Bit je da brak nije događaj nego jedno neprestano događanje, to je zajedništvo za koje se živi i od kojega se živi
„Ljubav se može prikazati kao cestovno raskrižje u dvije ili više razina. Supružnici možda idu i u istom smjeru, ali paralelnim trakovima, jer ih je individualizam toliko razdvojio“, rekla je Suzana Matošević, bračna i obiteljska savjetovateljica Đakovačko-osječke nadbiskupije govoreći o temi „Kako ostati ili opstati zajedno u braku?“. O toj je temi govorila u Oazi života Radiopostaje Mir Međugorje 4. ožujka 2021.
„I mi u Savjetovalištu pomažemo u procjeni puta kroz upoznavanje početnih neostvarenih želja i osjećaja na kojima se gradio daljnji bračni odnos“, istaknula je te spomenula pitanja koja potiču procjenu smjera puta: „Što vam je bilo neodoljivo kod drugoga? Muž i žena se mogu pogledati u oči i prisjetiti svoje ljubavne priče. Kojim putem ste tada krenuli a u kojem pravcu danas idete? Je li to zajednički cilj, koji je uopće vaš cilj? Osjećaji omogućuju povezanost, ali su katkad iznimno bolni. Ako pak ne prepoznamo naše osjećaje možemo zalutati na putu. U stanjima velike uznemirenosti, poput bijesa, trebalo bi ipak izbjegavati razgovor dok se ne smirimo“, rekla je Suzana Matošević te preporučila međusobno ohrabrivanje pozitivnim izjavama koje daju snagu i potiču razvoj pozitivnih osjećaja, kao što su pr. ‘čujem to što govoriš i razumijem te’, ‘podržavam tvoje snove’, ‘reci što mogu učiniti za tebe?’. Negativne izjave bude strah, posramljenost i agresiju pa je zato potaknula na poštivanje svojih, ali i tuđih osjećaja.
Spomenula je kako brak vidi kao ples koji da bi bio skladan traži puno muke, zajedničke želje, odricanja i vježbanja koje često nitko ne vidi osim supružnika. Ustvrdila je kako za vjernike treba biti važan kako horizontalni odnos prema drugome s njihovim slobodama, tako i vertikalni odnos prema Bogu Ocu, po primjeru Isusa.
Istaknula je „da smo kao ljudi poput leptira koji mogu izdržati poteškoće i hladnoću, ali ako ih dodirne ljudski prst mogu postati invalidni i uginuti“. Rekla je kako je „i naše srce isto kao organ snažan mišić, ali kada nas povrijede možemo umrijeti od tuge ili odbačenosti“.
„Bitno je biti svjestan te osjetljivosti na koju reagiramo, u braku ali i s drugim ljudima, često na tri načina: bijegom, uzvraćajući protunapadom ili pak strahom koji nas paralizira. U Bibliji se spominje ta krhkost kod Adama i Eve. Kod Eve na području roditeljstva i žudnje prema mužu, a kod Adama cjeloživotnom borbom za opstanak koja unosi poremećaj u odnose prema ženi. Kroz Kristov dolazak čovjek-vjernik ima priliku primiti otkupljenje i spasenje, ali borba za opstanak ostaje stalna prijetnja“, istaknula je Suzana Matošević, dipl. teolog, sveučilišna specijalistica psihosocijalnog pristupa u socijalnom radu te bračna i obiteljska savjetovateljica Đakovačko-osječke nadbiskupije.
I kada smo zaključivali emisiju dobili smo vijest o imenovanju don Ranka Vidovića novim hvarskim biskupom pa smo iz Oaze života od 6. veljače 2020. u kojoj je govorio o temi „Brak – gnijezdo života“ izdvojili:
„Onaj koji ima oca i majku taj je riješio zagonetku života. Oca i majku za razliku od rodilje i hranitelja, što danas imaju na žalost mnoga djeca. Jer iz gnijezda izlazi i čovjek i zvijer. Ja trajno u sebi nosim obilježja svoje obitelji jer ono što si primio, čime si zadojen to te usmjerava u životu. Zato je presudan brak, obitelj, tko su otac i majka. Zato bi pozvao mlade da u pripremi za brak ne traže samo ono što im se sviđa na oko, nego da upoznaju osobu u njezinoj biti, nutrini, sadržaju. Mladi kažu – mi se volimo. Ne možeš voljeti onoga koga ne poznaš. Treba poznavati da bi volio. Da se ne pada na oko, da ne bude kratkoga daha što dovodi do rastava. Brak nije trenutak. Vjenčanje nije vrhunac za koji se traže ekstravagancija i ludosti. Bit je da brak nije događaj nego jedno neprestano događanje, to je zajedništvo za koje se živi i od kojega se živi“ poučio je u Oazi života don Ranko Vidović novoimenovani hvarski biskup.
Višnja Spajić
