Euharistija je središte našeg kršćanskoga života, ona je kako to dokumenti Crkve kažu, izvor i vrhunac našeg sakramentalnog života. U njoj susrećemo živoga Boga, po njoj upravljamo svoje molitve Bogu. Molimo se Bogu zajedno s Kristom, zajedno s čitavom Crkvom
Kroz korizmeno vrijeme u programu Radiopostaje Mir Međugorje četvrtkom od 10 sati i 15 minuta možete slušati emisiju „Upoznajmo sakramente“, u kojoj fra Zvonimir Pavičić, župnik župe svetoga Jakova u Međugorju govori o euharistiji i svemu vezanom za nju, a bit će riječi kako naziv emisije kaže i o drugim sakramentima. U prvom izdanju emisije govorilo se o zajedništvu sabrane zajednice na svetoj misi, o dostojanstvu ponašanja i oblačenja za misu, na koji način se pripremiti za odlazak na misu i kada misa zapravo počinje. Spomenut će se i uvodni obredi.
„Euharistija je središte našeg kršćanskoga života, ona je kako to dokumenti Crkve kažu, izvor i vrhunac našeg sakramentalnog života. U njoj susrećemo živoga Boga, po njoj upravljamo svoje molitve Bogu. Molimo se Bogu zajedno s Kristom, zajedno s čitavom Crkvom. Mi smo svjesni velikog zanimanja vjernika, kada govorimo o euharistiji, kada imamo kateheze vezane uz euharistiju, tada bude najviše pitanja. Vjernici vole i žele više znati o euharistiji, zanima ih što činiti i kako nešto činiti, u kojem trenutku. Zanimaju ih geste, što određena gesta znači. Najvažnije je razumjeti što određena gesta znači, odnosno razumjeti što je Euharistija. Iako je euharistija otajstvo koje nam je Gospodin dao i ne možemo ga mi nikada do kraja razumjeti, niti može netko reći da zna što je sveta misa, ona je uvijek otajstvo. Božja je, nije samo naša ljudska, po tome nama ostaje uvijek malo skrivena, nedorečena, odnosno iza zastora. To je ono što i nas privlači, to je ono što nam je lijepo u njoj, ono što je uvijek u njoj novo. Uvijek nas poziva da damo cijele sebe u euharistijskom slavlju, da je slavimo zajedno sa zajednicom. Zato je ona uvijek i izvor mnogih pitanja, mnogih zanimanja. Mi smo imali kateheze u došašću o sakramentu euharistije, jer dobivamo puno upita. Vjernici nas pitaju što znači ovo, što znači ono. Tako da smo imali kateheze o euharistiji i nakon tih kateheza rodila se ideja da eto napravimo na radiju u obliku u ovih emisija.“, rekao je fra Zvonimir o tome kako se došlo na ideju realiziranja emisije „Upoznajmo sakramente“.
Vrhunac naše osobne molitve trebao bi biti u Euharistiji, u toj zajedničkoj molitvi, molitvi Crkve tu gdje smo zajedno sa svim vjernicima. To je jedan njezin karakter kojeg treba prepoznati i kojem se treba priključiti. Nitko ne može slaviti Euharistiju sam.
„Osnovno što bi čovjek trebao znati da je euharistija slavlje zajednice. Svatko od nas ima osobnu molitvu. Molimo sa svojim obiteljima, sa svojim zajednicama ako smo redovnici. Imamo osobnu molitvu, to je ono kad slušamo Isusa koji nam govori: „Otac tvoj vidi u skrovitosti, zatvori vrata svoje sobe, odnosno vrata svoga srca. Pomoli se Gospodinu.“ Dakle, svatko od nas ima osobnu molitvu, osobne nakane. Vrhunac naše osobne molitve trebao bi biti u Euharistiji, u toj zajedničkoj molitvi, molitvi Crkve tu gdje smo zajedno sa svim vjernicima. To je jedan njezin karakter kojeg treba prepoznati i kojem se treba priključiti. Nitko ne može slaviti Euharistiju sam. Najžalosnije je kada vidimo osobu da je izolirana u crkvi od svih vjernika, da je na nekom svom posebnom mjestu, koje je „rezervirano“ za nju. Jednostavno ne vidi nikoga drugoga, sama je u svojoj molitvi, ima svoga Boga. Pričestit će se i to joj je dovoljno, hrani se time. Međutim, ta je osoba zatvorena eklezijalnosti, ta je osoba zatvorena crkvenosti, zatvorena je zajedništvu. Zatvorena je zapravo onom bogatstvu koje izvire iz zajedništva. Euharistija je molitva koju zajednica upućuje Gospodinu. Ne pojedinac, već zajednica upućuje Gospodinu. Zajednica slavi i važno je biti dio te zajednice. Mi iako različiti kako kaže Pavao, jedno smo tijelo. Svatko od nas je različit, svatko dolazi sa svojom nakanom na misu. Svatko ima svoje probleme, svatko živi različitim životom. Međutim kada smo na misi, tu smo jednaki. Tu smo jedna zajednica koja moli, tu trebamo biti jedno tijelo. Zato je veoma važno to razumjeti, ne samo razumjeti nego se tako i ponašati“, kazao je fra Zvonimir o tome kako se kroz cijelo misno slavlje očituje zajedništvo sabrane zajednice i to u molitvi, pjevanju i zajedničkom držanju tijela.
Kroz korizmeno vrijeme u programu Radiopostaje Mir Međugorje četvrtkom od 10:15h možete slušati emisiju „Upoznajmo sakramente“, u kojoj fra Zvonimir Pavičić govori o euharistiji i svemu vezanom za nju. U drugom izdanju emisije govorio je o tome kada vjernici trebaju doći u crkvu i mogu li se pričestiti ako zakasne na početak mise, zatim o procesiji i pjesmi ili sviranju koja je prati i o pokajničkom činu. Kazano je više i o zazivu “Gospodine smiluj se” i pjesmi “Slava Bogu na visini”, a spomenula se i Zborna molitva kao zaključak uvodnih obreda.
Vjernici se trebaju truditi doći ranije na misu i ako treba 20 minuta prije mise, kako bi se vidjeli sa svojim župljanima, prijateljima, s ljudima s kojima dijele svoj životni prostor i vrijeme i s kojima slave euharistiju
„Kako stvoriti zajedništvo? Zajedništvo se stvara prije, ne može se zajedništvo stvoriti jednim klikom. Svi znamo koliko je teško imati to zajedništvo, jedinstvenost, u našem narodu, u našim zajednicama gdje god živimo, koliko je teško ostvariti to zajedništvo. Onda se postavlja pitanje mogu li ja ostvariti zajedništvo u euharistiji tako što uletim na misu minutu prije ili sa zvonom ili kasnim na misu. Vjerojatno ne mogu. Zajedništvo se stvara ranije, prije mise. To je više običaj na selima gdje su manje župe. Tu vjernici nekada znaju doći puno prije mise, po 20 minuta prije mise. Oni se ispričaju jednostavno, što je bilo, zadnje teme ispričaju. O svemu razgovaraju. Već se stvori kakvo takvo zajedništvo, dakle oni se povezuju, tvore zajednicu. Nije da ljudi dođe da ne zna nitko nikoga, da šute, već stvore jedno zajedništvo s kojim ulaze u crkvu, ulaze u sveti prostor, ulaze pred Gospodina. Već su na jedan način u zajednici, zajedništvu. Naravno ako netko zakasni, ako netko stalno kasni na misu propušta priliku da postane dio zajedništva. Ili ako netko dolazi na misu okrećući svoj pogled od drugih, spuštajući glavu, ne mareći ni za koga taj propušta mnogo toga, puno milosti će propustiti. Naravno da se može dogoditi da netko zakasni na misu zbog nekih razloga. Kada doći na misu da se možemo pričestiti? Pitanje koje vjernici često postavljaju. Tu se zapravo otkriva nerazumijevanje euharistije. Da bi se uopće došlo do pričesti, potrebno je proći kroz sve, kroz uvodne obrede, službu riječi. Jednostavno da možemo doći do euharistijske službe i njezina vrhunca, a to je pričest. Opet označava naše zajedništvo u Kristu. Mora se naglasiti da ne shvaćamo euharistiju u jednom vidu da je to pričest, da čekam kada ću primiti hostiju. Ne trebamo na takav način shvaćati, a tko god je shvaća na takav način puno će toga izgubiti, puno će toga proći pored njega. Puno toga neće primiti, odnosno zatvorit će svoje srce za one milosti koje Bog daruje upravo kroz Crkvu, zajednicu onih koji mole kao jedno, kao jedna duša. Vjernici se trebaju truditi doći ranije na misu i ako treba 20 minuta prije mise, kako bi se vidjeli sa svojim župljanima, prijateljima, s ljudima s kojima dijele svoj životni prostor i vrijeme i s kojima slave euharistiju, da se upoznaju. Da ne budu biti stranci koji evo tu su se našli u isto vrijeme na istom mjestu.“ kazao je fra Zvonimir o dolasku vjernika na misu i važnosti dolaska na vrijeme kako bi se uistinu kroz zajedništvo sudjelovalo.
Tišina je izostanak riječi, a šutnja je trenutak u kojemu mi zaustavljamo sebe i puštamo Gospodinu da on progovori. Šutnja je mjesto susreta s Bogom…
„Vrhunac uvodnih obreda jest zborna molitva. To je ono kada svećenik kaže pomolimo se. Tada ostavi trenutak šutnje i on izgovara riječi molitve, a mi svi nakon doksološkog završetka, prihvaćamo tu molitvu kada kažemo Amen. To je zborna molitva, na latinskom collecta, što dolazi od glagola brati, skupljati, sabirati. Mogli bi reći da ovaj naziv zborna molitva može unijeti pomutnju. Kako sad zborna molitva nas stavlja u jedno, ako je zborna molitva. Ona ne govori o zboru, o skupini ljudi nego govori o ovom sabiranju. Mogla bi se zvati sabirna molitva da tako kažem. Zapravo govori o tome da ona sabire sve molitve u jednu. Kad nas svećenik riječima Pomolimo se, on bi trebao ostaviti šutnju. Šutnju da vjernici mogu izreći svoju molitvu. Šutnja je jako bitan element u slavlju euharistije. Zato što nije tišina. Mi volimo raditi razliku između tišine i šutnje. Tišina je izostanak riječi, a šutnja je trenutak u kojemu mi zaustavljamo sebe i puštamo Gospodinu da on progovori. Šutnja je mjesto susreta s Bogom. Tu šutnju imamo u pokajničkom činu. Kad nas svećenik uvede u misu i u pokajnički čin i kaže pokajmo se za svoje grijehe, priznajmo svoje grijehe Gospodinu. Ako nakon toga odmah počne govoriti: Ispovijedam se, onda negira ovaj poziv koji nam je dao. Dakle pokajmo se, kako ćeš se pokajat kada nisam imao to vrijeme šutnje, da smislim svoje lake grijehe i da ih jednostavno u sebi predam Gospodinu. Zato je važna šutnja i u zbornoj molitvi. Kada svećenik kaže pomolimo se, nastaje šutnja koju treba pustiti jedno vrijeme. Vi ćete vidjeti na misi kada se šuti deset sekundi svi su napeti. Na misi ako netko šuti deset sekundi već je to, što se ništa ne događa, ništa ne govori svećenik, što je bilo? Teško je razumjeti govor šutnje današnjem vjerniku u ovom užurbanom svijetu.
Upravo je ta šutnja poticaj za susret s Gospodinom. U zbornoj molitvi da u toj šutnji kada svećenik pozove pozivom pomolimo se, kada da trenutak šutnje da ja u toj šutnji dadnem svoju nakanu. Primjerice. došao sam moliti za zdravlje svoga brata, svoga oca ili imam problem koji sad stavljam Gospodinu. To je vrijeme kada trebaš prinijeti svoju nakanu. Često ljudi kažu, a ja to prinesem dok je podizanje. To je pogrešno, za vrijeme podizanje treba šutjeti, gledati i klanjati se. Ovo je vrijeme kada treba dati svoju nakanu Bogu. Što se događa. U toj šutnji svatko u sebi iznese svoju nakanu Bogu. Ako je nas 100 u crkvi, to je 100 nakana. Svećenik zatim moli molitvu. Riječi iz zborne molitve. Molitva se uglavnom upućuje Bogu Ocu, osim u Gospodnjim svetkovinama kada se upućuje Kristu. Svećenik upućuje Bogu Ocu molitvu, mi smo predali svoju molitvu u toj šutnji. Svećenik u ime svih nas izgovara tu molitvu. I onda slijedi doksološki završetak: Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje, u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova, i onda cijela Crkva odgovori: Amen. I s tim Amenom, mi jednostavno zaključamo da tako kažem slikovito, svoju molitvenu nakanu u tu zbornu molitvu. To postaje jedna molitva. Molitva Crkve koja je postala jedno, dakle nije više neko mnoštvo vjernika, nego jedna zajednica vjernika koja moli. Upravo po toj zbornoj molitvi. Pa ako vjernici nisu načisto s tim kada svoju nakanu prinijeti Gospodinu, prije mise, za vrijeme podizanja, za vrijeme pričesti… Kada svećenik nakon Gospodine ili nakon Slave ako se pjeva, kad svećenik kaže pomolimo se i ostavi trenutak šutnje tada ja svoju molitvenu nakanu predajem u tu zbornu molitvu, koju onda svećenik upućuje Bogu Ocu“, objasnio je fra Zvonimir o zbornoj molitvi koja zaključuje uvodne obrede i uvodi nas u novi dio mise, odnosno u Službu riječi.
Prve dvije emisije ‘Upoznajmo sakramente’ dostupne su na našem YouTube kanalu, a sljedeća emisija je u četvrtak u 10 sati i 15 minuta.
Mijo Brkić
