Davne 1222. godine upravo na današnji dan, dan Marijina Uznesenja na nebo zbio se susret između Franje Asižanina i Tome Splićanina. Toma je jedan od rijetkih ljudi onoga vremena koji su ostavili neki pisani trag o svetome Franji, te tako postao jedan od rijetkih svjedoka javnog djelovanja svetoga Franje, što predstavlja prvorazredni izvor za proučavanje života svetoga Franje. U našoj nacionalnoj i crkvenoj povijesti Toma je ostavio veliki trag napose svojim djelom ”Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika”, što je jedan od rijetkih izvora za proučavanje naše povijesti. Upravo u tome djelu donosi ovaj kratki ali vrijedni odlomak o svetome Franji i to što je najzanimljivije odlomak govori o povijesnim događajima oko promaknuća stanovitog Guncela, neshvatljivo se prekida s tekstom o svetome Franji te ponovno započinje s rečenicom ”No vratimo se na glavnu temu” ni ne slutivši da će nam ostaviti vrlo važan trag za franjevačku prošlost. Toma je u svome tekstu zapisao sljedeće:
”Iste godine – tj. 1222. – na dan Bogorodičina uznesenja, kad sam bio na studiju u Bologni, vidio sam svetoga Franju kako propovijeda na trgu ispred javne palače gdje se skupio gotovo cijeli grad. Početak pak njegova govora bio je: ‘Anđeli, ljudi, demoni’. O ovim trima racionalnim duhovnim bićima izlagao je tako dobro i jasno da su se mnogi prisutni učeni ljudi nemalo divili govoru neuka čovjeka. On se pak nije držao propovjedničkog stila, nego je govorio više kao govornik u skupštini. Doista, sav sadržaj njegovih riječi smjerao je na dokidanje neprijateljstava i obnavljanje ugovorā o miru. Habit mu bijaše zamazan, osobnost prezira vrijedna, a lice neugledno. No Bog je njegovim riječima dao toliku djelotvornost da su se razgovoru o miru vratili mnogi tribusi plemića među kojima bijaše bjesnio žestoki bijes starih neprijateljstava uz prolijevanje silne krvi. Toliko je bilo veliko poštovanje i pobožnost ljudi prema njemu da su muškarci i žene na njega hrpimice nasrtali silno nastojeći dotaći se njegova skuta ili otrgnuti nešto od njegovih dronjaka.” (Historia, 2003.).
Svojim, već stečenim, ugledom sveti je Franjo nastojao pomiriti razne zaraćene strane onoga vremena i to upravo na svetkovinu One koja je i sama bila primjer mira među Isusovim učenicima i sljedbenicima. Poveznica između Marije i sljedbenika svetoga Franje ostala je vrlo živa, vrlo prisna sve do današnjih dana. Kolike su samostane i crkve franjevci posvetili upravo Njoj i Njezinim svetkovinama. Koliko li je samo Marijinih svetišta koje franjevci vode gdje su izrečene i uslišane tolike molitve. Franjo nam je dao poštovanja prema Mariji. U Franjin primjer gledajmo, ali nemojmo ga samo gledati nego ga nasljedujmo, unesimo ga u svoje živote jer upravo se preko Marije najbrže dolazi do Krista.
Mir vam i dobro.
Literatura: TOMA ARHIĐAKON, Historia Salonitana, Split, 2003.
Piše: fra Antonio Petric
