U ovotjednoj emisiji „Magistra vitae“ nastavili smo govoriti o austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. god., s naglaskom na ulogu Ličana, pripadnika ličke 79. pješačke pukovnijekoja je sudjelovala u okupaciji. Naš gost i ovoga tjednabio je umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske i vojni povjesničar Nikola Tominac.
Na početku emisije pukovnik Tominac govorio je o tome, kako su na vijest o okupaciji i mobilizaciji vojske reagirali stanovnici Bosne i Hercegovine: „Sama vijest o pokretu austrougarskih snaga izazvala je masovni ustanak stanovništva, uglavnom muslimanskog i nešto manje pravoslavnog, koje je zahtijevalo autonomiju. Njihovi ciljevi su bili drugačiji, ne Austrijancima, nego Srbima. U samome početku u Sarajevu su izbili sukobi između pristalica okupacije i protivnika, koji su bili predvođeni Hafizom hadži Lojom. Imali su oko 93.000 boraca, a za zapovjednika tih snaga imenovan je Smailbeg Selmanović Taslidžak. Hrvati su bili za okupaciju, da se pripoje matici zemlji“.
Napad austrougarske vojske započeo je 29. srpnja kada su austrougarske snage bez značajnijeg otpora prešle rijeke Savu i Unu: „ Vrlo iskusni general Filipović je shvatio da se granica mora prijeći na šest težišnih mjesta: kod Šamca, Broda, Gradiške, Kostajnice, Vrgorca i Imotskog.Prvi jači otpor i veće borbe započele su kod Maglaja i Žepča. Poslije teških borbi austrougarske su snage, nakon pristiglih pojačanja, primorale ustanike na povlačenje prema Zenici. Tijekom 31. srpnja osvojena je Banja Luka i nakon toga snage kreću prema Mrkonjić Gradu. Na tom pravcu događaju se jače borbe kod Jajca“, kazao je pukovnik Tominac.
Snage koje su napadale iz Dalmacije prema Hercegovini, imale su također mnogo problema na svojim pravcima napada: „Pri ulasku podmaršala Jovanovića u Mostar izbila je krvava buna tijekom 31. srpnja. Nakon intenzivnih borbi tijekom 5. kolovoza okupacijske snage ušle su u Mostar uz prethodne borbe kod Čitluka. Nakon krvavih borbi i pobjede kod Crnića i Pašića hana tijekom 19. i 21. kolovoza ponovo je zauzet Stolac i time im je omogućen nastavak operacija. U tim se borbama posebno istaknula skupina don Ivana Musića. Nakon teških borbi okupirano je područje Trebinja (7. rujna), Bileća i Gacko do 18. rujna, a Klobuk je pao 28. rujna“.
Kako austrougarsko vodstvo nije računalo na snažan otpor ustanika, borbe su vođene i tijekom rujna i listopada, a zbog podcjenjivanja ustanika, morali su poslati pojačanje. Borbe kod Bihaća tijekom 7. rujna 1878. ubrajaju se u najkrvavije u čitavoj okupaciji Bosne i Hercegovine, a u tim borbama sudjelovali su Ličani, pripadnici ličke 79. pješačke pukovnije: „U okupaciji Bosne i Hercegovine, 79. pukovnija sudjelovala je u dvije skupine. Prva skupina, gdje su bili mlađi vojnici, sudjelovala je u borbama od Slavonskog Broda do Doboja, a ova druga pričuvna, ona je bila predviđena u borbama oko Bihaća. Napadom na Bihać i Ključ htjelo se osloboditi zapadnu Bosnu i time olakšati stanje postrojbi na širem operativnom području, osobito oko Livna, gdje su se još uvijek nalazili brojni ustanici i turski vojnici. Najstrašnije su se borbe vodile 7. rujna 1878. god., kada je pukovnija imala vrlo velike gubitke. Te krvave borbe nisu dovele do osvajanja Bihaća, nego je trebalo dovesti nove snage. Druga faza napada je bila dosta brza i nakon osvajanja Bihaća, tijekom 19. rujna, turski su časnici došli u Zavalju i potpisali su predaju!“
Do 20. listopada 1878. završene su borbe. Austro-Ugarska Monarhija uspjela je okupirati Bosnu i Hercegovinu, a što je bilo nakon toga, poslušajte u emisiji koja je dostupna na našem YouTube kanalu.
Andrija Šego
