Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Ovog tjedna, od 9. do 14. listopada 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje brat Marinko Klaić.
Rođen je 1980. u Vojvodini gdje je završio osnovnu i dio srednje škole. U postulaturu franjevački red stupio je 2003. u Samoboru, a doživotne zavjete položio je u Vukovaru 2009. kao brat laik (ne svećenik). Završio je Institut za teološku kulturu pri KBF-u u Zagrebu. Kroz različite je službe do sada boravio u samostanu u Požegi i Trsatu, Palestrini (Rim) te u Pazinu. Od kolovoza 2021. dozvolom svojih poglavara i mjesnog biskupa živi na području Gospićko-senjske biskupije u nekom obliku osame i pustinje, naglašavajući ”ne po kazni već po želji” Ps 27,8.
Ako ste njegove duhovne poticaje propustili u našem programu, donosimo ih i ovdje, na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. listopada 2023.
Molitva – dar Duha Svetoga
Čovjek bi rekao da je najteže moliti kada pritisne križ ili nas slomi grijeh. A Pavao podsjeća da dar molitve u nama uvijek ima svoje uporište jer nije to sposobnost koju smo sami u sebi razvili nego je dar Božji, dar Duha Svetoga koji nam je dan. »Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.« I u najcrnjim scenarijima čovjek posjeduje sposobnost zavapiti Gospodinu. I doista ako slušamo svjedočanstva ljudi koji su u svojim životima dotaknuli dno, zbog grijeha ili bolesti, nerijetko nas iznenade činjenicom da im je Gospodin dao snagu i svjetlost upravo tamo na dnu, gdje im se svaka nada činila uzaludnom. Sam nas Isus uči da je molitva ustrajno kucanje dok se vrata ne otvore. U tome kucanju, tako jednostavnoj gesti, nisu važne riječi, kojih u kucanju zapravo i nema. Važan je stav srca, važna je čovjekova ustrajnost, poniznost i vjera da su vrata baš zato vrata kako bi se prije ili kasnije otvorila. Kucajte i Otvorit će vam se! Vrhunac molitvenog života za vjernika je tada kada otkucaji srca postanu neprestana, tiha, ustrajna i bezinteresovna molitva. Iskrena želja da budemo i ostanemo s Bogom u jedinstvu koliko god je to moguće dok smo na ovom svijetu. Ali do tog iskustva treba ustrajno kucati na vrata milosrđa, a osobito onda kada nam se, zbog grijeha, najmanje mili sklopiti ruke i moliti. Postoji jedno molitveno sredstvo koje, ne samo da podsjeća na neprestano kucanje, nego nas poput kucanja neumorno upućuje da gledamo u Isusa. To je krunica, to je kucanje na vrata Isusova srca s Marijom, Isusovom majkom. Ne može čovjek lukavije izazvati Isusovu naklonost od molitve Krunice. Ne može grešnika ništa tako sigurno i nježno dovesti Bogu kao Marija, a to neumorno čini po molitvi krunice.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. listopada 2023.
Marija nas usmjerava na suživot s Isusom
Jedna pouka pustinjskih otaca veli: ‘ako želiš naučiti moliti, počni moliti.’ Tako jednostavna pouka krije u sebi svu čovjekovu dramu, čežnju i nesposobnost da s Bogom stupi u odnos, a silno bi htio. Bogata tradicija Crkve nudi cijelu lepezu molitvenih iskustava velikih ljudi, a čovjek opet, često puta, ne zna kako i odakle krenuti. Pouka prije svih pouka jeste i sama Isusova molitva ‘očenaša’, ali ni to nam se ne čini uvijek dovoljno jasnim i poticajnim da zakoračimo u dublji odnos s Gospodinom, na što smo svi pozvani bez obzira na stalež i životno opredjeljenje. Ova nas jednostavna pouka stavlja pred zid, spušta loptu na zemlju, izbija nam iz ruku tisuće stranica dobre literature o molitvi i traži od nas samo jedno. Počni moliti. Nije li blaženi Alojzije Stepinac upravo u tome dao svoj primjer rekavši da kada nam oduzmu sve, ostaju nam dvije ruke koje samo treba sklopiti i moliti. Čovjek nerijetko sam od sebe očekuje posebne uvjete, vrijeme kada će biti spreman i odmoran za molitvu, dobro ispovjeđen i slobodan od briga i kušnji. Takvo vrijeme ne postoji i takve uvjete ne stječu ni najizvrsniji molitelji strogih klauzurnih samostana. Molitva je razgovor s Bogom, molitva je uzdah mislima usmjeren prema Stvoritelju, molitva je trenutak pogleda na križ i iskreno ‘hvala ti Isuse’. Kada taj trenutak, kratak i nevidljiv oku i uhu onih oko nas, postane redovit, postane nam navika i potreba, tada smo već dobro zakoračili u iskustvo molitve. Krunica je tu savršeno sredstvo za početnike, ali i nezaobilazno sredstvo iskusnih i ustrajnih molitelja. Ona nas neumorno usmjerava po svojim otajstvima na promatranje Isusa i na suživot s njime, na sudjelovanje u Isusovu životu i Isusovo sudjelovanje u našim životima. Krunica je dobra i sigurna škola duhovnog života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. listopada 2023.
Nisam pošten, ali htio bih biti pošten
Često se u našim molitvama, pritisnuti raznim potrebama, previše oslanjamo na vlastite snage, na vlastite planove i na viziju kako bi to Bog trebao odgovoriti na naše molitve. Prispodoba o padavičaru iz Markova evanđelja pokazuje svu dramu i nesigurnost naših molitava. Otac dječaka iskreno, ali u strepnji moli Isusa: Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« (Mk 9,22-23)
Imamo dojam, kad bi unesrećeni otac izgovorio jednu krivu riječ, dječak bi zauvijek ostao izgubljeni slučaj. Ali, dječakov otac reagira brzo i s rizikom. Zapravo, sve svoje povjerenje baca u Isusove ruke i događa se čudo. A bio je to, kako čitamo, težak i bezizlazan slučaj. Vjera traži povjerenje i rizik, predanje u Božje ruke. Sve to u teoriji znamo, često tako i molimo, ali možda nam upravo taj rizik nedostaje, rizik koji dopušta Gospodinu da od bezizlaznog učini perspektivno. Lukava je molitva dječakova oca: „Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!“ Na takvoj lukavosti Bog ne zamjera, dapače, divi joj se, nagrađuje one koji se usude svoj život staviti na Božju kocku. Iskrena je to molitva. Vjerujem, iako mi vjere nedostaje, ali htio bih vjerovati. Nisam dobar, ali htio bih biti dobar. Nisam pošten, ali htio bih biti pošten. O ovom mjesecu na osobit način ističemo molitvu krunice. Oni koji je mole redovito, bez obzira na vrijeme i potrebe znaju da nas upravo to moćno sredstvo može zaštiti od nepotrebnog stresa u molitvi i nametanja Bogu naših „riješenja“. Krunica nam dopušta da obuhvatimo cijeli svijet sa svojim potrebama a da pri tom naglasak ostane na Njegovoj – Božjoj volji i Njegovom planu koji je za nas najveće dobro.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. listopada 2023.
Krunica – moćna molitva za život vjernika
Sestra Lucija dos Santos iz Fatime veli kako je: „Presveta Djevica u ovim posljednjim vremenima u kojima živimo dala novu djelotvornost molitvi krunice u tolikoj mjeri da ne postoji problem, bez obzira koliko težak bio, bilo vremeniti ili iznad svega duhovni, u osobnom životu svakoga od nas, naših obitelji… koji se ne bi mogao riješiti molitvom krunice.“.
Svi dobro znamo što je patnja, bolest, neuspjeh, sukob, duševna ili tjelesna bol… To su neizbježna iskustva koja smijemo nazvati križem naših života. A križ je nešto što treba uzeti na sebe i koračati za Isusom. Baš zato što svoju slabost ili tjeskobu prihvaćamo kao križ, imamo pravo i smijemo Isusa moliti za pomoć i ne koračati sami i opterećeni već u jarmu, rame uz rame s Isusom. Krunica je, kako veli sestra Lucija iz Fatime, savršeno sredstvo za nositi križ s Isusom i rješavati probleme na bilo kom području života.
Zašto bi baš krunica bila tako moćno molitveno sredstvo za život nas vjernika? Dok smo opterećeni nekim životnim križem naš pogled zna biti prečesto usmjeren prema nama samima, prema mjestu koje boli, prema iskustvu koje ranjava, prema osobama koje ne trpimo, prema vlastitim slabostima i sl. Krunica u takvim situacijama ima jedan izuzetno ljekoviti učinak i pomaže nam da postignemo ono što Bog od nas straži, a to je zagledati se u njega i prepustiti se njegovu djelovanju. Kroz svoja otajstva krunica odvraća naš pogled sa nas samih i sa naših rana na Isusa, na njegov život, na tvrdoću slame u Betlehemu, na Marijinu majčinsku brigu i zagledanost u Isusa, na Isusovo prihvaćanje križa i pobjedu zla u noći uskrsnuća… Krunica tako čisti naš pogled, liječi našu ranjivost i neumorno govori: zagledaj se u Isusa i u njemu traži snagu za život.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. listopada 2023.
Bez molitve je o Bogu uzaludno govoriti
“Krunica je knjiga za slijepe, gdje duša vidi i tu se odigrava najveća drama o ljubavi koju je svijet ikada upoznao; to je knjiga za jednostavne, koja im pokazuje sve tajne i znanja koja pružaju veće zadovoljstvo nego obrazovanje običnih ljudi; to je knjiga onih starijih, čije se oči zatvaraju nad sjenama ovog svijeta a otvaraju u cijelosti za onaj dolazeći. Njezina moć se ne može opisati”. Riječi su to nadbiskupa Fultona Sheena. Jedan učeni crkveni velikodostojnik ističe krunicu kao sredstvo sigurnog puta ka iskustvu Boga. U svojoj jednostavnosti, krunica obuhvaća otajstva koja nam teolozi, od kako je kršćanstva, pokušavaju približiti i protumačiti. Mnogi su od njih to i uspjeli, ali samo zato jer su se i sami prepustili molitvi kao temeljnoj teološkoj praksi bez koje je o Bogu uzaludno govoriti.
U franjevačkom etnografskom muzeju u Tomislavgradu jedan me je predmet osvojio svojom posebnošću, jednostavnošću, inovativnosti. Bila je to pastirska krunica duvanjskog kraja. Jednostavni tanki drveni krug, obruč, zarezan svakih možda desetak milimetara s urezanim križem, dovoljno mali da stane u torbu pastira, dovoljno velik da obuhvati pedesetak improviziranih zrnaca krunice. Komad drveta koji pastiru pripovijeda život Isusa iz Nazareta. Zar nije u kršćanstvu sve tako prosto i blisko malom čovjeku? Bog se rađa u štali, umire na dvije drvene grede, u ribaru vidi apostola, u grešniku vidi sveca… Zašto onda jednostavnu krunicu teolozi i pape ne bi priznali najmoćnijom molitvom crkve nakon euharistije?!
Neka nam i u ovim listopadskim pobožnostima krunica govori o Bogu, kao pastirima u duvanjskom kraju i drugdje. Takvima se slava najprije objavljuje, kao u Betlehemskoj noći prije nešto više od dvije tisuće godina.
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. listopada 2023.
Snaga molitve krunice
Tijekom Domovinskog rata u jednoj su subotičkoj župi vjernici pokrenuli molitvu krunice po obiteljima. Okupilo bi se i do tridesetak župljana u više obiteljskih kuća. Nakana je bila samo jedna, molitva za mir. Imao sam priliku, sa svojom bakom i sestričinima, sudjelovati u tim večernjim susretima. Bilo je fascinantno i ohrabrujuće vidjeti na jednom mjestu staro i mlado kako moli poput prvih kršćana u katakombama, pomalo u strahu, ali i s vjerom. Ništa mi tih ratnih devedesetih nije pomoglo vjerovati da će rat prestati kao iskustvo te obiteljske molitve krunice. U skučenim obiteljskim dnevnim boravcima, za stolom, na kaučima i foteljama, na podu i stojeći kraj vrata i uz peć, žuborila je zdravomarija odlučnim poluglasom. Slično su iskustvo tih istih godina imali vjernici na zagrebačkim trgovima i drugdje ne samo u Hrvatskoj. Krunica je bila utjeha i pokretač, čuvar vjere u bolje sutra, navjestiteljica mira, snaga praštanja i vjere u ponovne susrete…
Zasigurno ti susreti ne bi bili dovoljno snažni da nije bilo one tihe nevidljive krunice, koja je izvirala ispod bolesničke postelje, iz osamljeničkih stanova i kuća, iz kratkih pauza na poslu i slučajnih posjeta otvorenim praznim crkvama. Dakle, bilo je u našoj, ne tako davnoj povijesti, snažnih iskustava kada je cijeli jedan narod odlučio sklopiti ruke i moliti za promjenu, ne mireći se s aktualnim stanjem u društvu i svijetu. Bilo je iskustava kada je snaga zajedničke molitve mijenjala unaprijed predviđeni i proračunati tijek zbivanja. Bilo je i može toga opet biti. Svibanj i listopad nas na to svake godine podsjećaju. Ovo snažno iskustvo krunice Crkva neizmjerno cijeni i uvijek ga je prepoznavala kao iznimnu snagu vjernika. Papa Pio IX veli u jednom svom govoru o krunici: “Krunica je moćno oruđe za progon demona i zaštitu od grijeha … Ako želite mir u svojim srcima, u svojim domovima, u svojoj zemlji, okupite se svake večeri i izmolite krunicu. Neka ne prođe ni jedan dan bez molitve krunice, bez obzira na brige i poslove koji vas terete”.
