Sveti Josip, muž Marijin zakonski je otac Isusov. On je zaštitnik hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog roda, u njegovo vrijeme vrlo siromašnog. Radio je kao stolar. Sveti Matej apostol i evanđelist kaže za nj da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način je ostala trudna. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti. No kada ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji im se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.
Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine u Reinchenau, a kasnije su ga osobito promicali sv. Bernard iz Clairevauxa, sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV, koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu.
Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli “da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljulje sve peripetije oko svoga suvereniteta…”
Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Isusu spasitelju čovjeka. Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu.
Grad Nazaret važno je odredište za hodočasnike u Svetoj Zemlji. Najvažnija crkva u Nazaretu svakako je bazilika Navještenja, moderna crkva, najveća na Bliskom istoku, koja se nalazi na mjestu četiriju prethodno porušenih crkava, sve sagrađenih iznad mjesta za koje se vjerovalo da je dom Marijinih roditelja. To je mjesto na kojem ju je posjetio anđeo Gabrijel kojem je Marija dala svoj pristanak.
Nedaleko, u sklopu istog kompleksa franjevaca, nalazi se još jedna crkva važna za hodočasnike, a to je crkva sv. Josipa. Prema tradiciji, vjeruje se da je ova crkva sagrađena nad kućom i radionicom svetog Josipa.
Današnja moderna crkva sv. Josipa također je sagrađena nad ranije srušenim crkvama – ukrašenom bizantskom crkvom iz 5. stoljeća i kasnijom crkvom iz križarskog doba.
Nakon arapske okupacije u 13. stoljeću, križarska crkva sv. Josipa stoljećima je bila u ruševinama. 1754. franjevci su to mjesto kupili i obnovili kapelu u čast svetog Josipa.
1880-ih redovnice samostana sestara iz Nazareta otkrile su drevnu kuću iz 1. stoljeća ispod svog samostana. Projekt obnove su pokrenule i organizirale same časne sestre. Franjevci su 1914. godine obnovili sadašnju crkvu na onome što je ostalo od križarske crkve.
Kasnije, 1936. godine, francuski isusovac Henri Senès, koji je imao prethodno znanje u arhitekturi, posjetio je mjesto ispod samostana i detaljno opisao strukture. Njegov je rad uglavnom bio nepoznat izvan kruga franjevaca u Svetoj Zemlji. 2006. godine redovnice su odobrile pristup mjestu arheolozima pod vodstvom profesora Kena Darka.
Profesor Ken Dark, arheolog sa Sveučilišta Reading u Velikoj Britaniji, istražujući to mjesto 14 godina ustvrdio je kako je vjerojatno sveti Josip sagradio kuću, odnosno stan od kamena koji je djelomično usječen u obronke vapnenca.
