U povodu obilježavanja 80. obljetnice Maceljske tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u subotu 17. svibnja 2025., misu ispred crkve Muke Isusove u Maclju predslavio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić.
Misu su suslavili brojni svećenici, među kojima generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslav Novak, nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić te provincijali fra Milan Krišto i don Milan Ivančević.
Na početku euharistijskoga slavlja, nadbiskup Križić je poručio okupljenima da se nalaze na mjestu koje je prije 80 godina bilo „mjesto strave i užasa“.
Započinjući homiliju, mons. Križić je podsjetio da stoje pred misterijem ljudske tragedije i ljudskog zla koje se prije 80 godina dogodilo na tom lokalitetu. „Okrutna masovna ubijanja bez ikakvog suđenja i bilo kakve provjere o krivici ili nevinosti žrtava. Stojimo ovdje na zemlji natopljenoj krvlju poznatih i nepoznatih ljudi čija krv, kao nekada i Abelova, nije prestala vikati nebu kroz sva ova desetljeća, kao što još uvijek viče i krv svih drugih nevinih žrtava u bilo kojem kutku naše zemlje“, rekao je.
Podsjećajući na zločine koji su učinjeni, istaknuo je da čovjek, kada zatruje dušu i savjest, onda se spušta ispod životinjske razine. „Činiti zločine ove naravi, od bilo koga i bilo gdje, je uistinu djelo Sotone. Čovjek, po svojoj naravi, ne bi mogao činiti takva zvjerstva nad drugim čovjekom. On to može samo onda kada dopusti da njime ovlada Sotona“, naglasio je propovjednik.
U nastavku je poručio da čovjek ne može istovremeno činiti zlo i biti sretan i imati mir u svojoj nutrini. „Čovjek koji čini zlo, bit će na jedan ili drugi način žrtva svog vlastitog zla. Tu istinu nalazimo na mnogim mjestima Svetog pisma, počevši od prvih stranica“, rekao je.
„Zahvalni smo Bogu na daru slobode koja nam omogućuje da žrtvama, koje su na ovom lokalitetu razbacane kao zadnje smeće, možemo povratiti nešto ljudskog dostojanstva koje im je bilo posve oduzeto i iskazati ljudsko poštovanje i na ovaj način“, kazao je nadbiskup Križić dodavši da se ne znaju imena svih žrtava, ali se zna da su to bili ljudi, stvoreni na sliku Božju.
Poručio je okupljenima da su došli preporučiti Bogu sve stradale i da ga mole da ne dopusti da se takva zla igdje ponove. „Za nas vjernike mjesta zločina su sveta mjesta i zato moraju biti mjesta praštanja, a ne mržnje, mjesta molitve, a ne proklinjanja. Mržnja nikada ne donosi blagoslov i na njoj se ne gradi budućnost“, naglasio je.
Nadbiskup je potaknuo nazočne na molitvu za sve: i žrtve i zločince. „Mi smo duboko uvjereni da je molitva najjača brana zlu, brana koja sprječava njegovo širenje, ako ne može biti posve iskorijenjeno“, rekao je i podsjetio da se Crkva nalazi u Svetoj godini, godini praštanja i pomirenja.
Podsjećajući na papu Ivana Pavla II., koji je 2000. godine tražio oprost od svih kojima su kršćani činili bilo kakvo zlo, poručio je da „moramo biti svjesni da nije ovo jedino mjesto ljudskog stradanja u našoj domovini, niti su samo naši ljudi bili žrtve tuđeg zla. Bilo je i drugih koji su bili žrtve našega zla. Osuđujući tuđa zla, ne smijemo zaboraviti kajati se za vlastita“, naglasio je.
Na kraju je podsjetio da je oprost nešto što mora doći iz nutrine čovjeka te da nije moguć samo snagom naravi, nego snagom Božje milosti. „Molimo da dragi Bog nagradi vječnim životom mučeničku smrt ovih ljudi i svih drugih nevinih žrtava, da im udijeli ono mjesto u novom životu gdje smrt i patnja, a niti zli ljudi, neće imati pristup“, zaključio je homiliju nadbiskup Križić.
Prije završnog blagoslova mons. Križić je predvodio molitvu odrješenja, a nakon svečanog blagoslova je otpjevana Hrvatska himna.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Danijele Župančić i orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Posluživali su bogoslovi Zagrebačke nadbiskupije.
Organizator komemoracije je Hrvatska biskupska konferencija. (ika)
