Gošća prve ovogodišnje emisije PUT SRCA je pjesnikinja, medijska djelatnica i magistra rehabilitacijske edukacije sa 28- godišnjim stažem rada s osobama s invaliditetom, Željka Šemper iz mjesta Martinska Ves kraj Siska koja i sama ima višestruke dijagnoze invalidnosti. Željka trenutno obnaša dužnost ravnateljice Učilišta za obrazovanje odraslih IDEM u Zagrebu.
U ovoj zanimljivoj emisiji o životu osoba s invaliditetom i djece s teškoćama dotaknuli smo se više tema: zapošljavanje OSI u Hrvatskoj, od djeteta s teškoćama u razvoju do odrasle osobe s invaliditetom – važnost obitelji te potrebe koju bi župna zajednica trebala pružiti obiteljima djece s teškoćama u razvoju i OSI.
Željka je posebno istaknula kako u Evanđelju često puta vidimo opisane susrete Isusa i osoba s različitim vrstama bolesti i invaliditeta. Ono što je Isus činio je bilo omogućiti tim osobama povratak u zajednicu. Zato je to poseban poziv nama vjernicima, da prije svih povelja i dokumenata različitih svjetskih organizacija, mi vjernici živimo Isusovo evanđelje koje je prvo pokazalo kako se prema osobama s teškoćama i invaliditetom trebamo ponašati: suosjećajno, s podrškom i s uključivanjem u društvo.
Iz emisije izdvajamo posebno onaj dio gdje gošća govori o problemima zapošljavanja osoba s a invaliditetom i kako bi se mogli riješiti.
„Prvenstveno je važno da osobe s invaliditetom budu osposobljene za ono za što već imaju neki potencijal. Mora biti neka osnova za neki rad. Ima jako puno osoba s invaliditetom koje teško da mogu imati neku kvalifikaciju ili steknu neku kvalifikaciju za koju poslije na tržištu rada nema potrebe: URIHO u Zagrebu stoga ima te zaštitne radionice (u Splitu je IDEŠ) gdje postoje razno razni poslovi na kojima mogu raditi osobe s invaliditetom, pa čak i sa većim oštećenjima. Npr. u URIHU lijepe letvice i kockice na papirnate trake koje zatim Končar koristi za proizvodnju transformatora. Isto tako slažu se setovi bojica, kolaž papira… razno razni poslovi, vrlo jednostavni, koji bi populaciji bez oštećenja bili jako dosadni i monotoni, a ovim ljudima upravo to odgovara.
Naravno da ulaskom u svijet rada ove osobe ne gube svoj invaliditet i svoje teškoće i tu je zaista potrebna podrška stručnjaka: psihologa, socijalnog radnika i edukacijskog rehabilitatora. U Hrvatskoj imamo tri mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom: 1. na otvorenom tržištu rada, 2. u zaštitnim radionicama, 3. u integrativnim radionicama.
U zaštitnim radionicama mora biti cijeli stručni tim i imaju podršku države. U integrativnim radionicama dovoljan je jedan stručnjak koji će biti podrška, a na otvorenom tržištu rada ne mora biti nitko, ali ako neka osoba s oštećenjima ima sposobnost raditi na otvorenom tržištu rada, ona ima pravo koristiti usluge Centra za profesionalnu orijentaciju koja će poslati stručnjaka koji će pomoći tom zaposleniku ili poslodavcu. Isto tako država daje radna poticajna sredstva onim poduzećima koja zapošljavaju osobe s invaliditetom, odnosno oni koji ne zapošljavaju, u jedan fond moraju uplaćivati iznos iz kojeg država kasnije financira ona prva poduzeća.
Integrativne radionice su ona poduzeća koja zapošljavaju 20-40 posto osoba s invaliditetom. Znači bilo koji poduzetnik koji zapošljava radnike i prepozna da na nekom radnom mjestu mogu raditi osobe s invaliditetom, on ih može zaposliti. I ako te osobe čine 20-40% njegovih zaposlenika, onda može od Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju za osobe s invaliditetom zatražiti taj status integrativne radionice, a taj Zavod daje plaću za stručnog djelatnika koji će biti podrška zaposlenim osobama s invaliditetom“. Kazala je Željka Šemper.
Više o važnosti obitelji i poslanju osoba s invaliditetom poslušajte u emisiji Put srca.
Paula Tomić
