u prirodi ni ispred kuće. Nosimo sebi sve i zato umiremo u obilju. No, važno je ne umirati u obilju, već je puno ljepše umrijeti s malo hrane, ali s puno sreće.
Ime koje nosimo ne određuje jesmo li Isusovi učenici, to određuje naše djelovanje. Prigoda za činjenje dobra ima, no neće ih uvijek biti. Vjernički smo mudri ukoliko ih znamo koristiti – nama na spomen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. kolovoza 2024.
Vrijedni smo
Jedan čovjek u Australiji je imao zlatne ribice. Kad je jedan od njih oboljela, platio je skupi kirurški zahvat da bi je oslobodio opake bolesti. Mnogima bi to bila glupost i ludost, jer u Australiji zlatna ribica ne košta ni 3 dolara, a on je za operaciju platio preko 300dolara. Tim je novcem mogao učiniti i druge stvari. Ali, za tu ribicu je operacija bila spasonosna, te je nakon operacije vraćena u akvarij s drugim ribicama. Koliko vrijedi život zlatne ribice? Vlasniku mnogo, smatrao ju je svojom obitelji. Druge će gledati drukčije na to i reći da je to rasipništvo i da ribica nije vrijedna tih novaca. Ali, tko određuje cijenu ribice? Možda jedino ljubav koju njezin vlasnik gaji prema njoj.
Tko i što određuje cijenu i vrijednost čovjeka? Ima li čovjek cijenu? U Istočnoj Europi se žena može kupiti za 800eura, a dijete u Africi može se posvojiti za 20ak tisuća dolara. Danas se govori o vrijednostima i vrednotama, jer se sve pretvorilo u tržište. U Bibliji nema vrijednosti, nego imamo kreposti i vrline, a o tome se danas ne govori. Jesmo li vrjedniji od one zlatne ribice? Jesmo, jer prema Bibliji za nas je plaćena velika otkupnina, i to ne u srebru ili zlatu, nego krvlju Sina Božjega. Na križu je prolio krv za nas. Iako ga je Juda procijenio na 30 srebrnjaka. Ako je onaj s ribicom postupio nerazumno, onda je naš Bog još nerazumnije i neshvatljivije postupio prema nama – jer, vrijedni smo i dragocjeni, slika smo Božja!
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. kolovoza 2024.
Oprosti da bi živio
Isusovi poznanici i prijatelji u Nazaretu su ga pokušali ubiti. To su bili njegovi susjedi u malom izoliranom gradu. Mnogi od njih su mu bili i rodbina. Izdaja pak apostola prikazana na kraju njegova života je nevjerojatna. Ona gotovo nadilazi okvire svake moguće zamisli. Kako je uopće moguće da ljudi koji su s njim živjeli da ga napuste u trenutku kad ih je najviše trebao? Ostavljen je potpuno sam kad mu je bilo suđeno, kad je bio bičevan, okrunjen trnovom krunom i osuđen na smrt. Upravo kad ih je najviše trebao, nastavlja potpuno sam. Ipak, Isus se uzdao u Boga i zato je pobijedio smrt.
Da bismo se mi uništili dovoljno je ići protiv Boga i Božjih zapovijedi. Učinkovit put samouništenja je održavanje živim svih vrsta bolnih osjećaja. Egipatski faraoni običavali su skupljati svoje suze u bočicama i pohranjivati ih na svetim mjestima. Oni su bili pokopani u piramidama sa svojim suzama. Faraoni nisu jedini. Ako želite živjeti od ogorčenosti i povrijeđenih osjećaja, ostatak života hranit ćete se nezdravo.
Istina je da nas ljudi iznevjere, neki nisu ni svjesni da su nas povrijedili, neki to nisu ni namjeravali učiniti. Neki su zaokupljeni svojim problemima da jednostavno ne znaju što rade. Kristovo geslo je – ići naprijed, ne gledati unatrag. Da je Isus bio zaokupljen samo svojim vlastitim povrijeđenim osjećajima nitko od nas ne bi bio spašen. Za naše vlastito duhovno i psihičko dobro moramo oprostiti onima koji su se ogriješili o nas.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. kolovoza 2024.
A zašto ne ja?
Često se susrećemo s pitanjem patnje i boli. Kako je razumjeti, kako prihvatiti, kako shvatiti, što uopće činiti u svome životu? Evo jednog svjedočanstva: ARTHUR ASHE – teniska zvijezda, dobio je AIDS preko transfuzije krvi. Prije svoje smrti je izjavio studentima: odrastao sam kao vjernik, kao crnac na jugu gdje je crkva bila žarište života. Podsjetio sam se nečega što je Isus rekao na križu – Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Isus je bio siromašan i ponizan, pripadao je prezrenoj manjini. Isus je zapravo postavio pitanje zašto nedužni moraju trpjeti. Nisam tako nedužan, hoću reći, teško da sam savršen čovjek. Ali zapitate se – zašto ja?, i tada pomislim – zašto ne ja? Zašto bih bio pošteđen od onoga čime su neki drugi pogođeni? I pomislio sam na sve dobre stvari u svom životu: na suprugu, kćer, obitelj, prijatelje, na pobjede na Wimbledonu, na U.S. Openu i mnogo toga dobroga. Možete se i ovo zapitati zašto ja? Ponekad nema objašnjenja za neke stvari, osobito za one loše.
Arthur nije bio vjerski vođa, ali je bio čovjek vjere. Shvatio je što je Isus učinio za nas i kako je umro. Umro je okružen neprijateljima i pretrpio je za nas najtežu smrt. Ovo je bila utješna istina za Arthura Ashea, a može biti utjeha i za svakog od nas.
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. kolovoza 2024.
Zahvalnost
Puno se govori po svijetu kako je Majka Terezija razmazila ljude dajući im stvari besplatno. Na jednom seminaru se ustala neka redovnica i uime cijele skupine rekla Majci Tereziji – vi kvarite siromašne ljude dajući im stvari besplatno. Oni tako gube svoje ljudsko dostojanstvo. Trebali biste uzeti najmanje deset penija za ono što im dajete i tada će se potpunije osjećati svoje ljudsko dostojanstvo.
Kad su svi utihnuli sestra Terezija je mirno rekla – nitko toliko ne mazi kao Bog. Bog nam je besplatno dao darove. Nitko od vas ovdje ne nosi naočale, ali svi vidite. Pretpostavimo da Bog zatraži novac za vaš vid, što bi se dogodilo? Što bi se dogodilo kad bi Bog rekao radite četiri sata i dat ću vam dva sata sunca, koliko bi nas onda preživjelo? Ima mnogo kongregacija koje maze bogate, pa je dobro da ima i jedan koja mazi siromašne.
Velika je sveta Terezija. Ona zna da Isus nije došao na svijet dati mir kakav svijet daje, koji se svodi na to da ne smetamo jedni drugima, nego je došao dati mir srca koji dolazi iz ljubavi i iz činjenja dobra drugima, i to besplatno, bez interesa, a s puno ljubavi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. kolovoza 2024.
Teologija pet prstiju
Puno se priča o tome što je evanđelje, što je teologija, kako Isusa razumjeti i slična promišljanja. Evo jednog jednostavnog primjera koji nam može pomoći razumjeti Isusa, a onda to i živjeti. Sveti Martin je jahao na konju i spazio je prosjaka kako drhti od zime. Bez razmišljanja je uzo svoj mač i presjekao na pola svoj ogrtač. Iste je noći usnuo san u kojem je vidio Isusa ogrnuta u njegov plašt.
Što god učinite za ovu moju najmanju braću – Vi ste to meni učinili – je teologija pet prstiju. Evanđelje pet prstiju. Preko toga rastemo u intimnoj i osobnoj ljubavi s Isusom.
To je Krist koji uvijek kaže – bio sam gladan, ali ne samo hrane, nego i mira koji dolazi iz čist srca. Bio sam žedan, ne samo vode, nego mira koji gasi žeđ za ratom. Bio sam gol, ne samo odjeće, nego dostojanstva tijela. Bio sam beskućnik, ne samo zaklon od cigle, nego i srca koje razumije i ljubi.
Kad shvatim, možemo zavoljeti. Kad volimo, možemo pretvoriti u djelo.
