Imamo zorni dokaz da je fra Andrija Topić ubijen iz mržnje prema vjeri. Čak postoji dokument koji su iza sebe ostavili komunisti, kako su se prerušili, kako su ih likvidirali i tako dalje.
Ovih se dana navršilo 80 godina otkako su jugokomunisti ubili 46 fratara Hercegovačke franjevačke provincije u samo osam dana, od 6. do 14. veljače, od ukupno 66 koliko su ih iz te provincije ubili u II. svjetskom ratu i poraću.
Podsjetio je na to fra Slaven Brekalo, gvardijan samostana hercegovačkih franjevaca u Zagrebu u prigodi predstavljanja engleskog izdanja knjige dr. Hrvoja Mandića „Hercegovačka franjevačka provincija u II. svjetskom ratu i poraću“.
Može li se nekoga proglasiti mučenikom odnosno blaženikom, s tom idejom započelo je 2004. povjerenstvo, a onda od 2007. godine Vicepostulatura našega reda, koja je bila naslovljena Postupak mučeništva fra Leo Petrovića 65 subraće. Zadaća vicepostulature bila je traženje dokumenata, istraživanje arhiva i slušanje svjedoka.
U emisiju Susret Radiopostaje Mir Međugorje fra Slaven je posebno detaljno objasnio dokument „Sluga Božji fra Andrija Topić i 49 braće“, koji je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš predao mostarsko-duvanjskom biskupu mons. Petru Paliću 7. veljače na Širokom Brijegu. Tim je dokumentom mjesnom biskupu povjereno daljnje djelovanje u provedbi kanonskog postupka, a nakon dvadesetogodišnjeg istraživanja Vicepostulature potupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“. Zašto se pojavljuje ime fra Andrija u nastavku, a ne i dalje fra Leo, zašto 50, a ne 66, objasnio je fra Slaven u emisiji Susret.
„Došlo se do toga da 50 naše braće prema prikupljenim dokumentima i svjedočanstvima mogu biti proglašena mučenicima odnosno blaženicima. Ali to tek sada treba utvrđivati. Želim razgraničiti – ni ja, niti moja provincija, nitko ne želi preteći sud Crkve kome se u potpunosti podvrgavamo. Mi smo još uvijek u fazi da to treba utvrditi.
Uvjereni smo da su naša braća, svih 66 ubijeni iz mržnje prema vjeri, samo zato što su bili fratri. Međutim kanonska svetost, kanonski postupak ima svoje kriterije. I tim kriterijima treba pristupiti trezveno, dokazati na temelju prikupljenih podataka. Može li se nekoga proglasiti mučenikom odnosno blaženikom, s tom idejom započelo je 2004. povjerenstvo, a onda od 2007. godine Vicepostulatura našega reda, koja je bila naslovljena Postupak mučeništva fra Leo Petrovića 65 subraće. Zadaća vicepostulature bila je traženje dokumenata, istraživanje arhiva i slušanje svjedoka.
Postoje činjenice da su komunisti, partizani iz mržnje prema vjeri ubili naše fratre, ali to treba kanonski dokazati. Postoji kanonski uvjeti, kriteriji za proglašenje nekoga mučenikom i blaženikom. Ta četiri kriterija su 1. materijalno mučeništvo, 2. formalno mučeništvo, 3. da je kršćanski prihvatio mučeništvo i 4. da postoji u narodu glas o mučeništvu.
Postulator našeg franjevačkog reda fra Giovanni Giuseppe Califano i njegov je suradnik prof. Ulderico Parente, povjesničar zadužen i profiliran za kauze koje su povijesne, a naša kauza je povijesna jer treba rasvjetljavati povijesne okolnosti, preuzeli su materijale koje je vicepostlatura kroz ovih 20-21 godinu skupila. Nakon njihovih pomnih proučavanja, sastanaka s nama, svih materijala koji su bili dostupni, konačnu su ocjenu dali u vezi broja fratara, kandidata za beatifikaciju, odnosno za priznanje mučeništva In odium fidei – iz mržnje prema vjeri.
Došlo se do toga da oni prepoznaju uvjete kod 50 naših fratara. To ide na biskupijsku razinu.
To ne znači da netko od 16 fratara koji nisu ušli u ovih 50 jednog dana možda neće ući, isto tako ne znači da će svih 50 biti jednog dana ako Bog da proglašeni mučenicima i blaženicima.“
Fra Slaven je podsjetio na slučaj crkve u Albaniji gdje je 2016. godine proglašeno 38 mučenika, među njima i blaženik iz najstarije hrvatske dijaspore Janjeva, brat Serafin Glasnović Kodić.
”Naknadno, koju godinu kasnije proglašen je još jedan talijanski svećenik, koji je djelovao u to doba na tom području. Znači nisu svi iz grupe proglašeni istodobno.
Postoje činjenice da su komunisti, partizani iz mržnje prema vjeri ubili naše fratre, ali to treba kanonski dokazati. Postoji kanonski uvjeti, kriteriji za proglašenje nekoga mučenikom i blaženikom. Ta četiri kriterija su 1. materijalno mučeništvo, 2. formalno mučeništvo, 3. da je kršćanski prihvatio mučeništvo i 4. da postoji u narodu glas o mučeništvu.
Materijalno mučeništvo znači da morate imati dokaz da je netko ubijen, posredno ili neposredno. Fra Andrija Topić je ubijen neposredno, netko je u njega ispalio šest metaka. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac posredno je ubijen, lagano trovan i od posljedica trovanja je umro.
Ovo sve Bog vodi. I to će biti u ono vrijeme kada treba biti. Božje vrijeme je vrijeme bez vremena. Mi ljudi to stavljamo u neke kategorije, a kod Boga je to polako – kad treba i kome treba.
Formalno mučeništvo dokazujete da je netko ubijen in odium fidei – iz mržnje prema vjeri.
Imamo zorni dokaz da je fra Andrija Topić ubijen iz mržnje prema vjeri. Čak postoji dokument koji su iza sebe ostavili komunisti, kako su se prerušili, kako su ih likvidirali i tako dalje.
Da je kršćanski prihvatio mučeništvo, mi znamo, imamo svjedočanstva dva svjedoka koji kažu kako su se fra Andrija Topić i fra Valentin Zovko na Kočerinu, nakon što su im prvi put upali u kuću, 20. svibnja 1945, oko 11 sati, opljačkali sve i otišli, fra Valentin, fra Andrija i fra Andrijina mama odnosno fra Valentinova sestra kako su se ispovjedili. Dakle oni su mogli pobjeći dok se ovi nisu vratili i ubili ih, ali nisu, znali su što ih čeka. Oni su se ispovjedili, prihvatili su s vjerom uskrsnuće tu svoju žrtvu.
Četvrti uvjet je da postaji u narodu glasa o mučeništvu. O tome ne treba puno govoriti, naš narod je oduvijek štovao naše fratre kao mučenike.
Osim kriterija postoje i preporuke koje nisu uvjeti, kao što su sačuvani posmrtni ostaci i mogućnost štovanja na grobu. Imamo grob fra Andrije Topića. Zbog toga je njegovo ime na čelu ove kauze. Na neki način traži se i da bude povezan s fratrima, s grupom fratara po kojima su svi naši fratri dobili ime, a poznati su kao širokobriješki mučenici ili franjevački mučenici Širokog Brjega. A fra Andrija je stradao na Kočerinu, na pokrajinskom području našeg samostana na Širokom Brjegu. Imamo njegove posmrtne ostatke, a nemamo ostatke naše pokojnog provincijala fra Lea Petrovića. Uz to fra Andrija Topić je još za života, to je treća preporuka, za života je, a ne samo u trenutku smrti živio svoje mučeništvo. Bio je kronični plućni bolesnik, tuberkuloza. Znači fra Andrija je živio mučeništvo za svoga života, ne samo u trenutku smrti. Takvu se osobu, jedan zorni primjer, najuvjerljiviji, stavlja na čelo kauze. I sad smo kao Provincija i Vicepostulatura sve to predali našem mjesnom biskupu mons. Petru Paliću.“
Zanimljivo je da su članovi širokobriješkog Franjevačkoga svjetovnoga reda, naravno ne znajući da će 7. veljače provincijal biskupu predati spomenuti dokument, uoči ovogodišnjeg spomendana mučeništva, jedan mjesec svaku večer nakon večernje mise, molili krunicu na grobu mučenika u crkvi na Širokom Brijegu i to s nakanom za njihovo proglašenje mučenicima, odnosno blaženicima.
„Ma nije to slučajno, mi kao Provincija, dok se pripremao taj dokument, nismo znali da naši svjetovni franjevci na Širokom Brijegu mole na grobu naše ubijene braće, a oni nisu znali da se ovo priprema“, rekao je fra Slaven i dodao: „Ovo sve Bog vodi. I to će biti u ono vrijeme kada treba biti. Božje vrijeme je vrijeme bez vremena. Mi ljudi to stavljamo u neke kategorije, a kod Boga je to polako – kad treba i kome treba. Svojim ljudskih snagama činimo i trebamo činiti onoliko koliko možemo, a Gospodin će udariti pečat onoga trenutka kada bude baš potrebno da i mi dobijemo neki znak. Sve je uvezano, sve je tako smisleno na jednoj Božjoj logici, samo je treba znati iščitati i prepoznati.“
Cijeli razgovor s fra Slavenom Brekalom u emisiji Susret poslušajte na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
