Poruku riječkog nadbiskupa Mate Uzinića za Uskrs 2025. objavljujemo u cijelosti.
Drage sestre i draga braćo,
u blagovalištu Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci nalazi se triptih koji prikazuje iskustvo dvojice učenika na putu u Emaus (Lk 24,13-35). Prva slika prikazuje zbunjene, prestrašene i tužne učenike koji idu iz Jeruzalema u Emaus nakon iskustva Velikog petka i ništa ne razumiju. Na drugoj je slici središnji trenutak njihova susreta s uskrsnulim Isusom kad su im se otvorile oči, zapalilo srce i prosvijetlio razum te im je sve postalo jasno. Na trećoj slici može se vidjeti njihov radosni povratak u Jeruzalem kako bi svojoj braći i sestrama prenijeli svoje iskustvo i navijestili evanđelje – Isusovo uskrsnuće. Nadbiskup u miru Ivan redovito je objašnjavao kako ta slika predstavlja onu promjenu koja bi se trebala dogoditi tijekom boravka i života u Bogosloviji. Slažem se s njim, ali tu njegovu misao primjenjujem i na sve nas koji smo u ovoj Svetoj godini 2025. i jubilarnoj godini naše Riječke nadbiskupije Božjom milošću dovršili svoje korizmeno hodočašće i kao „hodočasnici nade“ započeli radosnu proslavu Uskrsa.
Živimo u vremenima punim izazova. Riječi učenika iz Emausa često mogu biti i naše: „A mi se nadasmo…“ (Lk 24,21). Koliko je danas onih koji hodaju, svatko prema svom „Emausu“, razočarani i izgubljeni? Mladi ne vide budućnost, obitelji su pritisnute brigama, bolesni trpe u osami… Uskrsli Krist dolazi i k njima – ali po nama! Zato je potrebno da se najprije nama samima dogodi susret s njim. On želi ponovo probuditi našu vjeru i vratiti nam nadu kako bi nas s ljubavlju, kojom nas ljubi i kojom ljubi sve ljude, poslao drugima da im služimo u ljubavi. Primjer su nam dvojica učenika na putu i ono što je susret s Isusom uskrsnulim njima učinio. Još više, primjer nam je sam Isus koji temeljem ove pripovijesti jasno pokazuje da ni onda kada nam je najteže nismo sami, da je on i tada – ili osobito tada – s nama u svojoj riječi, u sakramentima, posebno u euharistiji, u Crkvi – koja se za nas na ovom prostoru konkretizira u našoj Riječkoj nadbiskupiji – čija je zadaća u snazi Duha Svetoga nastaviti njegovo poslanje svugdje gdje su dvojica ili trojica okupljena u njegovo ime.
Kao nekad dvojici učenika na putu u Emaus, tako i nama Isus vraća nadu. A mi smo pozvani tu radosnu vijest nade pronositi svuda po svijetu gdje ljudske nade dolaze do svog kraja, kako bi se na svakome mjestu mogao dogoditi susret s onom nadom koju donosi uskrsli Gospodin. Dopustimo uskrslom Isusu da naša ljudska i prolazna, prizemna i krhka nadanja ispuni novom nadom, nadom koja se ne zaustavlja na grobu, već smrti daje novu perspektivu. Ta nova perspektiva nada je uskrsnuća, onog Isusova, u koje kao kršćani vjerujemo, a s njim i onog našeg, kojemu se kao kršćani nadamo.
Uskrsna nada ne mijenja stvarnost već mijenja nas. Omogućava nam da više ne budemo samo pasivni slušači nego da postanemo i aktivni sudionici stvaranja novog svijeta i novog čovjeka usklađenog s uskrslim Isusom. To je nada u Božje kraljevstvo za koje molimo u svakom Očenašu. Ona raspaljuje naša srca, budi našu vjeru i osposobljava nas za usklađenost s Božjom voljom, za izlazak iz zatvorenosti u vrtlog vlastita beznađa i za povratak s ljubavlju koja je domišljata drugima, koji nam nisu neprijatelji i konkurencija nego sestre i braća. Osposobljava nas za zajednički hod u nadi, „ruku pod ruku, bez guranja i gaženja (…), bez gajenja zavisti i licemjerja, ne dopuštajući da itko zaostane ili se osjeća isključenim“ (papa Franjo, Poruka za korizmu 2025. „Hodimo u nadi“).
Uskrsna nada nije tek osjećaj – ona mijenja naše živote! Neka ta nada promijeni o ovom Uskrsu i sve nas. Neka nas potakne da se više ljubimo, da jedni drugima služimo i donosimo nadu onima koji nade nemaju.
Krist – naša nada uskrsnuo je! On je pobijedio smrt! U njegovoj je pobijedi i naša pobjeda. I mi ćemo s njim uskrsnuti!
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Mate Uzinić, riječki nadbiskup
Rijeka 2025.
