To se zove ‘sambo’ veza. Takvih je danas 60 do 70 posto u Švedskoj, bez civilnog i crkvenog vjenčanja. Meni je to bilo jako čudno na početku. Kad u Švedskoj kažem da imam šestero braće i sestara, svi pitaju – imate li istog tatu i mamu?
„Hrvatica, nego što“ pisalo je na majici 14-godišnje Marie Andersson Raijć, koja je zajedno sa svojom majkom Ružom Rajić sudjelovala na 35. Mladifestu u Međugorju.
Tvrdnja na majici zanimljiva je zato što je Maria Šveđanka po ocu i mjestu rođenja, življenja i namjere trajnog ostajanja u toj državi. S druge strane rekla je kako je majica iz maminog Međugorja. Zanimljivo je kako je Maria kao mlađa na pitanje o svom hrvatskom domu odgovarala da je iz Čitluka (općine u kojoj je Međugorje), budući da je mami njezino rodno mjesto Bježanije, prigradsko naselje Fojnice, ostalo u nemilom sjećanju obilježenom upravo bježanjem od rata, iz mjesta u mjesto, do Švedske. I danas ga nerado posjećuje. A za mjesto boravka u „svom“ kraju odabrala je Međugorje, koje joj je ponudilo ne samo smještaj u tjednima godišnjeg odmora nego još više duhovnu i duševnu stabilnost.
Ružin život obilježila je veza s Marinim ocem „To se zove ‘sambo’ veza. Takvih je danas 60 do 70 posto u Švedskoj, bez civilnog i crkvenog vjenčanja. Meni je to bilo jako čudno na početku. Kad u Švedskoj kažem da imam šestero braće i sestara, svi pitaju – imate li istog tatu i mamu? To mi je bilo jako čudno, naravno da imamo iste mamu i tatu. Kasnije sam shvatila da tako ondje nije. Obitelji se formiraju tako da ljudi imaju djecu iz prve, druge ili treće veze. I to budu moja djeca, tvoja djeca, naša djeca. Tako to funkcionira, što je danas možda normalno, a za mene je to bilo vrlo čudno. Na žalost danas i ja živim u takvim okolnostima, sama sa mojom Mariom svaki drugi tjedan. Njezin tata ima novu obitelj i jednu djevojčicu u toj novoj vezi.“
Kad smo se razišli, meni je to bilo jako teško. Počela sam se ponovno obraćati Bogu, koji mi je poslao ljude koji su mi kazali za Mladifest u Međugorju. Uzela sam svoju Mariu i krenula, znale smo putovati noću vlakom do aviona i onda dalje kroz Europu, s ruksakom, torbama ja sam to nekako nosila, išle smo na Križevac…
Upravo ta europska liberalna poimanja partnerstva, obitelji, odgoja djece – „ljubavi sudski podijeljene“, kako je jedan svoj roman naslovio Đuro Zrakić potaknula su nas da odgovore na teška životna pitanja, u emisiji obiteljskih tema Oaza života, dobijemo od osoba otvorenih za sve teme, možda zahvaljujući upravo životu u liberalnom društvu.
Ruža u Švedskoj živi od 1994. godine. „Marija se rodila 2010. godine, tada sam imala 33 godine. Odrasta na žalost malo podijeljeno, jedan tjedan kod mene, jedan tjedan kod tate. I to za „civilizirani svijet“ ide dobro. A za nas roditelje nije baš san da nam djeca tako odrastaju.
Moji su roditelji bili vjenčani, živjeli smo tradicionalno, katolički, išli svake nedjelje u crkvu, odrastali smo, ali nisam bila svjesna vjere. Kad sam došla u Švedsku, bilo mi je kao da sam s Marsa pala u tu novu sredinu. Bilo mi je jako teško orijentirati se, razmišljala sam gdje je Bog kroz sve što se dogodilo… Shvatila sam da Bog postoji, držala sam se molitve, no na žalost tada nisam znala moliti krunicu, ali sam išla na misu, onako tradicionalno. Shvatila sam da moj brak nije sakramentalni, nije po Božjem blagoslovu… Željela sam da se moje dijete krsti u crkvi, raste uvjeri i nauči hrvatski jezik. Njezin je otac to prihvatio i stoga što su Šveđani jako tolerantni ljudi. Ja sam išla s Mariom u crkvu, a on je ostajao u kući. Nismo se mogli zajedno moliti, ali je meni to dopuštao vidjevši da mi to puno znači. Čak mi je jednom rekao, uvidjevši kako ljudi žive u nekom strahu, – ti imaš jaku vjeru- dok sama nisam bila toga svjesna. Kad smo se razišli, meni je to bilo jako teško. Počela sam se ponovno obraćati Bogu, koji mi je poslao ljude koji su mi kazali za Mladifest u Međugorju. Uzela sam svoju Mariu i krenula, znale smo putovati noću vlakom do aviona i onda dalje kroz Europu, s ruksakom, torbama ja sam to nekako nosila, išle smo na Križevac… Bila sam stvarno oduševljena, kao na novo rođena. Danas sam baš razmišljala kako ljudi misle da je ovdje toplo i prevruće, a ja sam se zaključila da je vruće zato što deset mjeseci živim u hladnoj zimi da bi mogla osjeti ovu toplinu“ rekla nam je Ruža.
Slušamo svetu misu i programe odavde, glazbu i uvijek sam zahvalna. Možda niste ni svjesni koliko značite nama koji smo vani i koji se duhovno želimo napojiti.
A Maria se slabo sjeća prvih dolazaka na Mladifest. „Mama je pratila kateheze… A sada je skroz drugi osjećaj“. Oduševljena zajedništvom mladih Maria dodaje kako rado sluša kateheze, svjedočanstva i sudjeluje u cjelodnevnom programu svih dana. Lijepo ju je slušati na njezinom odličnom hrvatskom jeziku, školu kojega i dalje pohađa jednom na tjedan. Uočljiva je njezina smirenost, nježnost pa se može pomisliti i na ranjenost. „Meni je bilo dvije i pol godine i nemam ni jedno sjećanje zajedništva mojih roditelja. Ipak o stalnom preseljavanju od jednog do drugog roditelja priznaje „Nije baš jako lako. Fino je da tako mogu oboje susretati, da nisam samo kod jednog. Ali bude malo teško, kao da se seliš svaki tjedan. Uvijek nosim 5-6 torba sa sobom, zato što mi sve stvari nedostaju, ali navikne se. U početku je bilo jako teško kako sam jedan tjedan bila kod oca poželjela bih mamu, pa drugi tjedan poželim tatu, ali sad sam se navikla.“
„Ako to ne funkcionira između dva roditelja, onda se uključuje socijalne službe što je uvijek težak proces“ dodaje majka Ruža. „Najbolje je da se dogovore, ako mogu. No jako je, jako, jako teško, stvarno je bolno to stalno odvajanje od svog djeteta. I zato mnoga djeca danas pate, kao što je Maria rekla. Ne mogu imati oba roditelja na jednom mjestu kao što bi željeli, kao što ja ne mogu zagrli svoj Mariu kad nije kod mene. Sustav o svemu brine. A ja sam zahvalna Bogu što je Maria uredno primila svetu pričest, krizmu. Stvarno sam mola Boga, Duha Svetoga da to vodi. Kada je Marija kod mene svome tati odlazi nakon nedjeljne mise, a meni dolaze prije mise nedjeljom, nakon tjednog boravka kod tate. Zahvaljujem dragom Bogu na tome jer mi kao sebične osobe ne bi to mogli uspjeti.“
Maria pohađa katoličku školu zajedno s puno djece koja nemaju vjeru ili su neke druge vjere.
A majka Ruža kaže kako im je Međugorje postalo duhovna baza, mjesto za kojim žudi te je zahvalna Bogu i na Radiopostaji Mir Međugorje. „Slušamo svetu misu i programe odavde, glazbu i uvijek sam zahvalna. Možda niste ni svjesni koliko značite nama koji smo vani i koji se duhovno želimo napojiti. Zaista sam shvatila kada sam došla u Švedsku da je to bila jedna velika praznina, a ovo je upravo ono što je nama trebalo i treba svijetu“ reći će Ruža i dodati kako sanja Međugorje i neki prostor, neki stančić, sada zahvalna domaćinima „koji nas tako rado prime i uvijek nađu mjesta za nas. Sve u Božje ruke!“
Maria je na kraju poručila da se ne treba brinuti „jer sve će biti dobro“. A Ruža „Ja bih najprije preporučila da se molili za obiteljsko zajedništvo jer je ono danas jako narušeno. Mi koji nemamo cjelovitu obitelj znamo puno više vrijednost toga. I preporučila bih svakome da uz Božu pomoć ne shvaća olako da je razvod rješenje. No ako se dogodi ima pomoći od vjerske, duhovne i psihološke strane. Ipak – molimo da obitelji ostanu zajedno.“
Cijelu emisiju ‘Oaza života’ poslušajte na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
